Treba priznati, brojne su i različite, slojevite, a ponekad i domišljate prakse kojima ovdašnji ideološki radikalno desno, profašistički i filoustaški nastrojeni protagonisti, nastoje nadići šizofreni tretman društveno-povijesnog mjesta i uloge jedne i jedine im domovine.
Aludiram na svima nam dobro poznato mjesto iz ranog razdoblja tzv. tranzicije, Tuđmanovu patološku ideju "miješanja kostiju", nakaradnog ispreplitanja sukobljenih aktera iz Drugog svjetskog rata, onih na strani dobra – partizana i onih drugih na strani zla – ustaša, sve u ime realizacije povijesne ambicije zvane "nacionalna pomirba". I tako su se spomenute pristaše desnice našle u pomalo nezgodnoj situaciji. Kako ingeniozno domisliti i izvesti potrebu iskazivanja simpatija prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i ustaškom režimu, a opet ne prijeći fatalnu, od strane vladajućeg HDZ-a licemjerno zadanu, crtu (ne)dopuštenog.
Najpoznatiji i najrazvikaniji slučaj iz te kategorije, zloslutni ustaški pozdrav "Za dom spremni" ugraviran u grb domovinsko-ratne postrojbe HOS-a, te potom znakovito popraćen tezom o "dvostrukoj konotaciji", samo je vrh te ledene sante. Benigniji, ali ništa manje zanimljivi od spomenutog dobro znanog slučaja, oni su primjeri iz istog soja koji ne okupiraju javni prostor tako bombastično i ne izazivaju takvu medijsku pažnju, a intrigantni su za interpretacije. Već odavno sam opazio grbove nekih sportskih klubova i udruga koji su središnja mjesta u svojim reprezentativnim znakovljima dodijelili nacionalnom državnom stijegu, šahovnici, ali onoj koja u lijevom gornjem kutu započinje bijelim poljem. Znamo da je sve strasne ideološke rasprave o tome u Hrvatskoj u konačnici moguće simbolički simplificirano obilježiti pitanjem: crveni ili bijeli početni kvadratić u lijevom gornjem kutu državnog grba?
No kako je Hrvatska po svome Ustavu sljednica ZAVNOH-a i pobjedničke antifašističke partizanske borbe, pred desničarskim ustašofilima uvijek je zadatak svojevrsne vožnje slaloma između nominalnih zakonskih odredbi i potrebe da otvoreno iskažu svoje ideološke simpatije. I onda su se neki, na primjeru spomenutog sportskog znakovlja, dosjetili da u bijeli kvadratić u krajnjem gornjem lijevom kutu umetnu piktogram crvenog srca, simbola ljubavi. E to je doista velebna, dvostruka, dapače višestruka konotacija.
Licemjerni zakonodavci su zadovoljeni, polje na šahovnici koje "ne smije" biti bijelo, bijelo nije. Štoviše, čak je otprilike i dovoljno crveno. I više od toga. Cinični autori takvog grba zapravo poručuju: "Evo vidite, poštujemo zakon, polje nije bijelo, ali iz priložene kreacije jasno možete iščitati naš stav." Da, jasno ga je iščitati i razumjeti. I lako je zaključiti da su takve emocije i srce ne samo na "bijelom kvadratiću", već i na crnoj strani povijesti. Crnoj poput smrti.
