Kada sam prije dvadeset i četiri godine napisao kako je naša politička i moralna obveza suprotstaviti se ratnim mešetarima i lovcima na ljude i krajeve, koji bi nam, ako bi ih makar i iz lijenosti propustili, uništili i samu nadu u pravnu i demokratsku Republiku Hrvatsku, naravno da ni u snu slutio nisam da će nam se upravo to i dogoditi, te da ćemo se danas u 2016. godini nositi ne sa istim pojavama, ali sa sličnim problemima. Istina je da danas nema tjednika ST, ali ST-ovi akteri, glumci i proizvođači medijskog zla su sve prisutniji u Hrvatskoj.
Naime, u zagrebačkom tjedniku Novosti problematizirana je uloga aktualnog zamjenika ministra turizma Roberta Pauletića u tjedniku ST početkom devedesetih godina dok je u toj tiskovini surađivao i obnašao uredničku funkciju. Opće poznata je činjenica, što radi mlađih čitatelja treba ponoviti, da je taj tjednik šireći mržnju po Hrvatskoj sprovodio hajku na ljude, objavljujući spiskove ‘nepodobnih osoba’, naravno, po vlastitim kriterijima, a što je ponekad imalo ružne, teške, pa i pogubne posljedice za pojedince.
Potpuno je neprihvatljivo da osobe sa takvim pedigreom, koje su igrale važnu ulogu u medijima zla s početka devedesetih, u današnjoj Hrvatskoj obnašaju tako važne i odgovorne javne funkcije
Nakon što je ST, kojeg je tada uređivao Robert Pauletić, u huškaškom stilu objavio lažni popis kosovaca koji razaraju i pucaju po Osijeku, komentator Novosti Hrvoje Šimičević ističe: ‘Vinkova oca Ivana susjedi su počeli verbalno maltretiratri vičući mu da mu je sin u četnicima i da napada Hrvatsku. Dvanaest dana kasnije Ivan je sebi oduzeo život.’ Medijski zločini tog tjednika bili su njegov zaštitni znak. Stoga je neshvatljivo da u ovoj 2016. godini oni koji žele vratiti moral u politiku promiču takve osobe, jer ono što je moralno loše, naravno da ne može biti politički dobro za zajednicu.
Sve to je ST pokušao i u Pločama, no ostao je sigurno zatečen dobivenim odgovorom, presliku kojeg donosimo u prilogu ovog teksta iz knjige ‘Hrvatska naša jedina’, Ploče, lipanj 1992. O ST-u je tada sve rečeno i gotovo da se nema što nova dodati. ST je bio ratni profiterski list koji se u ratnim prilikama, krijući se iza navodne brige za Hrvatsku, bogatio na račun drugih ne birajući sredstva, a u pravilu nečasnim metodama izmišljajući neprijatelje, kosovce i jugoslavene, dovodeći ih takvim etiketiranjima u pogibelj.
Naravno da je potpuno neprihvatljivo da osobe sa takvim pedigreom, koje su igrale važnu ulogu u medijima zla s početka devedesetih, u današnjoj Hrvatskoj obnašaju tako važne i odgovorne javne funkcije. Isto tako, potpuno je nezamislivo da netko tko napušta hotel kada vidi da u njemu borave srpski turisti, postaje zamjenik ministra turizma u državi, pa makar to bila i Hrvatska. Takvi natpisi u ST-u nanijeli su Hrvatskoj više štete nego svi kosovci, jugoslaveni i drugi državni neprijatelji zajedno, koje je tjednik ST pronašao u Hrvatskoj.
Hrvatska je danas pred izborima, a izbori su uvijek zgodna prilika za novi početak. Samo birači mogu odlučiti žele li i da li će dozvoliti da Hrvatsku vode takvi ljudi koji pod plaštom domoljublja kriju svoje lažne diplome i svoje sukobe interesa. To lažno domoljublje je naša konstanta. Ako nam se dogodi da ih i ovog puta propustimo, definitivno ćemo izgubiti i samu nadu u pravnu i poštenu, demokratsku i narodnu Hrvatsku.
Završavam, dakle, ovaj tekst istim riječima i istim porukama kao i prije dvadeset i četiri godine. Koliko nam treba vremena da konačno progledamo?
(Vedran Sršen, predsjednik HDZ-a Ploče od 1990. do 1992. i zastupnik u Saboru od 1992. do 1995., ovom je pismu priložio priopćenje HDZ-a Ploče iz 1992. o pisanju ST-a, koje možete otvoriti klikom na fotografiju.)
