Pet tjedana nakon što je ministar zdravstva Vili Beroš proglasio stanje epidemije na području Republike Hrvatske, i sedam tjedana nakon što je u Hrvatskoj zabilježen prvi slučaj zaraze koronavirusom, preminulo je trideset i četvero ljudi, a inficiranih je 1741. Više nema sumnje da je hrvatski epidemiološko-zdravstveni sustav pravovremeno i ispravno reagirao na prijetnju javnom zdravlju, a sustav su uvijek ljudi koji savjesno i predano rade svoj posao, donose odluke na temelju svog znanja i iskustva, čine i greške, ali ne bježe od odgovornosti. No kao u svakoj kriznoj situaciji, pojavljuju se i oni koji ne mogu odoljeti porivu da se istaknu i skrenu pažnju jedinstvenim radikalizmom ili radikalnom jedinstvenošću, da šokiraju i skandaliziraju, da ostvare kakav privatni interes i ambiciju, da iskoriste izvanredne okolnosti u korist svoje sebičnosti i narcisoidnosti.
Jedini potez po kojem se čulo za Ivana Penavu u proteklih mjesec dana bila je odluka vukovarske gradske uprave da ukine budžetski novac vijećima nacionalnih manjina
Među ovim ljudima neće biti premijera Andreja Plenkovića, premda bi ga moglo biti jer je izravno nadređen nekima koji će biti spomenuti u ovom tekstu, a neće ga biti zato što nije logično da se u ulozi antijunaka nađe prvi čovjek vlasti koja se, prema većinskoj ocjeni i generalno uzevši, zasad relativno dobro snašla i na zdravstvenoj, i na ekonomskoj, i na političkoj razini krize. Iz istog razloga neće biti ni Davora Božinovića, iako bi ga moglo biti. Potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova – uz Plenkovićev blagoslov – preuzeo je funkciju šefa Nacionalnog stožera civilne zaštite, centralnog operativnog tijela u aktualnoj epidemiološkoj krizi, mimo zakonskih rješenja koja se tiču zaštite stanovništva od zaraznih bolesti. Božinovićev stožer preuzeo je ovlasti koje je zakon davao ministru zdravstva, pri čemu se otkrilo da ministar zdravstva formalno nije ni bio član rečenog stožera, a Sabor je u većoj mjeri naknadno legalizirao ili će tek legalizirati postojanje i postupke tog tijela politički na brzinu kreiranog da upravlja u kriznim okolnostima. Civilna zaštita – krhka, slabo uređena i slabo koordinirana struktura – odabrana je za glavnu organizacijsku polugu u borbi protiv Covida-19 ponajprije zbog toga da bi Božinović, u čijem je resoru civilna zaštita, bio prvi čovjek te borbe, jer Plenković ni u koga nema povjerenje kao u Božinovića i njegove operativne sposobnosti.
Robert Kopal
Premijerov savjetnik za nacionalnu sigurnost i HDZ-ov glavni analitičar, nekadašnji zaposlenik Sigurnosno-obavještajne agencije, po svemu sudeći stoji iza suvišne ideje da i u Hrvatskoj, po uzoru na neke azijske zemlje, praćenje lokacije mobilnog telefona, uz suglasnost vlasnika telefona, postane oruđe vlasti u suzbijanju zaraze, što je prihvatio i javno branio premijer Plenković. To je, čini se, toliko moćan alat da se onima koji predlažu njegovo uvođenje baš i ne žuri sa zakonskim izmjenama koje bi to omogućile: prijedlog izmjena poslan je u drugo parlamentarno čitanje, a u međuvremenu je stigla izjava europskog povjerenika za unutarnje tržište i ekonomiju Thierryja Bretona da u EU-u ne dolazi u obzir primjena te metode nadzora građana. Vidjet ćemo koji će način izabrati Plenković da se izbavi iz kaše u koju ga je gurnula Kopalova trajna želja da se iskaže pameću i važnošću.
Ivan Pernar
Saborski zastupnik specijaliziran za infantilno pružanje otpora znanosti i zdravom razumu popeo se na višu razinu prezira prema ljudima. To valjda dolazi s uviđanjem da mu se ubrzano primiče svršetak političke karijere, pa pokušava preživjeti zaoštravajući svoj frontalni sukob s najobičnijom ljudskošću. ‘Ja razumijem vašu želju da bi htjeli da vam preci žive što dulje, ali smatrate li normalnim da cijela država mjesecima bude paralizirana i u karanteni zato da bi neki djed ili pradjed živio dan, tjedan, mjesec ili godinu dulje?’ napisao je Ivan Pernar na Facebooku prije dva tjedna. Otad se nije oglašavao ni o Covidu-19, ni o ičemu drugom, kao što su uglavnom utihnuli i njegovi suborci u sumanutom i sad već dugotrajnom ratu protiv cijepljenja djece.
Don Josip Delaš
Župnik iz splitske četvrti Sirobuja nije dopustio da ga u služenju misa ometu nalozi civilnih i crkvenih vlasti, uključujući i papu Franju. Don Josipovo višednevno zapjenjeno prkošenje zabrani okupljanja više od petero ljudi kulminiralo je uskršnjim napadom vjernika i njihovog župnika na novinarke koje su pratile ilegalnu misu na Sirobuji te kasnijom podrškom koju je osokoljenom svećeniku pružila grupica navijača naoružanih transparentom s natpisom ‘Novinari crvi!’ i ustaškim pokličima. Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić ogradio se od postupaka nervoznog sirobujskog popa, ali nije poduzeo nikakve sankcije protiv njega. Nadbiskup zna da don Josip nije usamljen u svojim stavovima, a da je tome tako svjedoči i izjava don Mladena Parlova, dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, u emisiji ‘Bujica’: ‘Misa se mora slaviti! Ona se mora slaviti po cijenu života sa strane svećenika, a svaki vjernik prema svojoj savjesti mora u datim okolnostima odlučiti hoće li doći ili neće doći. (…) Za nas vrijede prvenstveno Božji zakoni. Za nas kršćane manji je problem hoće li osoba živjeti 75, 80 ili 90 godina. Važno je u kakvom stanju umire, je li pomirena s Bogom. Sada su ljudi ostali bez utjehe, bez sakramenata i mislim da se to nije smjelo dogoditi. Nije se smjelo tako reagirati!’
Ivan Škaričić
Ravnatelj doma za stare i nemoćne u Vukovarskoj ulici u Splitu, inače bivši dugogodišnji HDZ-ov gradonačelnik Omiša, nestao je iz javnosti nakon što je iznesena sumnja da je uprava doma neko vrijeme ignorirala ili bila krajnje nonšalantna prema pojavi simptoma Covida-19 među korisnicima, što je rezultiralo razvojem bolesti kod više od četrdeset starijih ljudi i osmero zaposlenih u domu. Nekolicina korisnika dosad je preminula. Može se pokazati da Škaričić i uprava doma nisu jedini krivci, no ravnateljevo uporno skrivanje od javnosti govori da vjerojatno nema argumenata koji bi govorili u prilog njegovoj nedužnosti, kao što nema objašnjenja za svoje imenovanje na ravnateljsku funkciju mimo političke protekcije i partijskih zasluga.
Davor Domazet Lošo
Evo upečatljivog razmišljanja umirovljenog admirala Davora Domazeta Loše, načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske od 1998. do 2000. godine. ‘Bespotrebno je govoriti što jest koronavirus. Labaratorijski stvorena bolest. Labaratorijski! Bile su dvije ekipe 2012. godine, odnosno odmah su krenuli nakon 2003. godine, jedna u Americi, jedna u Kini sa ciljem da se provede koronavirus. I on je testiran. U Americi je testiran na miševima. I kada je 2015. godine proizveden na testu miševima, dogodilo se to da testiraju i mlađe i starije miševe. Mlađi su obolijevali na način da su gubili težinu, a stariji uz to i ugibali. Onda su im dali cjepivo protiv toga, mlađima nije pomoglo ništa, starijima se bolest dodatno pogoršala. Oni sada hoće nas cijepiti sve da bi nam ugradili ID čip.’ Malo je zemalja na svijetu, to htjedosmo reći ovim odlomkom, u kojima je čovjek ovakvih intelektualnih kapaciteta mogao dogurati do načelnika generalštaba, do zapovijedanja vojskom koja je u tom trenutku imala nekoliko desetaka tisuća pripadnika.
Luka Kokeza
Splitski policajac imao je zapažen nastup pred kamerama postavljenim ispred umirovljeničkog doma u Vukovarskoj ulici u Splitu. U maniri šerifa iz kaubojskih filmova rastjerao je novinare s otvorenog prostora, premda nije imao ni nalog ni razlog da se bahato razbacuje silom i moći. Policijska uprava Splitsko-dalmatinska ispričala se zbog ispada svog službenika, ali je Sindikat policije – na čelu s vječnim Dubravkom Jagićem – uzeo u zaštitu raspojasanog policajca Kokezu te izrazio duboko razumijevanje za njegove tanke živce.
Ivan Penava
Virus korona, zajedno s teškim porazom na unutarstranačkim izborima, potjerao je vukovarskog gradonačelnika u medijsku izolaciju, kao uostalom i gotovo sve njegove pajdaše i istomišljenike s ljute desnice. Nema Zlatka Hasanbegovića, nema Željka Glasnovića, nema Ruže Tomašić, Bujanec i Škoro su, također, u defenzivi, a samo se Hrvoje Zekanović trudi da privuče nešto pažnje svojim naklapanjima o propasti Europske unije. Jedini potez po kojem se čulo za Penavu u proteklih mjesec dana bila je odluka vukovarske gradske uprave da financijske posljedice korona-krize smjesta sanira ukidanjem budžetskog novca vijećima nacionalnih manjina. Svaki povod je dobar za zagorčavanje života manjinama.
Nina Obuljen Koržinek
Ministrica kulture cijelo vrijeme ponaša se kao da se srami nepoduzetnosti umjetnika i kulturnjaka za koje je resorno zadužena, kao da se ispričava javnosti što će iz proračuna nekim umjetnicima biti isplaćen polovični minimalac, kao da joj je neugodno što ju je zapalo da ima posla sa svijetom koji ne proizvodi profit. Nina Obuljen Koržinek ne voli kad netko nešto pita, kad netko stvara probleme, kad ona mora nešto tražiti od premijera, kad stvarnost iskoči iz činovničkog poimanja politike i života. Umjesto da preraspodjeljuje budžetski novac, da zahtijeva više te da smišlja nove i realne modele za egzistencijalni spas umjetnika i za održanje na životu kakvog-takvog kulturnog stvaralaštva, ministrici kao da je žao što ju je epidemija koronavirusa prekinula u iracionalnom obračunu sa slobodnim umjetnicima i neprofitnim medijskim sektorom, obračunu čiji su financijski efekti na ukupnu državnu potrošnju sasvim zanemarivi.
Srećko Sladoljev
Čovjek koji već godinama javno parazitira na činjenici da je bio zaposlen u, danas upropaštenom, Imunološkom zavodu, pandemiju je doživio kao još jednu priliku da nas s društvenih mreža i opskurnih portala zaspe svojim zavjereničkim teorijama u čijem je središtu zamisao o cjepivima i cijepljenju kao sredstvu za ubijanje ljudi i pokoravanje svijeta. Nitko nikoga, naravno, ne može spriječiti da obmanjuje ljude i vrijeđa im inteligenciju, ali problem je to što se Sladoljev stalno poziva na Imunološki zavod: tako sebi nastoji priskrbiti nekakav javni autoritet, a baš ga briga za reputaciju ustanove u čijoj je drami postao poznat i popularan.
Ante Kvesić
Ravnatelj Kliničke bolničke u Mostaru, koji se regionalno proslavio izjavom da je koronavirus u njegovu ustanovu ušao ‘sazad’, ovako je prokomentirao hvalevrijednu odluku Vlade Republike Hrvatske da mostarskoj bolnici pošalje 43 milijuna kuna za nošenje sa zarazom: ‘Osnovna i ustavna obveza Hrvatske je pomagati hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini. A s druge strane, iskreno, mi već imamo dovoljno zapostavljanja od onih koji nas ne bi trebali zapostavljati. Još da nas zapostavi i Hrvatska, to bi tek bilo strašno. A onda – gdje s pacijentima? Gdje bi Hrvatska s njima? Tako da, razumijem ljude, imaju nekakav svoj film, misle – nemamo mi, a dajemo njima. Ali i mi smo mi, ja ne dam da mi nismo vi.’
Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
