Raspuštanje zagrebačke partijske organizacije prvi je liderski potez Peđe Grbina, predsjednika SDP-a, u protekla četiri mjeseca koliko zauzima rečenu poziciju, premda je i on sam podosta doprinio tome da se sa zagrebačkom organizacijom ne može učiniti ništa drugo nego je raspustiti, pa krenuti ispočetka. Četiri mjeseca, naime, Grbin i njegovi najbliži suradnici ponavljali su da će o SDP-ovim kandidatima za čelne funkcije na lokalnoj i regionalnoj razini, pa tako i u Zagrebu, odlučivati SDP-ove lokalne i regionalne ispostave, e da bi se sad – tri i pol mjeseca prije izbora – ispostavilo da se to, u najmanju ruku, neće odnositi na odabir stranačkih kandidata za gradonačelnička mjesta u Vukovaru i Zagrebu. U Vukovaru je iskrsnuo problem s nekadašnjim gradonačelnikom Željkom Sabom, kojeg lokalni SDP-ovci službeno žele za kandidata, no Grbinu i vodstvu stranke ne pada na pamet da im udovolje: prepreka su – barem na deklarativnoj razini – svojedobne nevolje sa zakonom koje je imao Sabo. Ne zna se iza koga će SDP stati u utrci za gradonačelnika Vukovara. Što se tiče Zagreba, problem je očekivano Gordan Maras, šef upravo raspuštene SDP-ove organizacije u glavnom gradu. On je bio uvjeren da njemu – po logici funkcije – pripada gradonačelnička kandidatura, nakon što nije uspio pokušaj formiranja zajedničke lijevo-zeleno-liberalne liste s Tomislavom Tomaševićem iz platforme Možemo! kao kandidatom za prvog čovjeka metropole, ili što bi rekao aktualni gradonačelnik Milan Bandić – za drugu po važnosti izvršnu funkciju u državi.
Ne zna se iza koga će SDP stati u utrci za gradonačelnika Vukovara. Lokalni SDP-ovci za kandidata službeno žele Sabu, no Grbinu i vodstvu stranke ne pada na pamet da im udovolje
Maras je bio spreman odustati od svojih nerealnih ambicija u korist SDP-ove podrške Tomaševiću i zajedničke lijeve liste, ali kad se ta opcija izjalovila zbog toga što je Možemo! – politički logično – procijenilo da mu je isplativije ići na izbore samostalno kako bi na početku svog ozbiljnijeg političkog puta pokazalo da je donekle alternativa SDP-u, šef gradskog SDP-a pomislio je da on taj koji treba biti nominiran kad je već SDP doveden u situaciju da mora imati svoga kandidata. Vjerojatno bi ga u tome podržala većina nevelikog članstva u Zagrebu, jer je članstvo SDP-a u Zagrebu neobična i pogubljena društvena skupina nastala dugogodišnjim selektorskim radom Milana Bandića i Davora Bernardića, ali Grbin nije ostavio prostora za takvu mogućnost. Socijaldemokratski kandidat u Zagrebu bit će, po svemu sudeći, Joško Klisović, saborski zastupnik u prošlom sazivu, a prije toga zamjenik ministrice vanjskih poslova u vladi Zorana Milanovića. Premda do srijede popodne, kad nastaje ovaj tekst, nije službeno potvrđeno da će Klisović u ime SDP-a izići na megdan Tomaševiću, Bandiću i drugima, glasovi s Iblerovog trga kazuju da će biti upravo tako.
U čemu je razlika između Marasa i Klisovića, ako je situacija takva da SDP naprosto mora iz nužde imati svoga kandidata koji pritom, eto, ne bi baš trebao doživjeti izborno poniženje? Razlika je znatna, razlika je toliko znatna da bi se SDP-u stjecajem okolnosti moglo dogoditi da poluči rezultat kojem se nitko u toj stranci, i šire od te stranke, ne nada, a ako se malo bolje pogleda, iznenađujuće dobar rezultat u Zagrebu mogao bi biti jedina relativno svijetla SDP-ova točka nakon idućih lokalnih izbora. Gordan Maras profilirao se u proteklih četiri-pet godina u saborskim klupama u svojevrsnog političkog performera na rubu redikuloznosti i šarlatanstva: to mu je donosilo određenu medijsku pažnju i javnu vidljivost, a Maras je povjerovao da je ta vrsta vidljivosti dovoljna za realizaciju visokih političkih ambicija. Postigao je tek to da ga se smatra neozbiljnom i neduhovitom prznicom i čovjekom koji ne razmišlja ni o čemu drugom osim o samopromociji i skretanju pozornosti na svoju opozicijsku borbenost i inventivnost. Kao što je malo kome uspjelo da, mimo kolutanja očima ili gromkog smijeha, zamisli bivšeg predsjednika SDP-a Davora Bernardića na funkciji premijera, tako malo tko može u Marasu vidjeti zagrebačkog gradonačelnika: to je ishod pogrešnog političkog stila koji je odabrao nekadašnji poslovni direktor SDP-a i ministar poduzetništva i obrta u drugoj SDP-ovoj vladi te neumjerenog precjenjivanja vlastitih dometa i kapaciteta. Njegova politička zvijezda se gasi, mada se dotični neće predati tako lako.
Gordan Maras i Peđa Grbin (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Pedeset dvogodišnji pravnik Joško Klisović, unatoč tome što se dosad nije uspio svrstati među one političare za koje zna najširi krug birača, na glasu je kao dobro obrazovan čovjek koji ne lupeta i koji uzima riječ u javnosti kad ima što reći o temi rasprave. Nije bio u milosti Davora Bernardića, Rajka Ostojića i Zlatka Komadine, jer su ga doživljavali isključivo kao produženu ruku Zorana Milanovića, pa se na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima našao na nedovoljno visokom mjestu na listi u Trećoj izbornoj jedinici da bi ponovio parlamentarni mandat. Izuzmemo li unaprjeđenje ekonomskog segmenta u djelovanju hrvatske diplomacije u razdoblju od 2012. do 2015. godine, Klisović se ne može pohvaliti konkretnim i jako vidljivim efektima svog dosadašnjeg rada, ali nema iza sebe aferaških repova i hipoteka, i nije politički potrošen. Prošao je sve stepenice u diplomatskoj profesiji, bio je predstojnik Ureda predsjednika Republike u prve dvije godine mandata Ive Josipovića (nakon što se Andrej Plenković zahvalio Josipoviću na toj ponudi), a prije toga je nepune dvije godine bio na visokoj menadžerskoj poziciji u Atlantic Grupi Emila Tedeschija: ne treba sumnjati da će Bandić i radikalnija desnica, a možda i radikalnija ljevica, iskoristiti taj moment iz Klisovićeve karijere i nastojati da ga prikažu Tedeschijevim čovjekom i zastupnikom interesa krupnog kapitala.
Klisović iza sebe nema aferaških repova i nije politički potrošen. Bio je predstojnik Ureda u prve dvije godine mandata Ive Josipovića, a prije toga na visokoj menadžerskoj poziciji u Atlantic Grupi Emila Tedeschija
Klisović je motiviran za gradonačelničku utrku, jer je svjestan da je to njegov posljednji vlak za ostanak u politici, pri čemu bi ostanak ujedno značio i njegov konačni uspon na stepenicu rezerviranu za političare koji raspolažu stvarnom moći i koji mogu mijenjati postojeće stanje. Motiv, međutim, neće biti dovoljan za pobjedu ili za rezultat koji će se, kad je riječ o listi SDP-a i partnera, objektivno moći smatrati dobrim. "Ako uspije ući u drugi krug izbora, Klisović ima veliku šansu da postane gradonačelnik Zagreba, bez obzira na to tko će mu biti suparnik u drugom krugu. Pobjeđuje i Tomaševića, i Bandića, i HDZ-ovog kandidata tko god to bio", procjenjuje naš sugovornik blizak socijaldemokratskom vodstvu. "No puno toga morat će napraviti i puno toga mora mu se poklopiti da uđe u drugi krug. Treba mu se ponoviti otprilike ono što se dogodilo Milanoviću na predsjedničkim izborima, s tim da će Klisović, za razliku od Milanovića, imati vrlo ozbiljnu konkurenciju slijeva, to jest Tomaševića, i utoliko znatno zahtjevniji zadatak."
Mislav Herman (Foto: Marko Lukunić/PIXSELL)
Dva elementa su ključna: personalni sastav SDP-ove izborne liste te serioznost u definiranju strategije i konkretnom vođenju kampanje. U pogledu imena i prezimena koja će se naći na listi, SDP-u je krajnji čas da odustane od ljudi koji nešto znače isključivo u internim stranačkim krugovima i koji politiku shvaćaju kao poltronsko čekanje da dođe red na njih. Lista politički i profesionalno jakih ličnosti jasne lijevocentrističke provenijencije preduvjet je svih Klisovićevih razmišljanja o uspjehu, a to nije nimalo lako postići u stotinjak dana koliko je ostalo do izbora. Taj posao donekle olakšava činjenica raspuštenosti zagrebačke organizacije, odnosno nepostojanje pritiska i tenzije odozdo, pri čemu "odozdo" u ovom slučaju više-manje podrazumijeva strukturu nezainteresiranu za bilo što mimo vlastitog pozicioniranja i materijalnih probitaka. Što se tiče generalnog smjera kampanje, najveći Klisovićev izazov jest da nađe način da uvjerljivo parira Tomislavu Tomaševiću među biračima ljevice, a da istovremeno bude prihvatljiv i dobrom dijelu centrističkih glasača. Ako ne bude kardinalnih unutrašnjih opstrukcija, to nije nemoguće, i u tome će biti od pomoći SDP-ova predizborna koalicija sa strankama poput GLAS-a, no presudno je precizno definiranje tema na kojima će se inzistirati i vrlo disciplinirano vođenje kampanje koja će antagonizirati što manji broj građana, i u kojoj bi u prvi plan trebala izbiti Klisovićeva kompetentnost kad je riječ o problemima Zagreba te koncept upravljanja koji nema nikakvih dodirnih točaka s onim što je razvio Milan Bandić u proteklih dvadeset godina. Na ruku mu ide to što će, rekosmo, Peđa Grbin samo eventualnim uspjehom u Zagrebu moći donekle ublažiti dojam o SDP-ovom već sad izvjesnom podbačaju na predstojećim lokalnim izborima.
Vanđelić odustao, kandidat će biti Herman?
Damir Vanđelić u srijedu je objavio da neće biti kandidat za gradonačelnika Zagreba. Tjednima se nagađalo hoće li ili neće Plenković poslati Vanđelića u bitku za glavni grad, mada je svakom politički pismenom otpočetka moralo biti jasno da od toga neće biti ništa. Uspješni menadžer Vanđelić postavljen je, naime, prije četiri mjeseca za privremenog ravnatelja Fonda za obnovu od potresa, a potom se javio na natječaj za stalno imenovanje na rečenu funkciju. Nema sumnje da će biti odabran. Je li zamislivo da šef Fonda za obnovu – obnovu koja će trajati godinama i biti teška više od deset milijardi eura – paralelno s tim poslom vodi i svoju gradonačelničku kampanju? Je li vjerodostojno da čovjek koji je javno mahao svojim snažnim motivom da vodi obnovu Zagreba odjednom poželi nešto drugo i prije nego što je započela obnova? Tko bi išta povjerovao takvom čovjeku i koliko bi mu ljudi dalo glas na izborima? Ako je Vanđelić ozbiljno razmatrao ovu soluciju, onda bi itekako trebalo smanjiti očekivanja od njega kao šefa Fonda za obnovu.
Tko će biti HDZ-ov kandidat u Zagrebu? Spominju se mnoga zvučna imena, od Zdravka Marića do Kolinde Grabar-Kitarović, ali upućeni kažu da najviše izgleda ima liječnik Mislav Herman, odnedavno predsjednik HDZ-ovog zagrebačkog odbora.
