Predvodnik pokušaja zabrane Festivala ojkače u Petrinji, Darko Dumbović, veći dio svoje profesionalne političke karijere proveo je u lokalnoj stranačkoj podružnici HSP-a koja otvoreno veliča ustaštvo. Kao čelni čovjek petrinjskog pravaškog pokreta, Dumbović je nekoliko mandata bio član Gradskog vijeća u Petrinji, pa i predsjednik. Pod njegovom političkom paskom lokalni su pravaši otvoreno promovirali ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’, dok se na njihovom Facebook profilu novinari tjednika Novosti nacistički slikovito nazivaju ‘štakorima’.
Pod političkom paskom Darka Dumbovića, predvodnika pokušaja zabrane Festivala ojkače u Petrinji, lokalni su pravaši otvoreno promovirali ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’, dok se na njihovom Facebook profilu novinari Novosti nazivaju ‘štakorima’
Nije pritom najveća vijest da iza poziva na zabranu kulturne manifestacije srpske nacionalne manjine stoje ljubitelji kvislinga iz Drugog svjetskog rata, jer je glorifikacija i relativizacija koljačke ideologije postala standardno pogonsko gorivo većine recentnijih cenzorskih inicijativa što dolaze iz veteranske zajednice. Bitnija je informacija da i u ovom slučaju nositelji takvih ideja baštine politički i financijski legitimitet lokalne politike. Kad je prošloga tjedna na konferenciji za medije tražio zabranu kulturne manifestacije u organizaciji lokalne podružnice Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, Dumbović nije progovarao kao predstavnik stranke što je devedesetih oživljena na temeljima hrvatskog fašizma. Protiv trećeg Festivala ojkače ustao je kao branitelj, odnosno čelni čovjek Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata u Petrinji i višegodišnji koordinator veteranske populacije za gradonačelnika i prezimenjaka Darinka Dumbovića iz Narodne stranke – Reformista Radimira Čačića. Mediji su zabilježili da mu je Dumbović za usluge koordinatora veterana, okupljenih u desetak petrinjskih organizacija, godinama plaćao više od pet tisuća kuna mjesečno.
Štoviše, 2016. godine Gradsko vijeće grada u kojem Darinko Dumbović vlada dodijelilo je njegovom prezimenjaku godišnju nagradu za ‘istaknuto humanitarno i društveno djelovanje u zajednici’. Lokalni SDP, čiji su vijećnici glasali protiv, osudili su takvu odluku, objavivši fotografiju na kojoj nasmiješeni Dumbović s četiri osobe diže ruku na nacistički pozdrav. Iako je, tipično za ovdašnje filoustaše, negirao optužbe, ističući da je za razliku od drugih zapravo dignuo ljevicu, internetska arhiva vjerno ilustrira narav ispružene ruke i ideologiju koja je okrunjena nagradom za humanitarno pregalaštvo.
Godine 2001. tadašnja članica petrinjskog HSP-a, zamjenica gradonačelnika i još jedna osoba istog prezimena, Gordana Dumbović, privukla je pozornost nacionalnih medija predizbornom izjavom u kojoj je Srbe usporedila sa životinjama. Ministar u vladi Ivice Račana, Radimir Čačić, zbog toga ju je potjerao s jednog sastanka, a HNS-ova podružnica, predvođena Darinkom Dumbovićem, podnijela je i kaznenu prijavu. Prijava je naknadno odbačena, jer je sud povjerovao da je zapravo mislila na četnike, a ne na sve Srbe. Nekoliko godina poslije toga Čačićev gradonačelnik Dumbović kazneno je prijavio i drugog pravaša, Darka Dumbovića, zbog verbalnih i fizičkih prijetnji na sjednici Gradskoga vijeća. S obzirom na naknadni razvoj događaja, ispostavlja se da su lokalni Čačićevi ‘liberali’ zaboravili stare razmirice s tvrdim desničarima.
Šatoraški prosvjed, politički dirigiran iz hdz-a, poslužio je kao rasadnik kadrova, temelj za ideologiju i taktike zastrašivanja. Zadnjih mjeseci je, međutim, dodan i ključni element – društvena klima u kojoj je svaki zamislivi zahtjev postao ostvariv
Gordana Dumbović završit će na mjestu v.d. ravnateljice petrinjske knjižnice, a Darko Dumbović na unosnoj poziciji veteranskog koordinatora tog istog gradonačelnika. Nagradu Gradskog vijeća dobio je pritom godinu dana nakon što je organizirao prosvjed protiv prvog Festivala ojkače, odnosno – njihovim rječnikom – ‘srbovanja’. Na spomenutom Facebook profilu lokalnog HSP-a 2015. fotografiran je ispred Prosvjetinog događaja s HOS-ovom zastavom i pozdravom ‘Za dom spremni’. Na drugim pak postovima petrinjski HSP pod tadašnjim Dumbovićevim vodstvom redovno pozdravlja pratitelje eksplicitnim ustaškim ‘Bog i Hrvati – Za dom spremni!’. Iako inicijator histerije protiv spomenute kulturne manifestacije u organizaciji srpske manjine, Dumbović je u međuvremenu dobio podršku desetak braniteljskih organizacija, koje su bez iznimke stale uz ovogodišnji poziv na petrinjsku zabranu festivala. Na veteranskoj konferenciji za medije govorila je i Đurđa Bobinac, predsjednica Udruge udovica hrvatskih branitelja, HDZ-ova članica skupštine Sisačko-moslavačke županije. Prije nekoliko godina je s Dumbovićem kao tadašnja članica HSP-a hodočastila na obljetnice otvoreno ustaške postrojbe HOS-a Rafael vitez Boban iz Splita. Umirovljeni branitelj Ivo Vranić, koji je na konferenciji prozvao ‘domaće izdajnike’ i zatražio ‘zabranu četnikovanja’, jedan je od utemeljitelja HDZ-a na tom području.
Petrinjska priča trebala bi poslužiti kao tipski primjer širenja marginalnog desničarskog mulja u javni prostor i dokaz da je njegovo bujanje nezamislivo bez odobrenja političkog mejnstrima. Dobro je poznato da je novi val šovenskih prohtjeva veterana zapljusnuo hrvatsko društvo za vrijeme Tomislava Karamarka. Šatoraški prosvjed, politički dirigiran iz HDZ-a, poslužio je kao rasadnik kadrova, temelj za ideologiju i taktike zastrašivanja. Zadnjih mjeseci je, međutim, dodan i ključni element – društvena klima u kojoj je svaki zamislivi zahtjev postao ostvariv.
Malo gdje se takva praksa temeljito provodi kao u gradu Karlovcu. Nedavno otkazivanje planiranog nastupa Bajage samo je jedan u nizu ustupaka lokalne politike, inače tradicionalne utvrde HDZ-a. Karlovačka verzija Darka Dumbovića zove se Petar Banić. Dugogodišnji šef lokalne HVIDRA-e i predsjednik Koordinacije svih udruga proisteklih iz Domovinskog rata u Karlovačkoj županiji, potvrdio je da se radi o braniteljskom zahtjevu za zabranu, lažući usput da je spomenuti pjevač devedesetih pjevao ‘četničke pjesme’.
Grad se bespogovorno povinovao hiru veterana, baš kao i u slučaju preimenovanja Trga Josipa Broza u Trg hrvatskih branitelja. Iako se 2015. više od polovice anketiranih građana Karlovca izjasnilo protiv promjene naziva, volja većine, inače prikupljena na službenim stranicama Grada Karlovca rukovođenog HDZ-om, poništena je prošle godine željom nekolicine veterana. U jednom od prvih poteza na čelu grada, novi gradonačelnik Damir Mandić donio je uz pomoć ruku Živog zida odluku o preimenovanju. HDZ-ova većina u Gradskom vijeću ove je pak godine na inicijativu veteranskih udruženja povukla dodjelu Plakete Grada Karlovca aktivistkinji za ljudska prava Jelki Glumičić zbog kritiziranja akcije Oluja. HDZ-ova predsjednica Gradskog vijeća Marijana Tomičić nazvala je branitelje koji su upozorili na Glumičić ‘anđelima čuvarima’, a njen stranački kolega Željko Štajcer dodao je da tim činom ‘osluškuju glas naroda’, odnosno branitelja. Veteranski glas u pravilu ispušta spomenuti Banić, čija se ideologija ponajbolje opisuje tumačenjem karlovačke povijesti 20. stoljeća.
Osam godina prije nego što će kao jedini predstavnik veteranske populacije potvrditi da su potaknuli lokalnu politiku i organizatore festivala da otkažu Bajagu, Banić je u društvu nekolicine HDZ-ovaca postavljao vijence i palio svijeće za ustaše. Klanjao se pripadnicima postrojbi NDH koji su stradali u čuvenoj diverzantskoj akciji spašavanja zarobljenog partijskog sekretara Marijana Čavića. Akciju je predvodio narodni heroj i kasnije legendarni gradonačelnik Zagreba Većeslav Holjevac. Na događaju je zaključeno da je ‘dosta antifašizma’ u Karlovcu, a Holjevčeva grupa okarakterizirana je kao ‘četničko-komunistička, a ne partizanska’. Fašizam karlovačkih branitelja i HDZ-ovaca bio je u tom trenutku previše i za lokalni HSP, čiji je glasnogovornik osudio njihovo ponašanje, ističući da je ‘povijesni fakt da je antifašizam pozitivno evropsko nasljeđe, kojeg se nitko normalan ne srami ili njime kalkulira’.
Prošle su pak godine mediji objavili da je Banić među imenima koja se u USKOK-ovoj optužnici terete za pranje 1,8 milijuna kuna u Hrvatskom rukometnom klubu Karlovac. Četiri godine prije, Banić i karlovačka HVIDRA anonimno su prijavljeni USKOK-u pod sumnjom nenamjenskog trošenja sredstava za članarine. Banić je, dakako, negirao optužbe.
Identične argumente za zabranu Bajage koristili su potom i branitelji iz Varaždina. Nakon karlovačkih branitelja, zahtjev je došao od varaždinskih veterana Puma koji su, također neistinito, ustvrdili da je Bajaga devedesetih ‘podupirao velikosrpsku agresiju’ na Hrvatsku. Jezgru ove veteranske skupine inače čine istaknuti HDZ-ovci. Njihov predsjednik i gradski vijećnik HDZ-a je Robert Puja, koji je branio ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’ na HOS-ovim insignijama. Pujin zamjenik, general i HDZ-ov županijski vijećnik Željko Dvekar, bio je jedan od Karamarkovih predizbornih aduta prije tri godine.
Unatoč zahtjevima, do zabrane Bajaginog koncerta nije došlo. ‘Varaždin nije Karlovac’, poručio je gradonačelnik Ivan Čehok, koji je prije nepunih godinu dana amenovao financijsku potporu Thompsonovom koncertu u Varaždinu u organizaciji veteranske udruge Puma. Tu je odluku garnirao lažnom i često ponavljanom tezom da je ‘Za dom spremni’, koji se čuje na svakom Thompsonovom koncertu, ‘stari hrvatski pozdrav’.
Nešto prije toga gradonačelnik Splita pravdao se Velimiru Bujancu zbog koncerta Hladnog piva, napisavši i ovo: ‘Slažem se s Vama u potpunosti, sve priredbe u danima svečanosti poput Dana pobjede, moraju primjereno odisati, a termin priredbe ne smatram takvim.’
Navedeni slučajevi tek su najsvježiji primjeri koji ilustriraju do koje se razine hrvatska politika – desna, centralna, liberalna – prilagodila ždanovljevskom refleksu omanjeg dijela braniteljske populacije. Opisane epizode potvrđuju i da iza zabrana gotovo u pravilu stoje laž, šovinizam i ljubav prema ustaštvu. Sasvim je sigurno da bi bez pomoći državne i lokalne politike većina nositelja ovakvih zahtjeva bili tek moralne i intelektualne ništice na margini. Zahvaljujući političkoj podršci izvršne vlasti i lokalne samouprave, najčešće pod okriljem HDZ-a, ali i drugih političkih partija, zadnjih su se godina pretvorili u moralne i intelektualne ništice s legitimitetom i objektivnom moći.
