Teškom mukom dočitavši članak Roberta Franka pod naslovom ‘Konzervativna revolucija u Rijeci – jedno velo niš!’, popraćen impozantnom fotografijom autora, zaključili smo kako nas dvojica nismo dovoljno brojni da odgovorimo na onoliku količinu budalaština, bizarnih nelogičnosti i fušerski sročenih kleveta što ih je glavni urednik Novog lista odaslao u našem smjeru. Stoga se u svom reagiranju oslanjamo na stavove većega broja kolega, okupljenih u Redakcijskom vijeću Novog lista, koji o Frankovoj uređivačkoj politici misle išto što i mi, pa su o tome 11. travnja sastavili i pisani Zaključak, ali isti u Novom listu – nije objavljen.
Činjenica da gledišta novinara Novog lista o uređivačkoj politici Novog lista na stranicama Novog lista nije moguće objaviti, u dramatičnom je nesporazumu s tvrdnjom Roberta Franka o demokratskoj širini novina koje uređuje, tim više što se on (skupa s fotografijom) upušta u jednu cirkusku pseudopolemiku s novinarima Novosti, dok stavove kolega iz vlastite novinske kuće o istoj temi uz pomoć izvršne uredničke moći cenzurira i zatire, vjerojatno zato jer i njih smatra plaćenicima Milorada Pupovca.
Svodeći naš odgovor Robertu Franku na citat integralnog Zaključka Redakcijskog vijeća Novog lista – na što imamo pravo po važećem Zakonu o medijima i po boljim novinarskim običajima – dajemo glavnome uredniku riječkoga glasila priliku da demokratičnost o kojoj cvrkuće, najprije, zaista i potvrdi, a zatim da se s njom nosi po mjeri svoga moralnog i profesionalnog integriteta.
Nas dvojica, Ivica Đikić i Viktor Ivančić, imamo dakle Robertu Franku poručiti sljedeće:
‘Redakcijsko vijeće najoštrije osuđuje objavljivanje teksta Davora Velnića u Novom listu, smatrajući da je objavljivanje takvog teksta protivno redakcijskom Statutu i profesionalnim standardima. Redakcijsko vijeće dužno je prema 6. članku redakcijskog Statuta nadzirati provođenje Statuta, a objavljivanje Velnićevog članka predstavlja kršenje prvog članka Statuta, odnosno njegovih općih odredbi u kojima stoji da se Novi list zauzima za vladavinu prava, socijalnu pravdu, ljudsko dostojanstvo i zaštitu ljudskih prava, poštovanje pojedinca i svih demokratskih vrijednosti. Objavljeni članak, naime, predstavlja negaciju svih navedenih vrijednosti. Autor Deklaraciju o zajedničkom jeziku naziva ‘pokušajem hegemonizacije jugoslavenstvom’, odnosno ‘novom jugoslavenskom nakazom’ i ‘zlom u službi velikosrpstva’, a njezine potpisnike ‘olinjalom jugoslavenskom nejači’, ‘četničkim zlom’, ‘izdajnicima’, ‘podgrijanim orjunašima’ i ‘petokolonašima’, ‘yugointelektualistima’, ‘proračunskim parazitima’, ‘uljezima’ i ‘hrvatskim apatridima’, koji ‘ne prestaju rovariti protiv Hrvatske’.
Riječ je o huškačkom i šovinističkom pamfletu, koji nema nikakve veze s pravom na različito mišljenje, a niti s Deklaracijom o zajedničkom jeziku. Autor ovog uvredljivog i nepismenog članka, naime, tu deklaraciju samo zloupotrebljava za sramotan šovinistički ispad, kakav nikad nije objavljen u Novom listu i koji je suprotan svemu što bi Novi list trebao biti i vrijednostima za koje bi se, temeljem svog Statuta i svoje tradicije, trebao zauzimati. Riječ je, dakle, o huškanju, pa i otvorenoj prijetnji, a nijedna riječ u tekstu ne tiče se same teme, jezika i lingvističkih pitanja.
Riječ je o napadu na Rijeku, koju autor naziva ‘Jugoslavijom u malom’ i ‘SAO Rijekom’, a građane ovog grada žigoše kao ‘opančare ‘bratstva i jedinstva’’ i ‘legionare jugoslavenstva’. Riječ je i o napadu na novinare koji su deklaraciju potpisali. Radi se o tekstu koji naprosto nije smio biti objavljen u Novom listu i neshvatljivo je da uredništvo nije zahtijevalo da se takav prostački tekst, koji predstavlja negaciju svih profesionalnih standarda novinarstva, ne objavljuje.
Objavljivanjem ovog teksta prekršen je i drugi članak Statuta, koji nakladniku, u slučaju značajnih oscilacija naklade, dopušta zatražiti od glavnog urednika usklađivanje uređivačke politike sa situacijom na tržištu i zahtjevima čitatelja, ali nakladnik o tome prethodno mora zatražiti mišljenje redakcije. U ovom slučaju došlo je do potpune promjene uređivačke politike, o čemu redakcija nije konzultirana, a Redakcijsko vijeće nema informacije ni da je o tome uopće obaviješten nakladnik, premda se i u jednom i u drugom slučaju radi o kršenju Statuta.
Redakcijsko vijeće donijelo je ovaj zaključak jednoglasno.
U Rijeci, 11. travnja 2017. godine.’
S osobitim štovanjem,
Viktor Ivančić i Ivica Đikić
