Skoro 47 tisuća ubijenih, od čega su dvije trećine žene i djeca, više od 110 tisuća ranjenih, 19 tisuća siročadi, najviše djece s amputacijama po glavi stanovnika u svijetu, 170 tisuća uništenih objekata, među kojima i 90 posto škola i fakulteta i većina zdravstvenih ustanova, ovo su konzervativne procjene ljudskih i materijalnih gubitaka izraelske genocidne invazije na Pojas Gaze koja je 19. siječnja, nakon 15 mjeseci neprekidnog bombardiranja, završila primirjem između izraelske vlade i palestinske skupine Hamas.
Koliko god zastrašujuće izgledale ove brojke, čini se međutim da bi one mogle biti i veće, suprotno narativu koji se konstantno provlači u vodećim medijima, a prema kojemu Ujedinjeni narodi i Ministarstvo zdravstva u Gazi preuveličavaju broj žrtava i "ne razlikuju civile od boraca". Naime, nekoliko dana prije potpisivanja primirja medicinski časopis The Lancet objavio je studiju u kojoj se procjenjuje da je u prvih devet mjeseci, dakle do lipnja 2024, od "traumatskih ozljeda" poginulo 64.260 ljudi, iz čega proizlazi da su službene brojke za 41 posto manje. Kombinirani broj poginulih od direktnih ratnih djelovanja i smrti uslijed urušavanja medicinskog sustava mogao biti i 186 tisuća. Brojka od 64.260 ubijenih u ratnim operacijama predstavlja tri posto predratne populacije Gaze, a 60 posto tih ljudi su žene, djeca i stariji od 65 godina. Ukoliko je procjena točna, to znači da je svakoga od 460 dana rata ubijano i umiralo 152 ljudi, odnosno svakoga sata šest osoba. Od 7. listopada 2023, kada je Hamas izveo seriju napada na izraelskom teritoriju, ubijeno je 1200 Izraelaca.
Stupanjem na snagu primirja, u čemu su posredovali Katar, Egipat i Sjedinjene Države, zaustavljen je masovni masakr u Gazi, no drugo je pitanje hoće li plan koji se sastoji od tri faze doista biti i proveden onako kako je napisano na papiru. Naime izraelski premijer Benjamin Netanjahu dva dana prije stupanja primirja na snagu izjavio je da je prva faza primirja "privremena" i da Izrael "zadržava pravo da ponovno pokrene rat ukoliko to bude potrebno, uz pomoć Sjedinjenih Država".
U prvoj fazi Hamas bi trebao osloboditi 33 izraelska taoca a Izrael više 1000 Palestinaca koji se nalaze u tamošnjim zatvorima. Tijekom ta 42 dana Izrael se obavezao i da će povući svoje vojnike iz "svih naseljenih dijelova" Gaze. Tri izraelska i 90 palestinskih zarobljenika oslobođeni su odmah po stupanju sporazuma na snagu, a istovremeno se više od 630 kamiona s humanitarnom pomoći zaputilo ka Pojasu Gaze.
Raseljeni Palestinci počeli su se vraćati na sjever Pojasa, gdje ih čekaju samo gomile ruševina. Za vrijeme prve faze izraelske vlasti i Hamas pregovarat će o sadržaju druge faze sporazuma, koja je ujedno i najkritičnija jer bi se njome trebali dogovoriti uvjeti postizanja trajnog završetka rata. Ti dogovori uključuju puštanje preostalih zarobljenika, kao i daljnje povlačenje izraelske vojske. U trećoj fazi predviđa se rekonstrukcija razrušenih područja, što bi s obzirom na razmjere destrukcije moglo trajati godinama, ako ne i desetljećima.
Uspjeh ovog krhkog dogovora uvelike će ovisiti o tome kako će se ponašati američki predsjednik Donald Trump, kojemu se pripisuju zasluge za njegovo postizanje. Poznato je da je Trump, ništa manje nego njegovi prethodnici, zagriženi pristaša cionizma, te da je u svom prvom mandatu, u prosincu 2020, naredio preseljenje američke ambasade iz Tel Aviva u Jeruzalem i zatražio da se taj grad prizna kao glavni grad Izraela iako se on prema međunarodnom pravu smatra dijelom okupiranim područjem. S druge strane, pretpostavlja se da Trump ne želi da se sukob ponovno razbukta, no nitko nije siguran ni koliko će on truda uložiti u eventualno pritiskanje Netanjahua ukoliko u drugoj fazi pregovora izraelski premijer odluči iskoristiti neku Hamasovu grešku za ponovnu eskalaciju.
Analitičari napominju da bi do eventualnih razmimoilaženja između Trumpa i Netanjahua moglo doći i zbog toga što je Trump zainteresiran za normalizaciju odnosa Izraela i Saudijske Arabije, koja tu normalizaciju uvjetuje osnivanjem neovisne palestinske države. Isto tako, neizvjesnosti uspjeha pregovora doprinose i trvenja unutar izraelske vladajuće koalicije, koju je već napustio ministar nacionalne sigurnosti, ekstremni desničar Itamar Ben-Gvir, rekavši da će se njegova stranka vratiti u koaliciju samo pod uvjetom da se rat nastavi. Ukoliko bi vladu napustila i Stranka vjerskog cionizma također ekstremističkog ministra financija Bezalela Smotriča, Netanjahuova vlada postala bi manjinska, s manje od polovice zastupnika u Knessetu koji bi u ožujku, upravo u vrijeme druge faze pregovora, trebao glasati o proračunu.
Kada je u pitanju Hamas, njegovi borci nakon početka primirja ponovno kontroliraju Pojas Gaze, a vodi ga Muhamed Sinvar, brat vođe političkog krila Hamasa Jahje Sinvara koji je ubijen u listopadu prošle godine. U intervjuu koji je portalu Drop Site News dao 19. siječnja, član političkog krila Hamasa Basem Naim novinaru Jeremyju Scahillu rekao je da je Hamas posvećen uspjehu sporazuma, te da ga organizacija smatra dobrom polazišnom točkom za osnivanje neovisne i suverene palestinske države. Naim je rekao i da Izrael nije realizirao nijedan od tri cilja zbog kojih je započeo rat, a to su uništenje Hamasa, raseljavanje stanovništva Gaze silom i oslobađanje izraelskih taoca silom, te da Hamas preferira političko rješenje ali je spreman i dalje se boriti.
"Hamas politički predstavlja 40, maksimalno 50 posto stanovništva Gaze, no kada Palestince pitate za mišljenje o otporu okupaciji, podržava nas više od 90 posto Palestinaca u Gazi, na Zapadnoj Obali i u dijaspori. Palestinaca u Gazi ima 2.4 milijuna, od toga su 70 posto mlađi od 18 godina, dakle djeca. Ako ta djeca nemaju kuće, škole, bolnice, igrališta, ako nemaju budućnost na horizontu ali zato oružja ima svugdje, što očekivati nego da se oni nastave boriti?", zapitao se Naim, koji je potvrdio i da je nedavno potpisani sporazum istovjetan prijedlogu od 2. srpnja prošle godine s kojim je Hamas bio suglasan ali ga Netanjahu, uz odobrenje bivšeg američkog predsjednika Joea Bidena, nije htio prihvatiti.
Drugoga dana od stupanja sporazuma na snagu izraelska vojska provela je vojnu operaciju i ubila najmanje deset ljudi u izbjegličkom kampu u Jeninu, gradu na Zapadnoj obali, palestinskom području na kojemu nema Hamasa, ali ima pola milijuna izraelskih doseljenika. Lokalno stanovništvo suprotstavlja se nasilju doseljenika pa izraelska vlada, kako navodi u službenoj izjavi, tamo namjerava "iskorijeniti terorizam". Ekstremno desni dio izraelske vladajuće koalicije otvoreno se zalaže za aneksiju Zapadne obale, a tijekom 15 mjeseci invazije na Gazu izraelska vojska na Zapadnoj je obali ubila oko 900 ljudi.
