Relativno mlad otac, otprilike u ranim tridesetima, patetično čavrlja s tri-četiri godine starom kćerkom koja sjedi u velikim šoping-kolicima dok čekaju u redu na blagajni supermarketa. Iz djevojčice kuljaju raznorazne opservacije na svijet oko nje, a tata joj daje podršku, prateći je blago usporenim iskazima koji su protkani deminutivima, u pošećereno intoniranom diskursu. Užasno je servilan i beskrajno pun strpljenja. Čini se kao jedan od onih koji su potopljeni u već dugo vremena aktualnu ideologiju pristupa djetetu kao odrasloj osobi koju se jednakopravno tretira, čiji se stavovi uvažavaju i o njima se ozbiljno raspravlja.

No poučeni brojnim sličnim primjerima, u zraku predosjećamo nadolazeću neugodnost. Oblak ekscesa izazvanog trivijom nadvija se nad situacijom poput prirodne katastrofe. Takav obrat – iz prividno ideal tipskog, bajkovitog prizora savršene harmonije odnosa suvremenog tolerantnog oca i simpatično inteligentne kćerkice – desio se netom nakon što su obavili blagajnu. Valjda joj je nehotice umjesto kinder jajeta, koje je curica iščekivala, otvorio i ponudio neku drugu čokoladicu iz palete slatkiša koji su joj kupljeni. Uslijedili su djetetov cunami bijesa, plač i histerično urlanje popraćeni zanimljivim i simptomatičnim arsenalom uvreda upućenih ocu. Sada je postao glupan, kreten, budala... u optici njenog povrijeđenog ega. Skoro da je jadan počeo mucati u pokušaju da je umiri, da se opravda, pa čak i da joj se na neki način izvini, dajući joj opciju da sama odabere drugi slatkiš.

Svjedočenje tako mučnom egzorcizmu skoro me nagnalo da se umiješam, pomognem i predložim mu da djevojčici ponudi mogućnost da mu odbačenu čokoladicu razmaže po licu. Situacije poput opisane svima su nam dobre poznate. Prošlo je već nekoliko desetljeća otkako je započela intenzivna deregulativa zakonâ kojima su ranije relativno striktno i efikasno djecu bila zaštićena od reklamno-oglašivačkog nasilja. S reafirmacijom kapitalizma u vidu neoliberalizma, niti jedna društvena skupina nije ostala izvan dosega tržišta, a djeca-potrošači izuzetno su profitno unosna niša. Usporedo s time stasale su generacije ljudi-roditelja koje će obilježiti paradigma imenovana "društvo u čijem su središtu djeca" (child centred society), djeca kao središnja os oko koje se cijelo društvo vrti. Naravno, rezultat je to to relativno dugih i sporih povijesno-društvenih procesa. Od historijskog perioda u kojem je značajno smanjena stopa smrtnosti dojenčadi, preko formatiranja društveno normativne tzv. nuklearne obitelji u kojoj se s djecom provodi više vremena i na njih se troši sve veći dio obiteljskog budžeta, pa do politikâ permanentnog tetošenja i zaštite djece u okrilju dosegnutog blagostanja. Ali i kalkulantska logika po kojoj su djeca investicija, zalog za budućnost u koji je potrebno investirati.