Inicijativu okrupnjavanja usitnjenog poljoprivrednog zemljišta pokrenuli su Ministarstvo poljoprivrede i Agencija za poljoprivredno zemljište. Kako su naveli, ideja je da se u narednom višegodišnjem razdoblju komasira oko sto hiljada hektara zemljišta u nas, a ciljevi su višestruki: podizanje konkurentnosti poljoprivrednika, razvoj ruralnog područja, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, usklađivanje katastra i zemljišnih knjiga te demografski dobici na komasiranim područjima.
Međutim, zagovornici nove velike poljoprivredne reforme slabo nas izvještavaju o mogućim rizicima te velike državne operacije. Naravno, osnovna je ideja komasacije da dotad sitni posjedi okrupnjaju i tako postanu isplativi i samoodrživi. Direktna je posljedica toga smanjenje broja vlasnika zemljišta, što za sobom povlači nemali iznos nadoknade za sve one koji će komasacijom biti izvlašteni. Među njima su svakako i brojne srpske izbjeglice čija zemljišta već čitav niz godina leže neiskorištena i takve će parcele biti prve na udaru.
Također, postoji i neriješen status tzv. komunalnog, zajedničkog ili zadružnog zemljišta, posebno u područjima posebne državne skrbi. To je zemljište obično u vlasništvu čitave zajednice i dano je na korištenje pojedincima iz te zajednice. Ono kao takvo nije uvedeno u katastar ili zemljišne knjige niti je na ikoji drugi način zakonski tretirano. Jednom riječju, to će biti dobra prilika, da ne kažemo pravi eldorado, za izvlaštenje čitavih zajednica koje su ionako na izdisaju.
Komasacija, nadalje, više pogoduje krupnom agrobiznisu jednog Ivice Todorića nego tzv. malim igračima na tom tržištu. Osim toga, okrupnjavanje će donijeti i intenzifikaciju obrade zemlje, povećano tretiranje zemlje pesticidima i umjetnim gnojivom te veću upotrebu mehanizacije. To će sve utjecati na stanje prirodnih resursa i ekološku ravnotežu, a takav razvoj komercijalnih farmi cjelokupnu će poljoprivredu napraviti kapitalno intenzivnom i cijeli će sektor biti gurnut u isključivo tržišno orijentiranu djelatnost.
Igrači koji planiraju ući u cijeli biznis okrupnjavanja parcela također ne ulijevaju nadu. Osim same države, tu su Svjetska banka i Evropska banka za obnovu i razvoj. Ove institucije se nude za kreditiranje, a u planu je da u posao uđu i mirovinski fondovi. Nitko od tih faktora neće u biznis ući ukoliko u njemu ne vidi mogućnost profita. Već sada je odnos vlasništva i iskoristivog zemljišta u nas nepovoljan, a takvi će se trendovi komasacijom samo nastaviti. Kako to izgleda, vidi se zorno na primjeru već spomenutog Agrokora koji je kao najveći investitor u nas zakupio ili kupio ogromna poljoprivredna područja na istoku Slavonije i u Baranji. Georgi Medarov na regionalnom portalu Bilten u svom tekstu kaže kako je ‘Bugarska s četiri posto poljoprivrednih proizvođača koji kontroliraju 85 posto iskoristivog obradivog zemljišta izvrstan primjer ekstremnog otimanja zemlje unutar EU-a’.
Ukoliko se u minireformu poljoprivrede doista kani ući, onda bi komasaciju zapravo trebala pratiti prava nova agrarna reforma, koja bi u obzir uzela lokalne, male seoske zajednice, interese društva, a tek na trećem mjestu velike investitore. Ako iz cijele operacije višak budu izvlačile samo korporacije, onda sigurno nećemo moći govoriti o poljoprivrednoj reformi ili komasaciji, nego o još jednom valu privatizacije i otimačine zemlje.
