"Molim vas, nastavite pričati o Svjetskom prvenstvu u Kataru. Nastavite izražavati svoju podršku migrantskim radnicima. Navijači moraju pričati o tome, novinari moraju pisati o tome, organizacije trebaju to isticati. Igrači pogotovo. Ne govorimo samo o Kataru, nego i o drugim međunarodnim turnirima i zemljama domaćinima", napisao je nedavno nogometaš Tim Sparv, kapetan finske reprezentacije za The Players’ Tribune.
Procjenjuje se da je najmanje 6500 migrantskih radnika umrlo otkad je Katar osvojio prava domaćina Svjetskog nogometnog prvenstva 2022. godine. Mnogi su radnici umrli zbog loših radnih uvjeta i toplotnog stresa, među njima velik broj mladih, tek u dvadesetim i tridesetim godinama života, kod kojih je zabilježen alarmantan porast smrti od srčanog udara.
Sparv je u svom tekstu objasnio kako je problema postao svjestan kada je u siječnju 2019. finska reprezentacija išla na pripremne treninge u Katar. Jedan od finskih reprezentativaca, Riku Riski, odbio je putovati iz etičkih razloga, što se ranije nije događalo u reprezentaciji. Sparv se tada počeo pitati zašto bi Riski, sada i njegov suigrač u HJK Helsinki, odbio nastupati i što je to što drugi igrači propuštaju vidjeti.
"Čini se ludim da sam se, dok su migrantski radnici patili, pa čak i umirali u Kataru, brinuo o igri i udaljenosti između sredine i obrane. No svi mi svoj život stavljamo na prvo mjesto, zar ne? To je prirodni instinkt. Stvarno mislim da je život lutrija. Imao sam sreću što sam odrastao u Finskoj. Radnici u Kataru rade više sati nego mi u nordijskim zemljama, ali nama je daleko lakše izgraditi dobar život. Dobili smo na lutriji", piše Sparv.
Sparv je pozvao druge igrače da progovore o ovoj temi, da koriste svoje društvene mreže, da pričaju u medijima, da djeluju u sindikatima. Pritom nije usamljen u ovakvim porukama. Uoči kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo nogometaši Norveške, Njemačke i Nizozemske protestirali su zbog katarskog postupanja prema migrantskim radnicima. Nizozemska reprezentacija nosila je majice s natpisima "nogomet podržava promjenu", norveški igrači one na kojima je pisalo "ljudska prava i na terenu i izvan njega", a njemačka reprezentacija na teren je izašla u crnim majicama, od kojih je svaka imala jedno bijelo slovo, a zajedno su činila natpis "ljudska prava".
Prije dvije godine u dokumentarnom filmu o Kataru narator je bio nogometni trener i umirovljeni nogometaš Gary Neville, koji se, između vožnje na devama, šetnje pazarom i razgovora o dostupnosti alkohola, uspio dotaknuti i radnika koji grade infrastrukturu za prvenstvo. U jednom trenutku Neville direktno razgovara s migrantskim radnicima u kontejneru u kojem su smješteni. Iako film ne posvećuje dovoljno pažnje radničkoj problematici, poslužio je kao prva natruha razgovora o toj temi prema mainstream publici.
Ovoga ljeta udruženja nogometaša razgovarala su s udruženjima radnika kako bi saznali više o tome kako radnici zapravo žive i rade dok grade velebne stadione i druge projekte za nadolazeće prvenstvo. Izravni razgovori održani su prilikom pokretanja trogodišnje suradnje između globalnog sindikata igrača FIFPRO-a i sindikata Building and Woodworkers International koji predstavlja građevinske radnike. "Znamo da su naša prava, prava igrača, direktno povezana s pravima radnika u Kataru", poručio je tada Alex Wilkinson, predsjednik australskog sindikata nogometaša, koji je igrao za australsku reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu 2014. godine.
Tekst je izvorno objavljen u mjesečnom prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma
