U petak je u Spomen području Danica, pored Koprivnice, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana počast žrtvama prvog ustaškog logora Danica. U delegaciji Grada Koprivnice bili su gradonačelnik i saborski zastupnik Mišel Jakšić te zamjenica gradonačelnika Ksenija Ostriž. Vijence su položile i delegacije Srpskog narodnog vijeća (SNV), Vijeće srpske nacionalne manjine - Koprivničko-križevačke županije, Židovske općine Koprivnica i Udruge antifašističkih boraca i antifašista.
„Koprivnica je jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj koji svoju memoriju, kada je u pitanju Drugi svjetski rat, obilježava na način koji je i institucionalni i lokalni istovremeno. Ovakva obilježavanja ukazuju mnogo o ovom kraju, stoga smo beskrajno zahvalni na tome, jer u našoj zemlji na našu veliku žalost ne bilježimo sjećanje već zaborav kada su u pitanju uzroci i okolnosti Drugog svjetskog rata“, kazala je između ostalog Aneta Vladimirov, voditeljica Odjela za kulturu SNV-a.
„Hvala svima koji iz godine u godinu čuvaju ovo sjećanje na jednu ružnu epizodu iz povijesti ovih krajeva. Progoniti ljude na temelju njihove vjere, rase, političkog ili bilo kojeg drugog opredjeljenja je samo pokazatelj totalne ljudske slabosti i izgubljenosti, nečega što u sebi nosi jako puno crnila, nečega čega se trebamo prisjećati s namjerom da se takvo nešto više nikada ne ponovi i dogodi“, rekao je gradonačelnik Jakšić. Isto tako zaključio je kako poštujući pouke iz povijesti, trebamo čuvati sadašnjost da ne bismo opet danas ili sutra u nekom bunilu izgubili budućnost.
Logor „Danica“ bio je prvi sabirni logor u NDH osnovan 15. travnja 1941. i postojao je do rujna 1942. godine. Prvi zatvorenici počeli su se dovoditi iz okolice Koprivnice već 18. travnja, i tako je osnovan prvi ustaški logor u NDH. Prva skupina od 530 Srba u logor stiže već 29. travnja iz Grubišnog Polja. Svi bi logoraši po dolasku u logor bili opljačkani od ustaške straže. Do 15. srpnja bilo je dovedeno 2656 osoba. Logoraši su uglavnom stradavali od gladi, premlaćivanja ili strijeljanja. Ustaše su za mučenje imali baraku u sredini logora, koju su preživjeli logoraši nazivali „barakom smrti“ ili „kućom užasa“. Umrli su pokopani u zahodske jame ili obližnje šumarke. Opisi boravka u Danici podsjećaju na opise u ostalim logorima: logoraši su spavali na podu, tko je stigao ugrabio bi malo slame, ostali na betonu. Hrana se dijelila jednom na dan, a bila je to grahova ili krumpirova juha. Neki su uspjeli dobiti pokoju pošiljku hrane od kuće, no ustaše bi im to ustaše najčešće oduzeli. Pobjeći je bilo teško jer je logor osiguravalo 70-85 stražara raspoređenih u 11 stražarskih mjesta po danu, odnosno 15 stražarnica noću.
Najveći dio logoraša je upućivan u Gospić (Jadovno) i Jasenovac, po osnivanju tih ustaških logora. Upravo ta sudbina je između ostalih zadesila i Milana Bakića, brata kipara Vojina Bakića, te ing. Ivu Goldsteina, vlasnika knjižare u Karlovcu (otac Slavka Goldsteina).
Na mjestu logora je sačuvano Spomen područje Danica koje ima i status zaštićenog kulturnog dobra. Iz njega je početkom 90tih -zeta lokomotiva Katica koja je prevozila zatočenike i odnesena u centar Zagreba, dok je u isto vrijeme spomenik palim borcima iz centra Koprivnice uklonjen s kosturnice i simbolički „deportiran“ u logor Danica.
