Da revizionisti u Hrvatskoj ne miruju dokazuje najava da će se povodom Evropskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima i ove godine u Jastrebarskom održati komemorativno obilježavanje ‘78. godišnjice partizanskog napada na Dječji dom za ratnu siročad’. Komemoraciju u subotu, 22. avgusta, organiziraju notorno Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Udruga policije branitelja Jastrebarsko i Župa sv. Nikole biskupa. S obzirom da u Jastrebarskom nije postojao dječji dom, već ustaški logor u kojem je za svega nekoliko mjeseci pomrlo na stotine djece, najava je i više nego degutantna.
Podsjetimo, u napuštene barake talijanske vojske, dvorac grofova Erdody i franjevački samostan kraj Jastrebarskog stigli su sredinom jula 1942. godine prvi transporti djece iz logora u Staroj Gradiški. Prema podacima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača NR Hrvatske, na tim lokacijama bilo je zatočeno 3336 djece, uglavnom porijeklom s Kozare i Korduna, od kojih je do kraja avgusta 1942. umrlo njih najmanje 449, a do zatvaranja logora u oktobru 1942. njih 768.
Ustaše su pokušali kopirati Nijemce u ‘proizvodnji’ nove politički i rasno pogodne generacije, pa su djeca smještena u tzv. dječje domove koji su zapravo bili konc-logori, a kontrolu nad njima su, uz ustaški represivni aparat, preuzele strukture Katoličke crkve. Njihov cilj je bio da djecu, čiji su roditelji uglavnom bili žrtve fašističkog terora ili antifašistički borci, odgajaju u fašističkom duhu. ‘Odgoj’ djece u logoru pod nadzorom Andrije Artukovića, ministara unutrašnjih poslova NDH koji je, kao i nadbiskup Alojzije Stepinac, dolazio u logor, odvijao se u katastrofalnim uslovima. Mnoge časne sestre isticale su se zlostavljačkim postupcima, pa je glavna upravnica logora, časna sestra Barta Pulherija, inače svastika ustaškog doglavnika Mile Budaka, nakon rata proglašena ratnom zločinkom.
‘Ne mogu reći da su časne sestre ubijale djecu, ali su ih maltretirale i tukle. Smrtnost je bila velika, pa je svakodnevno dolazio mjesni grobar i dječja tijela pokapao na livadi, na kojoj su se pokapali Židovi i neki žandari, jer po tadašnjim zakonima pravoslavna djeca nisu mogla biti pokopana na mjesnom groblju’, posvjedočio je bivši logoraš Mihajlo Veljić.
Dio djece ipak je izbjegao tragičnu sudbinu zahvaljujući herojskim partizanskim naporima. Četvrta kordunaška brigada pod komandom Nikole Vidovića izvršila je 26. avgusta oružanu akciju na Jastrebarsko i oslobodila djecu. Mala i bolesne djeca su vraćena, dio djece je s partizanima otišao na slobodni Žumberak i tamo bio smješten kod mještana, dok je 350 veće djece vraćeno na Kordun.
- Najavljeno okupljanje u Jastrebarskom je dokaz da je revizionizam u Hrvatskoj vrlo prisutan. Svaku pojavu treba nazvati pravim imenom, a ove laži su nešto najgore što se događa. Ispada da su partizani napali logor u kojem su bila i njihova djeca. Časne sestre su tako ‘dobro’ vodile brigu o djeci da su ona umirala od bolesti i gladi. Partizani su tu djecu na kraju spasili i zbrinuli, otrgnuvši ih od sigurne smrti - rekao je za Novosti Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH.
Na revizionističko okupljanje reagirala je i povjesničarka Nataša Mataušić, koja se čudi formulaciji najave. ‘Partizanskog napada na Dječji dom za ratnu siročad? Organizatori ove prigodne komemoracije očigledno nemaju pojma o čemu pišu, osim ako oslobodilačku, antifašističku partizansku vojsku koja se tijekom Drugoga svjetskoga rata borila na strani Saveznika protiv fašizma i nacizma, i u konačnici bila na strani pobjednika, ne smatraju odmetničkom vojskom koja ugrožava sigurnost i mir ustaške, fašističke i marionetske Nezavisne Države Hrvatske’, istaknula je Mataušić u svojoj reakciji.
