Ionako zanemarene stanovnike ruralnih područja, prošlogodišnji potres na Baniji dodatno je unazadio za najmanje desetak godina: do temelja razrušene kuće sporo se ili nikako ne uklanjaju, a obnova onih koje bi se dale obnoviti nije ni započela. Život ljudi smještenih u kontejnerima postao je u ovim vrućim danima nepodnošljiv, a takva će se "privremena rješenja", po svemu sudeći, rastezati godinama, pa će im sljedeća zima najvjerojatnije donijeti nove nevolje.
Ponosan sam što u nijednom trenutku nismo bili vođeni nacionalnošću ili vjeroispoviješću ljudi kojima smo distribuirali materijal, kaže volonter Đuro Šapić
Prvih dana nakon katastrofe po ničemu se nije dalo zaključiti da će se nemila priča razvijati u takvom smjeru, jer je sa svih strana Hrvatske i iz okolnih zemalja stradalima pristizala pomoć, prvo ona najnužnija, u hrani i odjeći, a potom i u obliku građevinskog materijala, kontejnera i potrebnog u poljoprivrednoj i stočarskoj proizvodnji. Pritom se nikoga nije pitalo za nacionalno porijeklo, vjersku opredijeljenost, politička i svjetonazorska uvjerenja. Nit vodilja koja je sve pokretala, a i danas mnoge pokreće, bila je da treba pomoći prvo onima kojima je pomoć najpotrebnija. Tako je Srpsko narodno vijeće u nekadašnjoj vrginmoškoj tvornici tekstila oformilo centralno distribucijsko skladište građevinskog materijala, kako bi se on što efikasnije i brže dostavljao gdje i kome treba. Velik je pritom posao obavio SNV-ov Odjel za humanitarna i socijalna pitanja, čiji je suradnik Petar Žutić pomno bilježio a zatim distribuirao materijal i ostalu zaprimljenu robu; Đuro Šapić, glavni terenski volonter Odjela, obilazi te provjerava stupanj oštećenja kuća i ostalih objekata po banijskim selima i zaselcima.
- Zadužen sam za obilazak terena po Baniji i dijelu Korduna. Gotovo nema oštećene kuće koju nisam obišao, ustvrđujući štete i potrebe za radovima. Na temelju mojih procjena ljudi su dobivali potrebno za najnužniju obnovu, a riječ je o više stotina donacija u obliku građevinskog materijala i ostale robe koju smo zaprimali sa svih strana. Puno je pomoći stizalo iz Srbije, Makedonije, Slovenije, BiH i Italije, a još više od hrvatskih tvrtki i privatnih donatora. Posebno me se dojmila donacija Pokrajinske vlade Vojvodine, jer su njome riješene potrebe čak sedam unesrećenih obitelji. Jako sam ponosan na cijeli naš posao, a ponajviše na to što u nijednom trenutku nismo bili vođeni nacionalnošću ili vjeroispoviješću ljudi kojima smo distribuirali donirani materijal; to je ipak najvažnije od svega - objašnjava nam Šapić.
Zima u vlastitom domu – Mario Vukelja
Kako bismo se uvjerili u istinitost njegovih riječi, obišli smo nekoliko sela i mjesta pogođenih katastrofom, pa tako usred Gline, na središnjem Cvjetnom trgu, naišli na Marija Vukelju, čija je kuća u potresu dobrano napukla.
- Procijenio sam odmah da dio kuće mogu sam zakrpati, ali nisam imao s čime. Počeo sam se raspitivati na sve strane, pa sam ubrzo doznao da je u Vrginmostu otvoreno skladište u kojem se može dobiti građevinski materijal. Otišavši onamo, doznao sam da je to skladište SNV-a, pa sam mislio da ja tu kao Hrvat nemam nikakve šanse. Bio sam obeshrabren, no kad sam svoj problem izložio Đuri Šapiću, on je vrlo brzo došao pregledati moju kuću i već mi je za dan-dva donirano materijal. Bacio sam se odmah na posao, pa sada sa sigurnošću mogu reći da ću sljedeću zimu provesti u svom domu, iako materijal za obnovu sam nikako ne bih uspio kupiti. A pritom me nitko nije pitao ni tko sam ni što sam, jedino je bitno bilo to da me snašla nevolja. To me iznimno raduje, pomaže mi da se u cijeloj ovoj nesreći osjećam kao čovjek, pa još jednom zahvaljujem svim divnim ljudima koji su mi pomogli – kaže nam Vukelja.
Crijep je u dvorištu – Branko Vekić
Predragu Jurkoviću iz Majskih Poljana srušena je kuća i sada sa suprugom i djecom živi u kontejneru. To mu nije lako, jer kao plućni bolesnik svako malo mora primati kisik, pa jedva čeka da se iz skučenog smještaja opet preseli u prozračniji objekt.
- Ja sam Rom katoličke vjeroispovijesti i ni u snu nisam mogao pretpostaviti da ću materijal za obnovu kuće dobiti od Srpskog narodnog vijeća. Trebalo mi je dosta toga: vrata, daske, knauf, smjesa za beton i još koješta. Ali, vidite i sami, pitao sam i dobio. Pomalo ga ugrađujem, ali nema baš zidara, pa se moram snalaziti na svakojake načine. Kad su mi davali donaciju, ljudi u Vrginmostu nisu pitali za moje porijeklo, samo je bilo bitno da sam, kao bolestan čovjek sa ženom i djecom, u nevolji. Napišite, molim vas, da sam im duboko zahvalan - poručuje Jurković.
Za potresa u Glini Branku Vekiću se urušio krov kuće, pa mu je pokrovni materijal predstavljao nasušnu potrebu.
- U skladištu SNV-a u Vrginmostu odobrili su donaciju i odmah mi dopremili pet stotina komada crijepa, tako da ću i ja zimu dočekati u svojoj kući. Osim crijepova, dobio sam sve ostalo potrebno za krovopokrivačke radove, čak i čavle: velik je to trošak, koji sam ne bih nikako mogao podmiriti, posebno ne u kratkom roku. Sada je problem naći krovopokrivače, ali ću do prvih jesenskih kiša i to valjda riješiti. Važno da je crijep u dvorištu – kaže nam, a mi mu skrećemo pozornost na činjenicu da se materijal iz SNV-ova skladišta nije dijelio po nacionalnom, vjerskom ili političkom 'ključu'.
- Jedino tako je moguće želimo li ostati ljudima, sve ostalo bi bilo nakaradno. Vidite li možda da na ovim crijepovima u mom dvorištu piše da su za Srbina ili za Hrvata? Ne vidite, naravno – zaključio je Vekić mudrim savjetom kako da nam svima bude bolje, u nevolji i mimo nje.
