Nakon što se HSS ponovno približio lijevom centru, što je dovelo do osipanja članstva u Dalmaciji i izbacivanja Marijane Petir iz stranke, predsjednik HSS-a Krešo Beljak ide dalje. Stranku vraća, kako kaže, izvornoj radićevštini; stranka napušta demokršćanski smjer, a otvara se republikanizmu i liberalizmu. Za Novosti govori o aferi Agrokor, HSS-u i vrijednostima koje zastupa.

Postoji objektivna odgovornost čovjeka koji je, ničim izazvan, ušao u politiku. Zdravko Marić nije bio član hdz-a kad se, u vrijeme Oreškovićeva pada, razgovaralo o njemu kao kandidatu za premijera. Motivi njegova ulaska u politiku su Todorićevi motivi

U svjetlu uhićenja u Agrokoru i uloge ministra financija u cijeloj priči, slažete li se s onima koji sve otvorenije traže odgovornost premijera Andreja Plenkovića?

Činjenica je da postoji objektivna odgovornost čovjeka koji je, ničim izazvan, ušao u politiku. Gospodin Zdravko Marić nije bio član HDZ-a kad se, u vrijeme pada Tihomira Oreškovića, razgovaralo o njemu kao kandidatu za premijera. Motivi njegova ulaska u politiku su Todorićevi motivi. Jasna je stvar kad cijela Vlada ovisi o jednom čovjeku, a ovisila je o ministru Mariću. A kad je Most tražio njegovu ostavku, Plenković je stao na stranu ministra, time i na stranu interesa Agrokora. Sva su ta uhićenja u principu igrokaz. Kako će sve to završiti i tko će koga i odakle istjerati, pokazat će vrijeme. Plenkovićeva odgovornost traži se cijelo vrijeme; mi iz opozicije tražimo njegovu odgovornost, ali HDZ u Saboru ima većinu. Uspjeli su pokupovati i HNS i manjine i neke tzv. neovisne zastupnike pa imaju većinu. Ona im omogućuje da u Vladi drže koga žele.

Hoće li saborsko istražno povjerenstvo za Agrokor preživjeti ili ga sada, kad su započele istrage, treba ukinuti?

Ne treba ga ukinuti, ali znate ono da kad nemate rješenje, onda osnivate povjerenstvo. Ono je ponajprije rezultat političkog pritiska SDP-a i usko je vezano uz imenovanje ustavnih sudaca. Na tome moram čestitati kolegi Davoru Bernardiću jer je uspio progurati svoju ideju, kojoj se HDZ protivio. Samo je pitanje ima li to smisla u trenutku kad je otvorena istraga i kad su pokrenuta uhićenja čelnih ljudi Agrokora: hoće li ključni svjedoci koji su trebali izaći pred povjerenstvo to činiti negdje drugdje, tek ćemo vidjeti. Povjerenstvo ima smisla zbog političke odgovornosti jer će ljudi iz HDZ-a, bez obzira na opstrukcije, teško izbjeći poziv da objasne kako je sve to izgledalo proteklih godina. S obzirom na to koliko je ljudi iz politike, HNB-a, državnih agencija i ekonomije upleteno u priču oko Agrokora, mislite li da su se država, njezina policija i pravosudna tijela u stanju suočiti s pričom o stvaranju i funkcioniranju te korporacije? Mislim da se Hrvatska nema snage boriti s time, nije se borila ni protiv puno banalnijih stvari, a kamoli protiv ovoga. Zato ponavljam svoje mišljenje da su uhićenja jedna velika farsa i pokušaj bacanja pijeska u oči javnosti. Sumnjam da će se nešto riješiti. Kad bi se rješavalo, trebalo bi još dva-tri Remetinca izgraditi.

Nema igre s Rusijom

Je li vam neobično da se s akcijom krenulo dok su Todorići u inozemstvu?

Živimo u globalnom selu i ako dokazi postoje, mislim da neće biti problem da se netko pojavi pred pravosudnim tijelima. Ali to što taj netko nije tu je jako smiješno i sliči na pravosudne trakavice koje smo imali priliku gledati proteklih godina, poput slučaja Sanader i sličnih. Gomila slučajeva u kojima su na optuženičkoj klupi političari ili predugo traje ili završava fijaskom. Mogu li građani onda imati povjerenje u pravosuđe? Ja još nisam uspio shvatiti za što se terete pojedinci iz Agrokora, a o tome će ovisiti brzina postupka. Ali mislim da je to irelevantno u državi koja ima pravosuđe poput našeg, gdje bakice koje beru gljive u šumi završavaju s prekršajnim prijavama i ovrhama, a ovakvi se slučajevi razvlače godinama. Vratili smo se stotinu godina unazad, u vrijeme turobne hrvatske stvarnosti koju su opisivali Matoš i Krleža. I onda je bilo odlazaka iz Hrvatske, ali je prirodni priraštaj to rješavao. Danas Hrvatska u svim segmentima ubrzano izumire, a onaj najaktivniji i najpametniji dio stanovništva, koji sve to gleda, s koferima iz nje odlazi.

Nisam za zabrane. Ni za zabranu pobačaja, ni za zabranu pozdrava ‘Za dom spremni’. Zabrane će napraviti još gore, samo će potencirati slatkoću zabranjenog voća. Više bi se napravilo edukacijom i obaveznim posjetima Memorijalnom muzeju u Jasenovcu

Nije li apsurdno da Ivica Todorić, kojeg su politika i privatizacija stvorile te cijelo vrijeme podržavale, sada tvrdi da je žrtva političkog progona?

Ovo nije politička hajka. Todorić je, za razliku od tajkuna tipa Gucića, Kutle i Rajića koji su napravili još gore stvari – možda ne financijski, no zaboravlja se da je npr. samo Kutle upropastio više od 150 tvrtki – bio dio HDZ-ovog modela koji bi možda i imao smisla da je sve bilo poštenije. Kapital je u tranziciji 1990-ih trebao biti akumuliran, ali HDZ je žmirio na oba oka dok se to radilo. Trebalo je stvoriti hrvatsku inačicu kapitalizma, no to se nije dogodilo: hrvatski su se tajkuni bavili ili kriminalom ili trgovinom i uvozom jeftinih proizvoda koji su uništili domaću proizvodnju. Velika pogreška je što se od hrvatske neovisnosti rad više nije cijenio, cijenile su se trgovina, prijevremene mirovine, ratne mirovine itd. Danas bi domaći poljoprivredni proizvod pronašao tržište, ali više nitko neće raditi jer to u ovoj državi nije pametno.

Slažete li se s Todorićevom tvrdnjom da je Agrokor zapravo nacionaliziran?

De iure nije nacionaliziran, ali de facto jest. Međutim, prevarili su se ovi iz vlasti koji misle da se mogu igrati s Rusijom. Ne mogu se igrati s Rusijom. Očekujem velike probleme pred međunarodnim sudovima, koji će teško uzeti u obzir argumente male Hrvatske.

Najavili ste odustajanje HSS-a od demokršćanskog smjera te okretanje republikanizmu i liberalizmu. Možete li to malo pojasniti?

Riječ je o ishodišnom HSS-ovu programu. Kad govorimo o temeljnim postulatima našeg osnivača Stjepana Radića, govorimo o demokratskim, liberalnim i socijalnim načelima. HSS se danas doživljava kao stranka čija je baza isključivo na selu. Stranka je smišljeno gurnuta u tu priču, ali mi smo prije Drugoga svjetskog rata, u koaliciji sa Samostalnom demokratskom strankom, dobili potporu 95 posto stanovništva tadašnje Hrvatske, dakle i Srba i Hrvata. Imam pravo misliti da tog rata ne bi bilo u obliku u kojem se ovdje dogodio da nije došlo do nasilnog preuzimanja vlasti od ustaša, odnosno da bi bili izbjegnuti pokolji za i poslije njega, poput Jasenovca i Bleiburga. Volja naroda bila je u to doba takva da je HSS kao mirotvorna stranka dobio gotovo sve biračke glasove. Današnji HSS je stranka koja smeta onima koji na svađi Srba i Hrvata te polarizaciji hrvatskog naroda na lijeve i desne, dakle na umjetnim stvarima, žele politički profitirati. Osobno mislim da većina građana nije ni za mržnju ni za podjele. Takvima se obraćamo jer želimo stvoriti Hrvatsku u kojoj ima mjesta za sve koji žele normalno živjeti i raditi.

Kao jedno od rješenja problema u pravosuđu predlažete izbor sudaca na izborima?

Očito je da je pravosuđe rak-rana Hrvatske. Razlika između prava i pravde ovdje je veća nego na zapadu. Naša je ideja da se suci biraju izravno na izborima, po američkom modelu. Istina, toga u Europi nema, ali nema ni ovakvih problema. Drugi je prijedlog da se pojača porota i da se uvede sustav kontrole sudaca, kako ne bi radili stvari koje sada rade. Naravno da su kritičari odmah kazali da bi onda HDZ vjerojatno još više dominirao sudstvom jer ionako pobjeđuje na izborima. Mislim da to nije istina jer bi se i zakonski moglo regulirati tko može a tko ne može biti sudac. Pravosuđe bi tako imalo priliku vratiti povjerenje građana. Danas profesori u školi nemaju autoritet, policija nema autoritet… Stupovi na kojima počiva društvo nisu dobri i to treba mijenjati.

Vjeronauk – izborni predmet

Nadbiskup Đuro Hranić javno je zavapio da je u hrvatskim školama premalo vjeronauka: mislite li da je vrijeme za promjenu Vatikanskih ugovora?

Mnogi se možda neće složiti sa mnom, ali vjeronauk u školama imamo 27 godina, a ne vidim pozitivne rezultate u društvu. Ne vidim da se društvo, u demokršćanskom smislu, pokrenula nabolje i da su na to utjecaje generacije koje su odrastale uz školski vjeronauk. S druge strane imamo prosvjetni sustav koji ne odgovara 21. stoljeću. Kad govorimo o vjeronauku i Vatikanskim ugovorima, želim istaknuti da živimo u sekularnom društvu i da će se HSS zalagati za to da svatko svoj život uređuje kako želi. Nismo se okrenuli od demokršćanstva, samo što se demokršćanstvo hrvatskog i nekakvog europskog tipa bitno razlikuju. Neke stvari o kojima govori papa Franjo dijametralno su suprotne onome što govore i rade hrvatski biskupi. Ne znam kako se u demokršćanstvo uklapa politički angažman određenih biskupa. Tome nije mjesto u hrvatskom društvu. Vjeronauk treba ostati izborni predmet, ali treba biti poput ostalih takvih predmeta. A što se tiče satnice i rasporeda, vjeronauk danas ima status obaveznog predmeta. Mislim da bi stvari koje se tiču svih nas, poput Vatikanskih ugovora, trebale ići na referendum pa neka građani odluče. Ako je Hrvatska katolička zemlja i ako se gotovo 90 posto građana izjašnjava katolicima, tog se referenduma nitko ne bi trebao bojati.

Jeste li za zakonsku zabranu pobačaja? Nedavno su predstavnici tzv. pro-life pokreta kazali da bi abortus trebalo zabraniti i žrtvama silovanja…

Nikad se struka, javnost i religije nisu složili oko toga kad započinje život, tu nema konsenzusa. Ja mislim da žene trebaju odlučivati o svom tijelu, a svi oni koji misle da bi zabranama nešto postigli moraju znati da u ovoj državi nema točke koja je od najbližeg graničnog prijelaza udaljenija od sto kilometara. A u susjednim je zemljama pobačaj dopušten. Dakle zabranama se ništa ne bi riješilo. Treba više raditi na edukaciji, a svi oni koji mi kao protivniku zabrane abortusa govore da sam protiv života, jednostavno ne znaju o čemu pričaju. To je glupost. Što se tiče udruga poput onih koje bi pobačaj branile i žrtvama silovanja i koje svoje stavove bjesomučno pokušavaju nametnuti većini, mogu samo reći da me to žalosti – žao mi je što je Hrvatska dočekala da i takvi koračaju našim ulicama i to 27 godina poslije samostalnosti. Umjesto da smo krenuli naprijed, mi ubrzanim koracima idemo natrag, u 19. stoljeće.

Podržavate li IDS-ov prijedlog prema kojem bi promicatelji nacizma, fašizma i ustaštva trebali završiti u zatvoru?

Nisam za zabrane. Ni za zabranu pobačaja, ni za zabranu pozdrava ‘Za dom spremni’. To je danas nemoguće zabraniti. Sjetite se Joea Šimunića i 30.000 navijača koje bi po tome trebalo zatvoriti. Problem je puno dublji. Ta djeca očito nisu u školi naučila što je bio ustaški režim, što su bili Jasenovac i dječji logor Jastrebarsko. Nisu naučili da poticanjem neofašizma i neonacizma, čijim je idejama i ustaški režim pripadao, čine štetu i Hrvatskoj i samima sebi. Zabrane će napraviti još gore, samo će potencirati slatkoću zabranjenog voća. Više bi se napravilo edukacijom i obaveznim posjetima Memorijalnom muzeju u Jasenovcu. Na taj način u mladima treba probuditi empatiju prema žrtvama.

Posjet predsjednika Srbije Hrvatskoj je odgođen i odnosi dviju zemalja opet su u lošoj fazi. Mislite li da se s vremena na vrijeme, kako bi se održao status quo, namjerno provociraju incidenti?

Ne mogu Srbi bez Hrvata, a ni Hrvati bez Srba. Srbija i Hrvatska imaju isti problem, a to je problem malih država koje bi htjele biti velike. Mislim da nema pozitivne ekonomske, demografske i bilo kakve budućnosti naših zemalja dok se taj problem ne riješi. Koliko god se mi ne voljeli i koliko god nas opterećivala teška prošlost, ostaje činjenica da smo vrlo bliski narodi; iako su nam i Mađari i Slovenci susjedi, ipak smo mi puno bliži Srbima. Umjesto da tražimo što nas spaja, mi tražimo ono što nas razdvaja, a to se uvijek može naći. Problem je što između Hrvata i Srba postoji malo razlika, ali su one toliko naglašene da je došlo do krvoprolića i u Drugome svjetskome i u Domovinskom ratu. Nadam se da će se pojaviti ljudi – prije svega ljudi, a ne političari – koji će reći: hajmo malo stati na loptu i surađivati. Držimo li se zajedno, bit će bolje i jednima i drugima. To bi trebao biti i konačni cilj svih naroda, no dok okrećemo leđa jedni drugima i dok se dizanjem tenzija prikupljaju jeftini politički bodovi, od toga neće biti ništa.

Kako kao gradonačelnik Samobora gledate na novi Zakon o braniteljima, prema kojem će gradovi određeni postotak iz svojih proračuna izdvajati za braniteljske udruge?

To je još jedna stvar koja je umjetno napravljena: umjesto da se potiče natalitet, novac će se na ovaj način trošiti. Sjećam se kako nam je nekad svima bila puna kapa SUBNOR-a i vječitih partizanskih mirovina. Ako se ovako nastavi, još ćemo 50 godina izdvajati iz proračuna za stvari koje su, hajmo to tako reći, iz prošlosti. Nekad je bila jedna krovna udruga ratnih veterana, a sada ih ima ne znam koliko. Sve se to pretvara u bavljenje samim sobom, a mislim da se velika većina onih koji su sudjelovali u Domovinskom ratu nije borila samo za svoje interese nego i za samostalnost Hrvatske. A sada se sve svodi na to da se novcem kupuje sve.