Riječke dnevne novine Novi list već su duže vremena u financijskoj krizi. Zagrebačka banka kao najveći vjerovnik riješila je krizu okončati tako što se za naplatu polovice od ukupnog duga Novog lista u iznosu od 40 milijuna kuna od dva potencijalna kupca tog medija, domaćeg Ninu Pavića i stranog, odlučila za onog stranog – češko-slovački investicioni fond J&T, koji u svom portfelju ima i medijski dio koji se odnosi na kompaniju JOJ Media House.
Stvar oko prodaje nije posve jasna: nije baš razvidno tko tu iza koga stoji i tko je glavni igrač a tko sekundant, pa je sve to strukovnu udrugu, Hrvatsko novinarsko društvo, potaknulo da se javno zapita oko transparentnosti ove najavljene kupoprodaje. Ili riječima čelnika HND-a Saše Lekovića: ‘Zakon o medijima u člancima 31, 32 i 33, koji se odnose na transparentnost vlasničke strukture, zahtijeva da dionice nakladnika koji obavlja djelatnost javnog informiranja moraju glasiti na ime, zabranjuje prikrivanje vlasničke strukture nakladnika ili vlasništva stjecatelja dionica ili udjela u pravnoj osobi nakladnika bilo kojim pravnim poslom, proglašavajući sve pravne poslove kojima se prikriva vlasnička struktura nakladnika ili vlasništvo stjecatelja dionica ili udjela u nakladniku ništetnima.’
E sad, nekih imena u cijeloj toj strukturi ipak ima. Recimo, akronim iz imena fonda J&T odnosi se na vlasnike fonda, na Patrika Tkača i Ivana Jakuboviča, dvojice gimnazijskih šulfrendova koji su na temelju bankarskog iskustva i kapitala Patrikovog oca Josefa Tkača početkom devedesetih pokrenuli dotični investicioni fond koji se bavi ulaganjem i rizičnim kapitalom. Josef je naime do tzv. demokratskih promjena radio u češkoj državnoj banci, da bi nakon razdvajanja Češke i Slovačke postao direktor Razvojne i investicijske banke u Slovačkoj. Danas je taj multinacionalni holding težak preko tri milijarde eura, a osim poslovnih uspjeha bilježi i pokoji, prirodno pripadajući skandal.
Najvažniji je onaj otprije sedam godina kad su novinari otkrili tajni sastanak vladajućih socijaldemokrata i čeških biznismena u toskanskom gradu Monte Argentario. Nekolicina ministara i tadašnji premijer Mirek Topolanek dogovarali su u talijanskom ljetovalištu dil s češkom energetskom tvrtkom o popustima vezanima uz stakleničke plinove. Fond J&T je kao lobistička grupa bio jedna od zainteresiranih strana. Drugom prilikom fond je rado istom premijeru ustupio avion kojim je ovaj otišao na odmor u jednu od Berlusconijevih vila.
Drugo ime koje je u ovoj transakciji važno jest ime češkog građanina Kanea – Vladimira Železnog. Riječ je medijskom mogulu koji je, vjerojatno, prvi na postsocijalističkom istoku uz američki kapital pokrenuo privatnu televizijsku kuću TV Novu, koja je ubrzo po gledanosti pretekla dotadašnju neprikosnovenu državnu televiziju. Zanimljivo je da je tadašnjoj komisiji za koncesiju Železny mrtav-hladan obećao visokokalorični kulturni program, da bi nedugo poslije toga u primetime ubacio ‘Baywatch’ i Pamelu Anderson. Gledanost je eksplodirala, popularnost Železnog je narasla, pa je ohrabren krenuo i u političke vode.
Navezan na koga god treba, najviše na konzervativnog Vaclava Klausa, Železny je stigao i do Evropskog parlamenta, da bi danas predsjedavao euroskeptičnom strankom Libertas. Nakon što je raskrstio s američkom TV Novom, Železny – inače sklon poreznoj evaziji, izbjegavanju plaćanja carine i podmićivanju – prije šest godina osniva kompaniju JOJ Media House, koja bi danas trebala rukovoditi Novim listom, Zadarskim listom i Glasom Istre.
Nekako se čini da je skoro svejedno tko je kupio riječke novine. Bio taj poduzetnik domaći ili strani, životopisi i karijere su im vrlo slični. Čini se da našim kolegama s ovom ekipom samo bog može pomoći. Ili neki novi oblici otpora željeznoj logici privatizacije medija.
