Namješteni natječaj za preuzimanje dječje bolnice, tucet uhvaćenih u primopredaji sitnog mita za ubrzanje izdavanja gradskih dozvola, posao u čijem je središtu trebalo biti rušenje zaštićenog tornja i nekoliko milijuna kuna koje su dijelili gradonačelnik, njegov vozač i kuhar kojeg su angažirali zato što je njegov prethodnik u kriminalu bio suviše kompromitiran. To je, u najkraćem, rezime velike akcije Uskoka u Zagrebu, u kojoj je nedavno uhićeno 18 ljudi. Iako je priča odjeknula bombastično, zasad na popisu osumnjičenika nema nadležnih pročelnika, isturenih suradnika Milana Bandića, političkih saveznika ni krupnih poduzetnika koji su zahvaljujući dojučerašnjem vladaru glavnog grada kroz javnu nabavu, dilanje zemljištima i namještene poslove uspostavili monopole nad cijelim komunalno-graditeljskim sektorima. Bandić je pao posthumno. U trenutku kada je njegov politički i klijentelistički pokret prestao biti korisni saveznih HDZ-a u Saboru i na gradskoj razini, pravna država odlučila se razračunati s mrtvacem. Uhićenja su zasad jedino krupna kao metafora dugogodišnjeg upravljačkog modusa koji je najvećim dijelom ostao nekažnjen. Ovdje imamo posla sa simptomima razularene kleptomanije, koja je trajala više od dva desetljeća.
Onaj koji nije rješavao predmete kako žele Bandić i njegovi bio je u nemilosti i maltretiran. Odavno se to radilo, svi to znaju, a sada se prave kao da je to novost – ističe Zrinka Paladino, koja je sama otišla iz gradske uprave
Najviše se to vidi na primjeru kućica za prodaju hrane i prigodne bižuterije. Zbog kriminalnog udruženja koje je trajalo od kolovoza 2016. do siječnja 2020. godine po centru Zagreba, privedeni su, među ostalima, Bandićev vozač Zdravko Krajina, zagrebački poduzetnik Denis Mohenski i Jelena Čeklić, umirovljenica na ugovoru o djelu koja je sjedila u Povjerenstva za davanje u zakup javnih površina. Njen je zadatak bio da u sustavu evidencija rezervira termine za Krajinu i Mohenskog prije procedure za postavljanje kućica prilikom Adventa i drugih manifestacija, koje je Bandić onda amenovao rješenjem. Grad je od njih dobivao sitniš, a oni su prosljeđivali lokacije za deset puta veću cijenu drugim privatnicima. Tako je u zadnjih nekoliko godina, tvrde tužitelji, pet milijuna kuna podijeljeno između Mohenskog, Krajine i Bandića. Krajina i Mohenski zauzvrat su obavljali razne financijske usluge za pokojnog gradonačelnika, od čišćenja vikendice, predizbornih donacija do vakumiranja mesnih proizvoda. Procedura je, dakle, počinjala od spomenutog gradskog povjerenstva za zakup javnih površina, koje je prema Uskoku prihvaćalo Bandićeve naloge i upute preko Čeklićeve. Članovi toga povjerenstva nisu obuhvaćeni priopćenjem istražnih tijela. Uz Čeklić, u povjerenstvu su od 2015. godine sjedili doktor Gzim Redžepi, njegova zamjenica Danijela Habijanec i članovi Alan Ordulj, Boris Frgić i Jadranko Baturić. Od lipnja 2017. godine Redžepijeva zamjenica postala je također uhićena Andrea Šulentić, a umjesto Frgića i Ordulja u članstvo su ušli Mia Ćoso i Dražen Gržan. Priča oko Adventa i drugih priredbi u stvarnosti obuhvaća znatno veću količinu pojedinaca, udruga i firmi koji su po gradu dobivali atraktivne lokacije. Oni zasad nisu spominjani u kontekstu istrage.
Najzanimljiviji krak policijske operacije u Zagrebu odnosi se na priču čiji je istureni protagonist bio ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić. Uskok sumnja da je poduzetnik Milan Lončarić preko Bačića od ožujka 2020. do kraja lipnja 2021. radio na podmićivanju Bandića, što je kulminiralo Bačićevim dostavljanjem 50 tisuća eura mita pokojnom gradonačelniku za rješavanje problema vezanih uz projekt poslovno-stambenog kompleksa na lokaciji rasturene i opljačkane Tvornice električnih žarulja (TEŽ) u Zagrebu. Bačić je, k tome, po sumnjama Uskoka koristio autoritet pozicije ravnatelja HRT-a da u bankama olakša Lončarićev dolazak do kredita za ovaj građevinski pothvat. Zauzvrat je, smatraju istražna tijela, dobio stan nedaleko od Trga bana Jelačića. Prema snimkama koje su zabilježili prislušni uređaji, cilj mita za Bandića bio je da se ozakoni nelegalna nadogradnja na zgradi u kulturno zaštićenoj zoni te da se čuveni toranj TEŽ-a skine s popisa zaštićenog kulturnog dobra pod obrazloženjem da je stradao u potresu, kako bi se onda mogao srušiti. Radilo se o laži koju je Bandić planirao verificirati preko ravnatelja Zavoda za prostorno uređenje i pročelnika Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Od veljače 2019. godine pročelnik spomenutog zavoda je bio Stipe Tutiš. Pročelnik Zavoda za prostorno uređenje grada u sporno vrijeme je bio Ivica Rovis. Iako se u policijskom priopćenju spominju njihove funkcije, ni jedan ni drugi nisu uhićeni u dosadašnjim aktivnostima Uskoka.
Veseli me da je Uskok jako dobro odradio svoj posao. No bit će žalosno ako sve stane na uhićenju dvije članice upravnog vijeća. One su samo dio velike hobotnice – kaže dr. Boro Nogalo, smijenjeni ravnatelj dječje bolnice na Srebrnjaku
Zanimljivo je u ovom kontekstu primijetiti kako je u kolovozu 2020. objavljen članak u Jutarnjem listu, u kojem se reklamira sporni kompleks, sve s planom izgradnje i cijenama stambenih kvadrata. Arhitekt i kreator projekta Nino Virag potvrdio je tada novinarki da zaštićeni toranj ostaje. Štoviše, da će ga uz proizvodnu halu i uredsku zgradu zadržati kao "srce kompleksa". U prilogu je, međutim, navedena zanimljiva rečenica, koja sugerira da priča o tornju u tome trenu nije riješena do kraja: "Sam toranj dobit će jednu specijalnu namjenu i rasvjetu, ali taj je dio projekta još u razvoju i usklađivanju sa Zavodom za zaštitu spomenika kulture i prirode Grada Zagreba." Izjava je interesantna zato što je citirana dva mjeseca nakon što je prema tvrdnjama iz istrage Bačić isplatio mito Bandiću da se pobrine za fabricirano opravdanje rušenja spomenutog tornja. Taj je prljavi posao trebao obaviti upravo spomenuti Zavod koji je, po arhitektu Viragu, s investitorima usklađivao specifičnosti oko tornja s nositeljima privatnog projekta. Što je značila "komunikacija" koju su projektanti vodili sa Zavodom i kako je ona okončana, pitali smo arhitekta koji je dao tu izjavu. No do zaključenja teksta nije nam odgovorio. Uskok je u lipnju ove godine, prije dakle mjesec dana, snimio Lončarića kako i dalje inzistira na ishodovanju dozvola za rušenje tornja, i to opet preko gradskih službenika, kojima je po njemu, unatoč novoj vlasti, u interesu još nešto zaraditi.
Da se doista radilo o onome što Uskok tvrdi – kriminalnom uništenju kulturnog dobra – sugeriraju i druge snimke prisluškivanja. Po njima je Lončarić računao da će, kako prenosi Jutarnji, problem riješiti preko Ministarstva kulture ako zapne u Gradu Zagrebu. Lončarić je očigledno imao vezu na ministarskoj razini, a Kazimir Bačić bio je mula i za tu adresu. S pripremljenom dokumentacijom otišao je sredinom srpnja 2020. u nadležno Ministarstvo kulture. Krak koji vodi do ministarstva prenijeli su mediji bliski istrazi, ali taj se dio ne nalazi u priopćenju Uskoka. Tako zasad javnosti nije poznato kome se Bačić u ministarstvu javio i jesu li prislušne mjere dovele do utvrđivanja njegova identiteta. Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek najavila je internu istragu o tome. Bez obzira na ime, krajnja adresa u tom je resoru moglo biti Hrvatsko vijeće za kulturna dobra, zato što je nadležno za ovu problematiku. Vijeće ima predsjednika i osam članova. Članovi Vijeća po položaju su ravnateljica Hrvatskoga restauratorskog zavoda Tajana Pleše, ravnatelj Hrvatskoga državnog arhiva Dinko Čutura te glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice Ivanka Stričević. U vijeće su imenovani i predstavnica Hrvatskoga muzejskog vijeća Ružica Marić te predstavnik Ministarstva zaštite okoliša i energetike Joško Belamarić. Članovi su i Zvonko Bojčić, Sanja Cvetnić i Karin Šerman. Predsjednik vijeća je Miljenko Domijan.
Zrinka Paladino (Foto: Marko Prpić/PIXSELL)
Arhitektica i konzervatorica Zrinka Paladino objasnila je Novostima kako je navedeno vijeće ključna instanca za ovakve procedure.
- Nadležni gradski Zavod može predložiti ukidanje zaštite statusa kulturnog dobra, ali ukidanje u svakom slučaju mora odobriti vijeće pri ministarstvu - veli Paladino, sugerirajući da bi trebao postojati dogovor između gradske i državne instance.
- Nekad postoji opravdanje za takvu proceduru, ali ovdje očigledno nije postojalo. Tako se za vrijeme Bandića zaštita skidala u slučaju Gredelja i Paromlina i u nekim drugim projektima. To nije neuobičajena praksa. Nažalost, Ministarstvo kulture je s Bandićem tako izlazilo na kraj - ističe Paladino, koja je do prije četiri godine obnašala dužnost zamjenice pročelnika Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode.
Upravo je ona prije desetak godina s te pozicije predložila zaštitu dijela kompleksa TEŽ-a, uključujući i toranj, inače rad arhitekta Lavoslava Horvata, o čijem je radu napisala doktorat.
- Zato sam ga odmah i zaštitila kad sam došla u ured. Koliko god da je star, on je zapravo rad vodećeg arhitekta industrijske arhitekture u Jugoslaviji, odnosno Hrvatskoj, i trebalo ga je svakako očuvati. S obzirom na cijeli tvornički kompleks, na toj je lokaciji zapravo zaštićena mala površina. Činjenica da su pokušali maknuti zaštitu govori da se radi o pohlepi - navodi arhitektica koja je upravo zbog ponašanja njenog zavoda i s teškim optužbama na račun Bandića prije četiri godine otišla iz gradske službe.
- Zavod je funkcionirao po Bandićevom nalogu. Trebao bi biti neovisan, ali nažalost takav nije bio. Većina bi znala što treba odobravati u skladu sa strukom, ali su radili po naputcima. U takvim okolnostima dvije su opcije: ili ćeš poslušati naredbu ili ćeš otići, poput mene. Onaj koji nije rješavao predmete kako žele Bandić i njegovi bio je u nemilosti i maltretiran. Odavno se to radilo, svi to znaju, a sada se prave kao da je to novost - ističe Paladino, koja nam otkriva da je prije četiri godine, nakon podnošenja ostavke, bila na informativnom razgovoru u DORH-u.
Ukazala je, kaže, na sve za što je smatrala da je potrebno ukazati, ali se po pitanju istrage o sadržaju tih razgovora stalo nakon što su napravljeni izvidi.
- Ne znam zašto. No znam da se počinitelji razulare kad shvate da nekažnjeno prolaze - ističe, dodajući da su se stvari dodatno pogoršale nakon njenog odlaska.
Boro Nogalo (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
U zadnje dvije godine s Uskokom je surađivao i Boro Nogalo, smijenjeni ravnatelj dječje bolnice na Srebrnjaku. Zbog ovog dijela priče uhićene su Ana Stavljenić-Rukavina, predsjednica Upravnog vijeća bolnice, i Andrea Šulentić, pročelnica Stručne službe gradonačelnika Bandića i članica istog vijeća. Osumnjičene su za namještanje natječaja za nasljednika smijenjenog Nogala, sve uz naputke pokojnog Bandića. Dosadašnji epilog istražnih radnji potvrda je Nogalovih tvrdnji da je bio u pravu kad je javnost upozoravao na kriminalnu pozadinu svog razrješenja.
- Pošto smo dugo surađivali, veseli me da je Uskok jako dobro odradio svoj posao. No bit će žalosno ako sve stane na uhićenju dvije članice upravnog vijeća. One su samo dio velike hobotnice sastavljene od poduzetnika, znanstvenika, akademika, profesora na Medicinskom fakultetu i političara u Zagrebu. Ja sam to sve prijavio. Ako ne bude njihovih zaštitnika, mislim da će puno toga nemoralnog i lopovskog izaći na vidjelo u slučaju Srebrnjak - veli Nogalo, koji smatra da iza njegove smjene stoji nekoliko krupnih razloga.
Jedan od njih je, kaže, 80 tisuća kvadrata na Brestovcu, gdje je bio predložen projekt rehabilitacijskog centra. Tamo je, međutim, u sklopu kontroverznog projekta izgradnje Žičare naknadno dodano stajalište, koje je tako značajno podiglo i cijenu zemljišta u vlasništvu bolnice Srebrnjak. Bandićevim ovladavanjem bolnicom došlo je i do raspolaganja izrazito vrijednim zemljištem koje je vjerojatno trebalo otići u ruke privatnika povezanih s njim. Nogalo smatra da je tamo trebala niknuti privatna poliklinika. Dodatni je razlog po njemu bio projekt Translacijskoga centra na Srebrnjaku, za koji je sa suradnicima uspio dobiti 60 milijuna eura iz EU-a.
- Spomenuto upravno vijeće bolnice imenovalo je u međuvremenu za ovaj projekt odbor sastavljen od ljudi koji nemaju nikakve veze s medicinskim područjem koje je projekt trebao pokrivati. U odbor su, pored toga, imenovani ljudi koji su spominjani u raznim aferama, od afere "Žičara", "Sveti Duh", "Agram", slučaja "Biglovi", "Pliva" i tomu slično - veli Nogalo.
U odbor za projekt imenovani su inače Boris Brkljačić, Mladen Merćep, Stjepan Orešković, Marinko Rade, Miroslav Samaržija, Slobodan Vukičević i Jurica Vuković. Iako su po Nogalu u igri krupni poslovi teški stotine milijuna eura, zasad je po pitanju kaznenih prijava priča svedena tek na namješteni natječaj za njegova nasljednika. Eventualne istrage o krupnijim aspektima kriminala u Zagrebu, poput Žičare ili nekih drugih planova zasad nepoznatog konglomerata pojedinaca uvezanih s dojučerašnjom gradskom vlašću, dosad nisu oglašavane iz policije.
U dosadašnjem tijeku istražnih radnji, barem onih koje su javno obznanjene, najvećim je dijelom bila riječ o nižem ešalonu gradskih službenika i poduzetnika. Posebno je to vidljivo po pitanju osam uhićenih privatnika i nekoliko gradskih činovnika zbog davanja i primanja mita. Uhićeni su umirovljeni djelatnik Gradskog ureda za prostorno uređenje Milivoj Kotrla i Darko Barun, pomoćnik pročelnika za provedbu komunalnih aktivnosti i održavanje komunalne infrastrukture i objekata mjesne samouprave. Pao je i Zdravko Čabraja, član gradskog odbora Stranke rada i solidarnosti Bandić Milan 365, koji je djelovao kroz Povjerenstvo za davanje u zakup poslovnoga prostora. Spomenuti su prema tvrdnjama policije na razne načine tražili i dobivali mito od privedenih poduzetnika i arhitekata, najčešće s ciljem ubrzavanja izdavanja inače legalnih dozvola. Po dosadašnjim objavama u medijima, akumulirani iznos mita za koji se tereti desetak protagonista sveukupno nije veći od osam tisuća eura.
Naša sugovornica Zrinka Paladino primjećuje kako na popisu uhićenih zasad nema pročelnika nadležnih za prostorno uređenje i druge srodne resore.
- Možda su ih ispitali, ne znam. Ima tu još puno toga. Ovo što sam vidjela samo su segmenti, ali svakako znakoviti - smatra Paladino.
Na pitanje koje bi priče, da je u poziciji Uskoka, revidirala u Gradu Zagrebu zbog sumnji u korupciju, odgovara da su reviziji podložni zapravo svi ozbiljniji i opsežniji projekti.
