U svom godišnjem izvještaju o slobodi medija po Evropi, Vijeće Evrope naglasilo je da hrvatska Vlada nastoji ograničiti slobodu medija, kao i da su radni uslovi novinara u Hrvatskoj zabrinjavajući. U izvještaju je, što se Hrvatske tiče, najviše pažnje poklonjeno Zakonu o medijima, za koji se smatra da će, ako bude usvojen, dokrajčiti neovisno novinarstvo u Hrvatskoj i oblikovati novu eru medija pod državnom kontrolom, u neskladu s europskim standardima.
Zakon će primorati novinare da se registriraju, zabraniti im da kritiziraju rad sudova i javnih tužitelja, primorati ih da otkriju svoje izvore svom uredniku na zahtjev, uvesti pravo na odštetu onim osobama čije je ime objavljeno u medijima nakon navodno ilegalnog stjecanja informacije, uz uvođenje mjera medijskog vijeća koje će birati većina u parlamentu, navodi Vijeće Evrope.
Što se tiče dobrih radnih uslova za novinare, njih po istraživanju Monitora pluralizma medija, projekta koji sufinancira EU, imaju samo četiri od 32 analizirane europske zemlje: Danska, Njemačka, Irska i Švedska. "Rezultati studije pokazuju posebno zabrinjavajuću radnu situaciju u Hrvatskoj, Mađarskoj, Crnoj Gori i Rumunjskoj, u kojima novinari nemaju status zaposlenika te često ni adekvatnu socijalnu zaštitu", navodi se u izvještaju.
Ističući da su ovo teška vremena i za karikaturiste u Europi, VE navodi primjer tužbe protiv hrvatskog karikaturista Nikole Plečka, sa pseudonimom Nik Titanik, kojeg je tužio bivši član uprave Dinama Krešimir Antolić.
Najveći problemi za slobodu novinarstva su prijetnje i zastrašivanja, pritvaranja, restriktivni zakoni, SLAPP i druge tužbe, preuzimanje medija i napadi na javne servise, prijetnje političara i kriminalnih organizacija medijima, što nekad rezultira i fizičkim nasiljem.
Ove godine tu su nove prijetnje kao umjetna inteligencija, utjecaj društvenih mreža, dezinformacije, represija zbog izvještavanja o klimatskim promjenama te politička atmosfera radikalizacije i polarizacije, zaključuje VE uz ocjenu da su evropske institucije i niz zemalja pokazale da su shvatile ozbiljnost krize te prihvatile ulogu slobodnih medija kao javnog čuvara koji informira građane i poziva centre moći na odgovornost.
