Srpsko kulturno društvo ‘Prosvjeta’ i Srbi u Hrvatskoj ostali su bez svog istaknutog člana Milorada Novakovića koji je poslije duge i teške bolesti, umro u 75. godini života. Milorad Novaković bio je početkom devedesetih jedan od obnovitelja rada SKD ‘Prosvjeta’ te prvi glavni i odgovorni urednik časopisa ‘Prosvjeta’, a ovu funkciju obavljao je u dugačkom razdoblju.
Novaković kojeg su svi poznanici zvali Novak, bio je jedan od najdugovječnijih članova ‘Prosvjete’, jer joj je pripadao još iz vremena šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je bila zabranjivana i oduzimana joj je imovina. Tih loših godina za ‘Prosvjetu’ bio je jedan od onih koji su 1971. pokušali pokrenuti list ‘Srpska riječ.’ Redovno je isticao značaj identiteta Srba u Hrvatskoj i potrebu za njegovim očuvanjem.
U vučjim vremenima devedesetih, svoj honorarni posao u ‘Prosvjeti’ doživljavao je kao misiju, mnogo širu od ograničenih uredničkih okvira. Osim što je operativno pomagao u izdavanju značajnih naslova SKD ‘Prosvjete’, pružao je veliku pomoć u izdavanju historijskih priloga o Srbima u Hrvatskoj, u časopisu ‘Artefakti’ koji je publiciran kroz izdavačku djelatnost riječkog pododbora SKD ‘Prosvjeta’. Jedan je od pokretača i urednika novinskog izdanja ‘Sedam dana’ koji je bio preteča ‘Novosti’ u čijem je pokretanju i sam učestvovao.
Bio je urednik edicije udžbenika za nastavu srpskog jezika i kulture po C modelu (1997), po kojem nastavnici i učenici još uvijek rade. Svoj doprinos dao je kao član Centra za kulturu i historiju SKD ‘Prosvjeta’, čija su glavna područja djelovanja bili historija, etnologija, filologija, umjetnost, književnost, historija nauke i filozofije. Novak je učestvovao u osnivanju Srpskog demokratskog foruma kao prve političke organizacije Srba u Hrvatskoj, a bio je jedan i od dvadeset osnivača Srpskog narodnog vijeća. Zajedno s tadašnjim predsjednikom SKD ‘Prosvjeta’ Slobodanom Uzelcem i generalnim sekretarom Dušanom Radakovićem pokretao je devedesetih godina pododbore Srpskog kulturnog društva širom Hrvatske i postavljao konstrukciju ‘Prosvjetinih’ pododbora kakva se zadržala do danas.
Za SKD ‘Prosvjeta’ vezan je zavičajno i uvijek je isticao činjenicu osnivanja Društva u njegovoj Glini, jer je rođen u obližnjem selu Vlahović. Banija, rodno selo Vlahović i SKD ‘Prosvjeta’ bile su bitne odrednice Novakovog identiteta. Sve do ratnih devedesetih on se bavio svojim osnovnim zanimanjem sportskog novinara, i bio je stalni dopisnik beogradskog lista ‘Sporta’ iz Zagreba.
Iako nikad nije bio predsjednik niti generalni sekretar ‘Prosvjete’, nego u više navrata tek član Glavnog odbora, uvijek je doživljavan kao domaćin ‘Prosvjete’ jer bi svakodnevno, svakog posjetioca srdačno i toplo dočekivao u tadašnjem čuvenom podrumu ‘Prosvjete’. Tako je bilo sve do njegovog povlačenja 2012. godine kada je završio uređivanje 108. broja časopisa ‘Prosvjeta’. Članovi ‘Prosvjete’ pamtit će ga kao čovjeka koji se nikada nije libio izreći svoje stavove bez obzira na eventualnu osudu okoline i kao dobrog duha Berislavićeve 10.
Nakon povlačenja iz SKD ‘Prosvjete’ bio je član Vijeća srpske nacionalne manjine Zagrebačke županije i predsjednik VSNM-a Grada Zaprešića. Zajedno sa svojim prijateljem i suborcem iz devedesetih godina Vladimirom Fundukom, 2019. godine dobio je od Srpskog narodnog vijeća nagradu Nikola Tesla za doprinos razvoju srpskih institucija.
Milorad Novaković do zadnjeg dana ostao je vjeran srpskoj zajednici i SKD ‘Prosvjeti’, pa iako je već bio vidljivo narušenog zdravlja, nije propuštao priliku da bude prisutan na okupljanjima Srba u Zagrebu.
