Kroz desetljeća vladavine HDZ-a Hrvatskom dokazano je da je samo nebo granica korupcije. Da se radi o najmoćnijoj političkoj strategiji i gospodarskoj grani u zemlji, pokazuju i najnovija plinska afera i trodnevna izvanredna sjednica Hrvatskog sabora koju je predsjednik Zoran Milanović sazvao tim povodom, a koja čak ni za medije nije bila atraktivnija od meteorologije. U jeku događaja Crodemoskop je pokazao da pljačka ovih razmjera HDZ košta 0,7 posto pada povjerenja birača, kao i u slučaju INA-e, a uskoro ćemo se – nema sumnje – uvjeriti da je i ovaj put to samo kratkotrajni trend. Korupcija u zdravstvu, jednom od najkompliciranijih i najzatvorenijih sektora, pada u još dublju sjenu.
Slučaj sina bivšeg saborskog zastupnika Anđelka Mihalića kojeg policija istražuje pod sumnjom da je usred pandemije prodavao krivotvorene BAT-ove, otkriće da se testovi njegove tvrtke i nakon te vijesti koriste u zdravstvu, revizorski nalaz po kojemu su bolnice 2021. godine imale 14,6 milijardi kuna dospjelog duga prema dobavljačima, problematična procedura najveće nabave skupe radiološke opreme u povijesti, asistiranje privatnom tržištu onkološke dijagnostike i liječenja i mnogi drugi HDZ-ovi potezi koji direktno utječu na zdravstvenu statistiku i preživljavanje bolesnika nisu zavrijedili ni petominutno zgražanje stručne javnosti.
Jednako je prošla informacija da USKOK istražuje pozadinu izvanrednih otkaza koje je američki farmaceutski div Johnson & Johnson prošle godine podijelio u hrvatskom predstavništvu svoje tvrtke Janssen, iako se naše zdravstvo u dva navrata pokazalo alarmantno otvorenim za industrijsku zloupotrebu. Otkaze je, podsjetimo, u veljači prošle godine dobilo 11 zaposlenika, većinom menadžera, dok je jedna osoba potpisala sporazumni raskid radnog odnosa.
Novostima je iz Janssenovog ureda za Srednju Europu i Baltik upućen dopis kojim se neizravno potvrđuje da su sankcije u hrvatskom predstavništvu tvrtke povezane s korporativnom posvećenošću "visokim etičkim standardima"
Riječ je o najmasovnijoj i najtežoj internoj sankciji protiv vodećih ljudi neke farmaceutske tvrtke u Hrvatskoj, a iz materijala koji je ekskluzivno u posjedu Novosti, ali i izjava svjedoka, uspjeli smo doznati da je razlog kršenje etičkog kodeksa tvrtke, što u industriji uvijek signalizira kompromitirajući odnos s liječnicima i institucijama u javnom sektoru. To je najkraće i najpreciznije objašnjenje zašto potres u privatnoj kompaniji može zanimati USKOK.
Otkazi u Janssenu uslijedili su nakon interne prijave koja je narušila odnose u firmi i nakon što je Johnson & Johnson u svibnju 2021. godine u Zagreb poslao američku odvjetničku kuću Ropes & Gray da istraži što im se događa u predstavništvu. Izvještaj Ropes & Graya je poslovna tajna, no Novostima je iz Janssenovog ureda za Srednju Europu i Baltik upućen dopis kojim se neizravno potvrđuje da su sankcije povezane s korporativnom posvećenošću "visokim etičkim standardima". Kompanija je, ukratko, u tišini napravila sve da počisti situaciju i tvrtku zaštiti od inkriminacija, ne računajući da bi slučaj mogao dospjeti do USKOK-a.
Više izvora i dokumentacija otkrivaju alarmantno neoprezan odnos uprave i terenskih radnika prema prikupljanju informacija o propisivanju i prodaji Janssenovih i konkurentskih proizvoda u hrvatskim bolnicama, što je uključivalo i neovlašten pristup podacima pacijenata u bolnicama. Interna komunikacija o prikupljanju takvih podataka razmjenjivala se u Viber i WhatsApp grupama, dok je slanje korporativnog materijala liječniku koji ga je trebao pročitati kao autorsko djelo i za to biti plaćen obavljeno preko službenog maila.
Iz Viber poruka se vidi da su zaposlenici Janssena imali posebnu grupu za komunikaciju o prodaji lijekova protiv raka prostate zaštićenog naziva Erleade i Zytiga (skraćenice Erl i Zy), u kojoj se spominje broj prodanih lijekova za istu bolest Astellasove Xtandije (skraćenica Xt) u točno određenim bolnicama. Na isti je način, tvrde naši izvori, funkcionirala prodaja i komunikacija o "tržišnim" rezultatima po svim drugim skupinama bolesti i lijekova koje kompanija proizvodi, zbog čega su neki liječnici značajno odskakali na platnom spisku kompanije.
Navodno je ta praksa – koja ne funkcionira bez plaćene suradnje s liječnicima – u neugodnu situaciju dovela novu terensku agenticu Janssena, koja je naivno prijavila da ju je liječnik u jednoj velikoj zagrebačkoj bolnici ostavio da sama u ordinaciji pretražuje baze podataka i da se preplašila da će je "netko uhvatiti". U firmi su je, tvrde, brzo uvjerili da nema razloga za brigu, jer je takav odnos prema podacima pacijenata potpuno normalan u hrvatskom zdravstvu. Od ostalih detalja, izvori bliski istrazi spominju internu uputu prema kojoj nitko od običnih terenskih agenata prodaje nije smio komunicirati s jednim od najpoznatijih hrvatskih onkologa, jer to "sređuje direktorica".
Punom brzinom prema dugu od 14,6 milijardi kuna – Vili Beroš (Foto: Slavko Midžor/PIXSELL)
"To" se odnosi na dogovor da će liječnik na poziciji osigurati da se jednako propisuje Janssenov i konkurentski lijek za karcinom prostate. To nije funkcioniralo zato što se radi o devijaciji, već zato što su protuzakonita infiltracija u javni sektor, kršenje GDPR-a, Zakona o zaštiti prava pacijenata i Zakona o podacima i informacijama u zdravstvu potpuno uobičajena i raširena praksa, a što znamo iz prošlih primjera koji Hrvatsku smještaju među svjetske rekordere u pogodovanju ovakvoj praksi.
Tjednik Globus je 2004. godine objavio kako je tvrtka Pfizer u Hrvatskoj podmićivala neke od najpoznatijih hrvatskih liječnika, ovisno o količini lijekova koje su propisivali pacijentima ili za utjecaj koji su, na pozicijama u zdravstvenoj administraciji, izvršili da bi lijek bio registriran ili ušao na listu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Podatke su pratili imena i prezimena liječnika i faksimili uplata na strane račune, uglavnom austrijske, što je za Državno odvjetništvo predstavljalo dokaz serviran na pladnju.
Pfizer je preko američke revizorske tvrtke pročešljao kompletno poslovanje i promptno smijenio svog zastupnika za Hrvatsku Zdenka Bućana, kao i tadašnjeg glasnogovornika podružnice, dok je s čela Nacionalnog bioetičkog povjerenstva smijenjen jedan od najpoznatijih hrvatskih liječnika Slobodan Vukičević, jer je radio studiju za Pfizerov lijek Lasofoxifene i istovremeno bio član povjerenstva koje odobrava lijekove. Tadašnji HDZ-ov ministar zdravstva Andrija Hebrang odmah je izjavio da će ministarstvo provesti istragu, a najavom izvida uključio se i DORH.
Osam godina kasnije sve državne institucije dobile su neviđenu pljusku američkog pravosuđa. Dok one nisu napravile ništa, Pfizer je u SAD-u morao platiti 600 milijuna i 200 tisuća dolara kazne zbog podmićivanja liječnika u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Bugarskoj, Češkoj, Italiji, Rusiji, Kazahstanu i Kini.
Od uvođenja elektroničkog recepta u Hrvatskoj 2011. do danas nije učinjena niti jedna ozbiljna analiza potrošnje i obrazaca propisivanja lijekova na teret HZZO-a. Javno dostupnih strukturiranih podatka osim broja propisanih e-recepata nema – kaže Ranko Stevanović
Od svih tih zemalja samo smo se mi dodatno osramotili zbog činjenice da je cijela priča zdravstvenoj administraciji i tužiteljstvu bila poznata još daleke 2004. godine. Tadašnji SDP-ov ministar zdravstva Rajko Ostojić je izgovarao mantre o etičkom oglašavanju i odnosu reduciranom na znanstveno usavršavanje, a DORH je najavio novu istragu temeljem američke dokumentacije koju, naravno, nikada nije proveo.
Iste te 2012. godine DORH je, temeljem novinarskih informacija, proveo istragu u najvećoj korupcijskoj aferi u povijesti zdravstva, tzv. akciju Hipokrat, koja je završila optužnicama za čak 325 liječnika i kompletnu upravu ludbreške farmaceutske tvrtke Farmal. Većina optužnica je završila pravomoćnim presudama, što ovaj slučaj čini iznimnim na svjetskoj sceni borbe protiv korupcije u zdravstvu.
Dokumentacija objavljena u medijima i materijal prikupljen posebnim mjerama pokazali su da je uprava Farmala liječnicima davala mito, kupovala darove ili plaćala skupa putovanja da bi propisivali što veće količine njihovih lijekova. Pored toga, iz materijala koje je objavila Slobodna Dalmacija moglo se vidjeti da je firma poslovala u skladu s neformalnim normama hrvatskog zdravstva. U originalnim tablicama Farmala nalazili su se potpuno isti podaci o konkurenciji i načinu na koji su druge farmaceutske tvrtke s istim ciljem plaćale ili darivale liječnike, ali ni to nije bio povod da Ministarstvo prizna da hrvatsko zdravstvo ima ozbiljan problem.
Paradoksalno, najprecizniju sliku situacije dao je bivši predsjednik Uprave Farmala Dražen Dedi koji na sudu nije priznao krivnju, već se branio raskrinkavanjem gole istine. "Potpuno je neživotno i nelogično da se pod korist u smislu kaznenog zakona u odnosu liječnika i farmaceutske tvrtke ima smatrati svaki odnos koji podrazumijeva neki oblik razmjene, kao da postoje farmaceutske tvrtke koje plaćaju liječnicima kongrese i vrše druge oblike prijenosa vrijednosti prema zdravstvenim djelatnicima iz, ne znam ni sam kako to nazvati, humanih razloga ili bez razloga. Naprosto je neživotno i nelogično da neka farmaceutska tvrtka potroši na kongrese nekoliko milijuna kuna, a da pritom ne očekuje neki oblik razmjene", rekao je sucu optuženik.
Prvu odluku da tvrtke moraju sklopiti ugovor o etičkom oglašavanju lijekova da bi njihov proizvod bio uvršten na listu lijekova donio je 2010. godine HDZ-ov direktor HZZO-a Tihomir Strizrep. Ugovorom su se tvrtke obavezale da će Zavodu uplatiti tri posto od godišnjeg prometa lijekovima, odnosno novac koji troše na marketing i promociju, a on će biti usmjeren u poseban fond za edukacije liječnika. HZZO će, najavljeno je, kontrolirati koliko je, u koju svrhu i na koga farmaceutska tvrtka trošila novac i kažnjavati moguće zloupotrebe, odnosno uvjetovanje propisivanja nekog lijeka.
Prema podacima Inovativne farmaceutske inicijative (IFI), u Hrvatskoj industrija zapošljava 703 osobe, koje se brinu o 53 posto tržišta lijekovima. Ako se njihov broj pomnoži s brojem radnih sati provedenih u kontaktu s državnim liječnicima, dobijemo fascinantnu brojku koju treba kontrolirati, a fali nam još 47 posto ostalih proizvođača. To je vrijeme koje nitko ne kontrolira, a liječnicima ga plaća industrija.
Mantre o etičkom oglašavanju – Rajko Ostojić (Foto: Damir Špehar/PIXSELL)
Prema podacima iz industrije kojima Novosti raspolažu, nijedna kompanija nikada nije uplatila famoznih tri posto, a HZZO razinu transparentnosti politike i potrošnje lijekova drži na najnižim razinama, kao da je riječ o obiteljskom poslu. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju usvojenim ove godine, iz njega je izbačena ranija obaveza objave cijene lijeka u Narodnim novinama, što je u suprotnosti s člancima 2. i 3. Direktive EU o transparentnosti cijena, a iz slučaja Janssen vidimo koliko je i kako HZZO nadzirao odnos industrije s javnim sektorom.
Da je način potrošnje lijekova netransparentan, potvrđuje i izjava koju je za Novosti dao Ranko Stevanović, predsjednik Hrvatskog društva za farmakoekonomiku i ekonomiku zdravstva (HDFEZ).
- Od uvođenja elektroničkog recepta u Hrvatskoj 2011. godine do danas nije učinjena niti jedna ozbiljna analiza potrošnje i obrazaca propisivanja lijekova na teret HZZO-a. Javno dostupnih strukturiranih podatka osim broja propisanih e-recepata nema. Ozbiljna stručna analiza prikupljenih podataka sadržanih u sustavu e-RP prikupljenih od uvođenja do danas nije provedena jer HZZO sustavno onemogućava pristup takvim podacima.
Zahtjevi stručnih društava su odbijani pa je tako i zahtjev Hrvatskog društva za farmakoekonomiku i ekonomiku zdravstva odbijen 2015. godine. Analize prikupljenih podataka su neophodne jer situacija godinama na području lijekova ukazuje da HZZO ne kontrolira potrošnju i propisivanje lijekova. Jedine dostupne podatke o potrošnji lijekova objavljuje HALMED – Agencija za lijekove i medicinske proizvode kao "Izvješće o potrošnji lijekova u Republici Hrvatskoj" - ističe Stevanović.
- Problem s ovim izvješćem je što ono pokazuje samo potrošnju lijekova svrstanih u 14 skupina Anatomsko-terapijsko-kemijskog (ATK) sustava klasifikacije lijekova Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) prema ATK i međunarodnom nezaštićenom nazivu (INN). Međunarodni nezaštićeni naziv ne omogućava analizu pojedinih lijekova prema proizvođaču i ne omogućava jednu od najvažnijih farmakoekonomskih analiza, usporedbu troškova po originalnim i generičkim lijekovima - dodaje Stevanović.
Kada bi bilo drugačije, u Hrvatskoj bi, između ostalog, bilo moguće napraviti istraživanje koje je provela američka ProPublica, proučavajući 50 najčešće propisivanih zaštićenih lijekova pod Medicareom. Pokazalo se da plaćanje liječnika od strane industrije značajno podiže potrošnju: za čak 46 lijekova moglo se utvrditi da ih više propisuju plaćeni liječnici, i to u prosjeku 58 posto više od onih koji nemaju poslovni odnos s industrijom.
U ovakvom sistemu možemo samo naslutiti kako je ministar Vili Beroš u pandemijskoj godini doveo do toga da bolnički dug prema dobavljačima skoči na 14,6 milijardi kuna, na koji je način država dogovarala nabavu lijekova i cjepiva te kako privatni sektor i korporacije iscrpljuju javne resurse. Izvjesno je jedino da ne postoji institucija koja ima političku volju i znanje da se pozabavi ovim problemom i time zdravstvo oslobodi financijskih tereta koje stvaraju korupcija ili nemar, kao i to da u onih 0,7 posto HDZ-ovog pada uništavanje zdravstva ne igra nikakvu ulogu.
