Zašto ste se devedesetih, u vrijeme otkaza, deložacija i raznih oblika nasilja prema Srbima, usudili kao advokat stati im u obranu?
Odgovor je vrlo kratak: zato što sam odvjetnik. Naime, Kodeks odvjetničke etike nalaže da se pruži pravna pomoć svakom tko je zatraži. Da se nisam ‘usudio‘ trebao bih se prestati baviti odvjetništvom. Dakle, nisam zastupao Srbe, nego sam zastupao ljude kojima je trebala pravna pomoć u zaštiti njihovih ljudskih prava. Odvjetnik ne zastupa određenu skupinu, manjinu i slično već zastupa konkretan interes stranke – čovjeka. Činjenica da se neki odvjetnici nisu ‘usudili‘ pružati pravnu pomoć sukladno Kodeksu samo ukazuje na njihovu neprofesionalnost i na opće stanje svijesti u vremenima u kojima su kršenja ljudskih prava bila naročito izražena.
Što su tada proživljavali hrvatski građani srpske nacionalnosti u Dubrovniku?
Kao i ostali građani kojima su bila ugrožena ljudska prava proživljavali su poniženja i nepravdu. Tada sam osuđivao one koji su se odlučili zbog toga iseliti iz Hrvatske, ali sam kasnije shvatio da je to očekivana posljedica ratnih okolnosti te danas ne osuđujem njihov postupak, mada osobno žalim. Moram napomenuti da su mnogi ljudi kojima su tada institucionalno i vaninstitucionalno kršena ljudska prava nastavili živjeti u Dubrovniku.
Kada danas gledate na to nasilje prema ljudima koji su bili lojalni novoj vlasti, što mislite koji su bili ciljevi progonitelja?
Na isti način kako sam gledao i u to vrijeme, a smatram da je cilj ‘progonitelja‘ bio i etničko čišćenje i diskriminacija prema ljudima koji su mislili i djelovali drugačije od ‘progonitelja‘, kao i nastojanje da se tim ljudima onemogući djelovanje i ostvarenje osnovnih ljudskih prava, te da ih se na taj način ponizi i odstrani ili marginalizira.
Na koje ste još načine sudjelovali u zaštiti ljudskih prava?
Budući sam smatrao, a i sada smatram, da moj profesionalni angažman nije bio dovoljan i budući sam smatrao da su se i institucionalno i izvaninstitucionalno kršila ljudska prava mnogih građana, uključio sam se i u rad raznih nevladinih udruga poput Izbora, FIDH-a, Građanskog odbora za ljudska prava, ToD-a, Odgovora, Hrvatskog pravnog centra, Documente, HHO-a i drugih. Nastojao sam sa svoje strane izvan svog profesionalnog angažmana doprinijeti promjeni takve prakse i takvih stavova u Hrvatskoj.
Prije 19 godina preživjeli ste atentat. Zašto nema odgovora na pitanje o kojem se počinitelju radi?
Smatram da policija nije svoj posao obavila profesionalno, vjerojatno zato što su oni koji su bili zaduženi za pronalazak počinitelja ‘radili u drugoj smjeni‘. Ovo je najkraći mogući odgovor jer bi kompleksan odgovor i moja objašnjenja zahtijevali nekoliko stranica teksta. Osim toga nastojim, zbog svog mira i nastavka života, taj dio ‘izbaciti‘ iz sjećanja.
