Za upuštanje u poduzetničke sfere uvijek je potrebno hrabrosti, malo ludosti, pronicljivosti, ljubavi – tako nekako trube motivacijski biznis stručnjaci. Ali samo Đuro Krivokuća (37) iz Utinja Vrela kraj Vojnića može znati koliko je samouvjerenosti morao imati kada je odlučio da će u svojim starim gospodarskim objektima otvoriti destileriju za proizvodnju vrhunskog gina.
Jedan od ukupno šest stanovnika opustjelog sela na Kordunu prije nepunu godinu uvrstio se u jaku konkurenciju na domaćoj gin sceni. Đuro je uspješno plasirao svoj K London Dry gin bez poslovnih partnera, bez unaprijed osmišljene recepture i bez značajnijeg financijskog zaleđa. Njegova destilerija ujedno je i najmlađa u Karlovačkoj županiji. Eto, i to je moguće. Tako se danas po fensi restoranima i kafićima s malo leda sljubljuju pomno odabrani okusi Mediterana i Korduna.
Tvorca kordunskog gina odmah su prepoznali strogi ocjenjivači žestice i svi obožavatelji profinjene kapljice. Na nedavno održanom Balkan Spirits Competitionu, Krivokućin gin okićen je zlatnom medaljom. Ovih dana priprema se i za festival GinIstra.
U svaku kap svog gina nataložio je životno iskustvo i želju za ostankom baš u Utinji. Otkako se vratio u Hrvatsku nakon izbjeglištva krajem 1990-ih, više nikad nije ni pomislio na odlazak u neke prosperitetnije i sretnije zemlje. Kaže da mu je žao napustiti selo jer se netko prije njega pomučio da sve to sagradi. S majkom vodi i OPG. Zasadili su tri hektara voćnjaka kako ta golema zemlja ne bi zarasla u šikaru.
U Zagrebu i Dubrovniku je godinama radio u ugostiteljstvu. Sezonski poslovi i komunikacija s gostima pomogli su mu da dozna kakve su navike potrošača. Jasno je uvidio da je potrošnja gina broj jedan na globalnoj razini, a to je i njegovo omiljeno alkoholno piće.
- Odlučio sam se za destileriju u kojoj će primarni proizvod uvijek biti gin. Priču sam razvijao od 2019. do 2022. Dvije godine sam radio na recepturi i skupljao pare. Imao sam nešto ušteđevine, dobio sam mjeru za samozapošljavanje, tako sam pokrio jedan manji dio troškova. Kad sve saberem, 80 posto destilerije sam financirao iz vlastitih sredstava. Educirao sam se na Učilištu za obrazovanje odraslih Apis u Velikoj Gorici, na programu za proizvođače jakih alkoholnih pića. I prije toga sam puno istraživao o ginu - govori Đuro.
Dok nije došao do pravog recepta koji osvaja degustatore i zadovoljava njegove kriterije, morao je izraditi čak 15 serija gina.
- Najbitnije je imati razvijeno nepce, da možeš osjetiti finese u okusu. Te svoje prve pokušaje gina sam ja probavao, razvijao sam ga po mom ukusu, davao sam ga i prijateljima. Svega sam se napio, svašta sam probao dok nisam došao do najbolje verzije - priča naš sugovornik.
Gin iz Utinja Vrela (Foto: Darko Poslek)
Sve sastojke za gin nabavlja na lokalnom tržištu. Borovica, glavni sastojak gina, raste u okolici Slunja. Kod Vojnića odavno nema smrekinih bobica jer su u krčenju zemljišta za masovnu poljoprivredu uništeni svi grmovi. Suradnik iz Slunja koji se bavi skupljanjem samoniklog bilja, za Đurin gin odlazi u šumu i pronalazi vrijedne borovice. Vodu koju koristi za svoj proizvod zahvaća direktno sa seoskog izvora u Utinji. Prije svake nove serije je šalje na analizu da potvrdi ispravnost. I to je taj magični Kordun u boci. Za okuse Mediterana poseže u Dubrovnik, odakle mu stiže korica naranče. Agrumi su iz Metkovića, ružmarin iz Opatije. Jedino egzotični začin kardamom mora nadokupiti, to ne raste u našem podneblju.
Đuro se opredijelio za London Dry metodu, a ona je, kako objašnjava, i najteža. U jednom procesu se dobije finalni proizvod. Svo bilje se macerira u alkoholu, stavi se u kotao i ono što izađe je krajnji proizvod. S druge strane, s destiliranim ginom se već može manipulirati, može se poboljšati, staviti neko novo bilje i naknadno pojačati okus. Za njega to nije prihvatljivo.
- Gin je najkvalitetnije alkoholno piće na svijetu jer su u njemu prirodni sastojci, nema dodanih boja, aroma i šećera. Isto je i niskokalorično. Zato je London Dry metoda prva. Gin se probija svuda, pogotovo kod nas jer imamo najvrjedniju borovicu. Osvajamo nagrade, hrvatski Old Pilot's ima najbolji gin na svjetskoj razini - govori Đuro.
On zasad sve radi sam, ali zbog gomilanja narudžbi uskoro će mu trebati ispomoć i oko proizvodnje i oko distribucije. Službeno radno vrijeme mu je od 8 do 20, iako često radi i više od toga. Poslije prve kave pregleda mailove, priprema narudžbe, ako ih taj dan ima, naruči dostavu, bavi se papirologijom. Kada destilira novu turu, sve drugo ostavlja po strani i odrađuje zadane korake, sastojak po sastojak. Kada gin pravi ljeti, postupak je još i teži zbog visokih temperatura. Bude tu i ustajanja u gluho doba noći. Đuro komentira da doista ima puno posla, ali da je proizvodnja gina naprosto stil života.
Kontakti koje je prikupio tokom rada na ljetnim sezonama danas su mu od velike koristi za plasman. Oko 90 posto njegovog gina prodaje se u ugostiteljskim objektima širom Hrvatske. Može se nabaviti i u dućanima, primjerice u lancu Fisherija. Isto tako, ljudi mu se mogu direktno javiti za narudžbu. Đurin najvjerniji kupac je njegov stric koji jednom mjesečno pazari gin za poklon kad krene negdje u goste.
- S obzirom da je gin manje od godinu dana na tržištu, ja sam zadovoljan. Uvijek kažem, kad otvoriš kafić, prvi dan počinješ prihodovati. Ovo je malo drugačije, kompleksnije je. Mora se raditi i na brendiranju, da se proizvod probije u velikoj konkurenciji. Inače, najslabiju prodaju imam na mom području. Najbliže gdje gin ide je Karlovac, Vojnić ne. Tako da nisam imao neku veliku podršku od okoline. Jednostavno ljudi nisu navikli na ovo piće. To je tako, uspiješ na neočekivanim mjestima, tamo gdje se najmanje nadaš, podrže te neki novi ljudi - govori Đuro.
Na Kordunu se tradicionalno ispija rakija i pravi u kućnoj radinosti. Pušit će se kazani s rakijom i u Utinji jer Đuro od marta 2024. kreće s proizvodnjom šljivovice. Zato smo uvjereni da će se prodaja na lokalu popraviti sa širenjem asortimana.
Naš sugovornik ekskluzivno najavljuje da već sad u novembru stižu i dvije nove vrste gina – zlatni gin i pink gin. Ima velike planove za svoj kraj. Kroz naredne dvije godine želi otvoriti i kušaonu u selu. U njoj će ugošćavati grupe ljudi koji će dolaziti na pijuckanje gina, upoznavati se s procesom izrade i diviti se krajoliku. Možda će upravo Đuro Krivokuća sa svojim nesvakidašnjim izborom oživjeti zaboravljeni predjel Hrvatske, Kordunu na ponos.
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma
