U organizaciji Vijeća srpske nacionalne manjine Koprivničko-križevačke županije, uz saradnju koprivničke i velikopoganačke parohije, 29. aprila, na području nekadašnjeg zloglasnog ustaškog logora Danica kod Koprivnice, održana je komemoracija za sve nevino stradale.
Molitveni pomen u kojem su učestvovali predstavnici vijeća srpske nacionalne manjine iz Prigorja, Podravine, Zagrebačke županije, članovi antifašističkih udruženja i građani, vodili su sveštenici Radovan Dimitrić i Branislav Todorović. Prigodni govor na početku skupu održala je Goranka Manojlović, predsjednica VSNM-a Grada Križevaca.
- U logoru Danica stradalo je i mnogo članova moje porodice s očeve i majčine strane. Zato mi je dužnost da danas budem tu sa svima vama, da se prisjetimo, odamo počast, da ne zaboravimo ali da oprostimo onima koji su ove zločine počinili. Zahvaljujem se našem sveštenstvu na inicijativi da se održi ovaj pomen. Porodicama stradalih izjavljujem iskreno saučešće, a poginulima neka je vječna slava i hvala - rekla je Manojlović.
- Želja i zaključak svih prisutnih je da moramo njegovati kulturu sjećanja i poštovati žrtvu koju su podnijeli svi mučenici nedužno postradali po svim logorima u vrijeme NDH, jer samo na taj način možemo biti dostojni potomci - istaknuo je sveštenik Dimitrić. Logor Danica, danas Spomen područje, te tragične 1941. bio je prvi ustaški logor na prostoru Nezavisne države Hrvatske. Spadao je u tranzitni ili sabirni tip logora u koji su dopremani logoraši iz Prigorja i Podravine te drugih dijelova Hrvatske.
Nakon određenog vremenskog boravka u logoru u kojemu su bili izloženi teroru, zatočeni su deportirani u druge logore kao što su Jadovno i Jasenovac. Od 5.600 logoraša bilo je 2.830 Srba, 812 Jevreja, 502 Hrvata i 125 Roma uz manji broj zatočenika drugih nacionalnosti. Prva veća grupa Srba dovedena je iz Grubišnog Polja. Pravda je sustigla većinu ustaških zlikovaca iz uprave logora Danica. Cijelo rukovodstvo, osim logornika Stjepana Pižete, uhitili su partizani te su osuđeni. Prvi logorski komandant Martin Nemec osuđen je 1947. godine na smrt dok je kazna bila javno izvršena na ostacima logora.
