Tekst Borisa Dežulovića "Jebo vas Vukovar", objavljen 2. studenog na portalu N1, izazvao je mnoge žučne reakcije. Npr. onu Ministarstva branitelja: "Svako razuman i dobronamjeran zgražava se nad lakoćom kojom Boris Dežulović na grub i primitivan način obezvrjeđuje sve žrtve Vukovara, (..), krši Deklaraciju o Domovinskom ratu, (..), Vukovar će ostati mjestom posebnog domovinskog pijeteta"; pa HDZ-a Vukovara: "Dežulovićev tekst je neviđeno obezvrjeđivanje žrtve Vukovara", kao i Domovinskog pokreta koji koristi slične argumente i traži da se stane na kraj "frustriranim piskaralima iz Novosti" (!?) i nađe kaznena odgovornost za Dežulovića, a tu je i HVIDR-a…

Međutim, svakom razumnom i dobronamjernom, ako je pročitao Dežulovićev tekst, a ne samo naslov ili komentare, jasno je da Dežulović ne govori protiv Vukovara. Govori ono što misli da treba reći, pa i opsovati, u ime Vukovara, u obranu od onih koji su svoju političku karijeru izgradili i grade na "raubanju" vukovarske tragedije i koji toliko vole Vukovar da su ga posebnim domovinskim pijetetom doslovce pridavili.

Dežulović smatra da je upravo taj nametnuti posebni domovinski pijetet, nešto što odgovara groblju, ali ne i gradu koji treba živjeti i razvijati se glavni razlog da se iz Vukovara u zadnjih deset godina iselilo 5500 Vukovaraca. Jedna petina građana, proporcionalno najviše u Hrvatskoj, iz grada u koji Vlada ulaže najviše u Hrvatskoj.

Stradanja koja su prošli Vukovarci Dežulović poznaje iz prve ruke bolje od većine onih koji ga optužuju da obezvrijeđuje žrtve Vukovara. O tome govori i njegova potresna reportaža iz netom okupiranog (tj. "oslobođenog") Vukovara, u koji je ušao noseći glavu u torbi; možete je naći ovdje. Ogorčenost koja se osjeća u "Jebo vas Vukovar" dijelom je, vjerojatno, upravo iz tog iskustva i uvjerenja da obezvređivanje vukovarskih žrtava dolazi od onih licemjera koji njima i nakon 30 godina manipuliraju.