Sredinom travnja predsjedništvo Evropskog parlamenta (EP) odgodilo je raspravu o prihvaćanju skandaloznog prijedloga jedne od potpredsjednica parlamenta, irske zastupnice Mairead McGuinness, kojim bi se prekršio princip odvojenosti religije i politike u procesu donošenja odluka tog najvišeg evropskog zakonodavnog tijela. Taj tajni izvještaj, koji je prije nekoliko dana procurio uredništvu portala Open Democracy, jedan je u nizu pokazatelja da je konzervativna desnica u Evropi u žestokoj ofanzivi i da je samo nebo granica njezinih ambicija kada je u pitanju marš kroz institucije u cilju preuzimanja kontrole nad politikama Evropske unije. Budući da izvještaj nije definitivno odbačen već je samo stavljen na čekanje, opravdano se pretpostavlja da su konzervativne snage naumile pričekati rezultate nadolazećih izbora, na kojima očekuju nezapamćen uspjeh, pa onda već u lipnju McGuinnessin prijedlog ponovno podastrijeti na razmatranje tome tijelu, ovog puta u sastavu izmijenjenom u njezinu korist.
Iz Evropske humanističke organizacije ocijenili su da sporni izvještaj ‘odražava pozicije moćnih kršćanskih skupina koje žele osigurati da evropski zakoni budu u skladu s kršćanskom dogmom’
Prema pisanju portal Open Democracy, irska zastupnica i suradnici u svom su prijedlogu iznijeli nekoliko zahtjeva koji bi, ukoliko budu ispunjeni, rezultirali time da vjerske zajednice, a naročito one kršćanske, dobiju utjecaj bez presedana prilikom donošenja svakog zakonodavnog akta, rezolucije ili izvještaja koji bude prolazio kroz parlamentarnu proceduru. To bi se trebalo realizirati na temelju članka 17. Ugovora o funkcioniranju Evropske unije, koji njezina tijela obavezuje na ‘otvoreni, transparentni i redoviti dijalog’ s vjerskim zajednicama i nekonfesionalnim filozofskim organizacijama, koje se nazivaju i humanističkima.
Već i sam ovaj članak prilično je sporan, a vjerske su ga zajednice izlobirale 2007. godine, kada se donosio Lisabonski sporazum. Lobiranje je tada predvodila organizacija COMECE, lobi Katoličke crkve u Bruxellesu. Njime su već tada spomenute organizacije dobile poseban status u odnosu na ostatak civilnog društva, a neke vjerske organizacije pritom su i izuzete iz obaveze da se registriraju kao lobističke. No one su sada ponudile još radikalniju interpretaciju toga članka pa traže da se Evropski parlament obaveže da će organizirati ‘radne sastanke’ između predstavnika vjerskih zajednica i izvjestitelja o evropskim politikama, uz institucionalnu podršku sekretarijata za provedbu članka 17, čime bi se predstavnicima vjerskih zajednica omogućilo da direktno utječu na zakonodavne procese. Uredi za vezu EP-a u pojedinim članicama također bi, prema izvještaju, trebali asistirati vjerskim organizacijama tako što će im omogućiti komuniciranje s nacionalnim zastupnicima u Evropskom parlamentu.
Konzultacije u vezi nove primjene članka 17. održale su se sredinom veljače, a izvještaj o njima Predsjedništvu EP-a predstavljen je 15 travnja. Mairead McGuinness jedna je od 14 potpredsjednica i potpredsjednika EP-a te članica vladajuće irske stranke Fine Gael. Prije tri godine pokušala je postati kandidatkinja evropskih pučana za predsjednicu EP-a, ali je izgubila od Antonija Tajanija, a u travnju je najavila da bi voljela ponovno pokušati, naglasivši pritom da je vrijeme da na tu funkciju dođe žena.
U konzultacijama o novoj interpretaciji članka 17. sudjelovalo je ukupno 16 organizacija, od kojih su polovica kršćanske, dok je sekularnih organizacija bilo zastupljeno tri, a prisutni su bili i predstavnici dvije židovske organizacije te po jedan muslimanske i Hare Krišna asocijacije, kao i Evropske masonske alijanse. Sekularne organizacije prijedlogu su se otvoreno usprotivile, a Evropska humanistička federacija – krovno tijelo sekularnih organizacija u Evropi – kasnije je napisala nekoliko priopćenja u kojima je konstatirala da izvještaj Mairead McGuinness ne reflektira istinito ono što je rečeno na konzultacijama, već se iz njega stječe dojam da je postignut konsenzus, iako nije bilo tako. Dapače, izvještaj je, napisali su, usvojen iza zatvorenih vrata i u tajnosti, bez ikakve javne rasprave, i to pred sam kraj postojećeg saziva EP-a, što dodatno svjedoči o nečasnim namjerama vjerskih organizacija da ovako važan dokument proguraju ispod žita u trenutku kada su svi zaokupljeni predizbornom kampanjom.
Open Democracy je uvidom u financijske izvještaje došao do brojke od najmanje 50 milijuna eura koje su američke konzervativne organizacije u posljednjih 10 godina potrošile na svoje aktivnosti u Evropi
Iz Evropske humanističke organizacije ocijenili su da sporni izvještaj ‘odražava pozicije moćnih kršćanskih skupina koje žele nametnuti reakcionarnu agendu i osigurati da evropski zakoni budu u skladu s kršćanskom dogmom’, a otvorenim pismom usprotivila se i skupina evropskih parlamentaraca, koji su napisali da bi se usvajanjem ovog dokumenta stvorio ‘nepoželjan i netransparentan lobistički kanal za vjerske organizacije’. Kao primjer takvog nepoželjnog utjecaja naveli su opstrukcije koje su se događale u vrijeme usvajanja Istanbulske konvencije o zaštiti žena od nasilja, koje su bile izrazito uspješne i bez ovakvog privilegiranog statusa vjerskih organizacija.
Osim McGuinness, drugi istaknuti autor spornog izvještaja njezin je asistent Fearghas O’Beara, u Bruxellesu zadužen za koordinaciju dijaloga između EP-a i vjerskih organizacija. O’Beara surađuje i s američkom organizacijom Alijansa za obranu slobode (Alliance Defending Freedom), kao i Agendom Europe, mrežom ‘anonimnih građana’ za koje Evropska humanistička federacija na svom popisu radikalnih vjerskih lobija navodi da su joj i pravna osoba i financiranje ‘nepoznati’. U oba slučaja radi se o konzervativnim organizacijama koje se bore protiv seksualnih i reproduktivnih prava.
Open Democracy u drugom se istraživanju pozabavio utjecajem američkih konzervativnih organizacija u Evropi, pa uvidom u financijske izvještaje došao do brojke od najmanje 50 milijuna eura koje su te organizacije u posljednjih 10 godina potrošile na svoje aktivnosti u Evropi. Sve one na ovaj su ili onaj način povezane s ljudima oko američkog predsjednika Donalda Trumpa, a najvažniji od njih bivši je Trumpov medijski savjetnik Steve Bannon, koji se prije nekoliko godina preselio u Italiju kako bi od tamo koordinirao dolazak krajnje desnice na vlast u Evropi. Uz Bannona, donatori konzervativnim grupacijama su i američki industrijalci braća Koch, zatim Trumpov osobni odvjetnik Jay Sekulow te američka ministrica obrazovanja Betsy DeVos i brat joj Erik Prince, vlasnik notorne privatne sigurnosne kompanije Blackwater. Samo Alijansa za obranu slobode utrostručila je između 2012. i 2016. donacije za evropske aktivnosti na 2,6 milijuna dolara godišnje te otvorila urede u Belgiji, Francuskoj, Austriji, Švicarskoj i Velikoj Britaniji.
Neki od tih donatora stoje i iza Svjetskog kongresa obitelji koji se u ožujku održao u Veroni, kao i još niz sličnih skupova koji su se u posljednjem desetljeću održali na tlu Evrope.
Kongres u Budimpešti 2017. otvorio je mađarski premijer Viktor Orban, a ovogodišnji talijanski vicepremijer i neformalni vođa evropske desnice Matteo Salvini, što zorno svjedoči o tome do koje su mjere isprepletene kršćanske organizacije i evropske stranke krajnje desnice. Štoviše, evidentno je da je na djelu tijesna simbioza u kojoj kršćanske organizacije financijski podupiru evropske stranke krajnje desnice te da od njih zauzvrat očekuju da im nakon izbora omoguće pristup zakonodavnim procesima Evropskog parlamenta. Sve te stranke u predizbornim manifestima kao svoj ultimativni cilj navode ‘obranu kršćanske Evrope’, pri čemu je ta retorika čvrsto osovljena na ksenofobiji i huškanju protiv izbjeglica te zatiranju prava žena i seksualnih manjina pozivanjem na ‘kršćanske vrijednosti’ koje su protivne razvodu, pobačaju, kontracepciji i istospolnim brakovima.
Takva je retorika dominirala i na nedavnom skupu krajnje desnice koji se održao ispred gotičke katedrale u Milanu. Salvini je tamo rekao da su evropski izbori ‘referendum o životu i smrti, o prošlosti i budućnosti, o slobodnoj Evropi i Islamskoj državi koja se temelji na strahu’, a na kraju je izljubio krunicu koju je cijelo vrijeme držao u ruci. Na mitingu su bili predstavnici još devet krajnje desnih stranaka, među njima Marine Le Pen iz francuskog Nacionalnog okupljanja, Geert Wilders iz nizozemske Slobodarske stranke, Anders Vistisen iz Danske narodne stranke, Jörg Meuthen iz Alternative za Njemačku, kao i predstavnici krajnje desnih stranaka iz Bugarske, Češke i Estonije, dok je kandidat za EP austrijske Slobodarske stranke (FPO) u zadnji čas otkazao dolazak zbog korupcijskog skandala čiji je glavni protagonist šef FPO-a Heinz-Christian Strache.
Pad austrijske vlade izazvan ovim skandalom uzdrmao je desničarsku koaliciju jer njezina popularnost počiva i na kritiziranju korumpiranih evropskih elita, kojima bi ona trebala biti poštena alternativa. Prijepori među partnerima postoje i oko odnosa s Rusijom, pri čemu su Salvini i Le Pen za savezništvo s Vladimirom Putinom, dok se neke desne stranke, primjerice one u Poljskoj, Estoniji i Danskoj, tome protive. Upravo izrazita rusofobija razlog je zbog kojeg se koaliciji zasad nije pridružila poljska vladajuća stranka Pravo i pravda, a po strani se još drži i mađarski premijer Viktor Orban, čija je stranka Fidesz nedavno suspendirana iz grupacije evropskih pučana zbog kontinuiranog kršenja vladavine prava.
Kao pionir mrzilačke retorike prema izbjeglicama kojemu su usta puna obrane ‘kršćanskih vrijednosti’ Orban je Salvinija zbog iste takve politike prema imigraciji nedavno nazvao ‘herojem’, a u veljači je, započinjući u Budimpešti predizbornu kampanju, svoje birače pozvao da kršćansku Evropu brane od ‘virusa terorizma’. Izbore za EP nazvao je ‘povijesnim raskršćem’ na kojemu će biti odlučeno ‘hoće li Evropa i ubuduće pripadati Evropljanima ili će biti predana masama ljudi iz različitih kultura i drugačijih civilizacija’. Fidesz je u travnju prošle godine po treći put za redom osvojio vlast u Mađarskoj i sada vlada dvotrećinskom većinom koja mu omogućuje promjene ustava, dok od krajnje desnih stranaka u usponu najbolje stoje Salvinijeva Lega, koja u recentnim anketama dobiva 30 posto glasova, kao i Nacionalno okupljanje Marine Le Pen, koje odnedavno ima nekoliko postotaka veću podršku od Republike u pokretu francuskog predsjednika Emmanuela Macrona.
Da kršćanska desnica vjeruje da je napokon došlo njezinih pet minuta, potvrdila je u nedavnom intervjuu francuskom Le Parisienu i njezina američka siva eminencija Steve Bannon. On prognozira da će se prvo na evropskim izborima ‘dogoditi potres’ jer će krajnja desnica doživjeti veliki uspjeh, nakon čega će uslijediti reizbor Donalda Trumpa u Americi 2020. godine, a zatim i dolazak na vlast Marine Le Pen u Francuskoj dvije godine kasnije.
