Novosti

Intervju

Hrvoje Antonio Belamarić, novinar i bloger HRT-a: Invalidi čarobnjaci

Država manipulira, a invalidi će i dalje ostati u svom zapećku, i neće biti primijećeni u društvu. I tako se ovaj problem nikada neće riješiti. Ima pojedinačnih primjera gdje su ljudi dizali tužbe zbog pogreške u sustavu obrazovanja. Na primjer, osoba ide u specijalnu školu koja nije prilagođena za osobe s invaliditetom, i njezina je majka sada digla tužbu protiv države i traži naknadu štete. No, takvih primjera tužbi je jako malo. Tome je tako i zbog toga što su savezi osoba s invaliditetom i udruge u njima "kupljeni" od države, koja im daje određena primanja za njihovo funkcioniranje

Xvolah49csee1aa7ssi8gmxnfv5

Na blogu HRT-a komentirali ste Zakon o socijalnoj skrbi, pod naslovom "Imaš kuću i auto - ne možeš imati invalidninu". Koliko taj Zakon nema sluha za osobe s invaliditetom?

- Komentar se odnosi na novi Zakon o socijalnoj skrbi, po kojem osobe s invaliditetom ukoliko imaju drugi stan ili drugu kuću, na primjer vikendicu u kojoj ne žive nego idu na ljetovanje, neće imati pravo na invalidninu. Isto tako, ako imaju neku pokretninu, na primjer automobil, gube pravo na svoju invalidninu. Jednostavno, neki ljudi ne mogu shvatiti da invalidima auto služi kao prijevozno sredstvo, a ne predstavlja im luksuz. Prvo i osnovno, ovaj novi Zakon nije urađen u skladu s potrebama osoba s invaliditetom, nego je rađen u nekom uredu gdje se gledalo samo na to kako, što i gdje smanjiti sredstva, a ne da li će njime invalidima biti bolje.

Koliki je problem društva što država tim Zakonom uvodi dohodovni cenzus za osobne invalidnine, što on znači za osobe s invaliditetom? 

- Osobe koje su ovim Zakonom uskraćene su osobe koje primaju najveću invalidninu od 1250 kuna, odnosi se na 80 do 100 postotne invalide, a njih je oko 10 tisuća u Hrvatskoj. Kako može biti puno za proračun, tih nešto više od milion i pol kuna godišnje, kad toliko 'pojede' pet automobila u bilo kojem ministarstvu. Ne razumijem zašto se na nama štedi.

Ove sam godine i sam izgubio invalidninu zato što radim, jer se pokazalo da imam više primanja nego što mi država daje. Dohodovni cenzus je to lako odradio, imaš 'previše' primanja, pa više ne možeš primati invalidninu. No, pritom je ostalo da se može primati doplatak za tuđu njegu i pomoć.

Koliko oni koji zakone pišu ne razumiju stvarnost i situaciju na terenu? Koliko takva odluka dovodi do toga da osobe s invaliditetom neće preživljavati mjesec za mjesecom?

- Prije više od pola godine sam na svoj zahtjev tražio da se nađem s ministrom financija Borisom Lalovcem, kojem sam pokazao svoje ugovore o djelu, pokazujući što i gdje radim. Rekao sam mu da mi je ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić uzela invalidninu, dok mi je dala doplatak za tuđu njegu i pomoć, a što mi je on komentirao: 'nažalost, nismo koordinirani'. To dovoljno govori o cijeloj situaciji. Druga stvar je što država uzima najslabijima, jer je to najlakše, s obzirom da će najugroženije skupine najteže dići i pobuniti. Osobe s invaliditetom su zapravo čarobnjaci, jer žive mjesečno od jako malo novaca. Nikome ne smetaju i ne žale se, i to je problem.

Kolika se radi o manipulaciji s tom grupacijom ljudi, s obzirom da osobe s invaliditetom nemaju novca za tužbu protiv države?

- Država manipulira, a invalidi će i dalje ostati u svom zapećku, i neće biti primijećeni u društvu. I tako se ovaj problem nikada neće riješiti. Ima pojedinačnih primjera gdje su ljudi dizali tužbe zbog pogreške u sustavu obrazovanja. Na primjer, osoba ide u specijalnu školu koja nije prilagođena za osobe s invaliditetom, i njezina je majka sada digla tužbu protiv države i traži naknadu štete. No, takvih primjera tužbi je jako malo. Tome je tako i zbog toga što su savezi osoba s invaliditetom i udruge u njima "kupljeni" od države, koja im daje određena primanja za njihovo funkcioniranje. Zbog toga te udruge moraju biti kuš, pa ne 'talasaju', a zbog toga u konačnici stradavaju invalidi. 

Ni u jednoj europskoj zemlji ne postoji dohodovni cenzus za invalidnine, osim u Hrvatskoj. Kakva je hrvatska politika prema osobama s invaliditetom?

- Država okušava na sve načine skupiti pare da pokrpa svoj sustav, pa kad daju, moraju dati i invalidi. Ali, onda se pitam zašto invalidi Domovinskog rata dobivaju recimo 3000 kuna i imaju pravo na njegovatelja, a mi kao civilni invalidi takva prava nemamo. Ne može se prema jednima odnositi na jedan način, a prema drugima na drugi. Nitko po svim ovim pitanjima ne sluša glas osoba s invaliditetom, udruga i građanskih inicijativa. Hrvatska politika, bila lijeva, desna ili ona sa centra, nema uopće pojma tko su osobe s invaliditetom, a niti ih cijene. Sve to pokazuje da hrvatska politika nema viziju rješenja problema. Mogu uvesti dohodovne cenzuse, ali koji je njihov konačni cilj? On ne postoji! Nije problem to što se sada ljudima uzima invalidnina, nego to što ti ljudi nikada više te novce neće dobiti, jer dolaze sve teža i teža vremena. Za osobe s invaliditetom nema budućnosti, odavno već žive u paklu. Hrvatski političari osim što ne poštuju osobe s invaliditetom, ne znaju niti komunicirati s nama. No, tu je i treći problem, koji je isti za sve osobe s invaliditetom. Oni sami moraju shvatiti da su dio ovog društva i da moraju krenuti prkositi i tražiti svoja prava. U Hrvatskoj osobe s invaliditetom čine 12 posto stanovništva, i dok barem četiri posto njih ne izađe na ulicu i ne kaže dosta, i dok ne "zatresu" svaku vladu, nama neće biti bolje.

Intervju

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više