Velik broj ljudi skupio se 9. oktobra u šumi pored sela Budići kod Pakraca, kako bi bila obilježena 80. godišnjica formiranja Dvanaeste slavonske proleterske brigade NOVJ, jedne od najuspješnijih partizanskih jedinica koja je djelovala na području Slavonije, Hrvatskog zagorja i Bosne te dala velik doprinos oslobođenju zemlje od okupatora i kvislinga. Okupljenima oko spomenika podignutog na mjestu gdje je 11. oktobra 1942. godine izvršeno prvo postrojavanje obratio se Darko Derenj, predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista Pakrac - Lipik koja je organizirala obljetnicu.

- Skupili smo se želeći odati priznanje svim borcima Brigade, a posebno onima koji su dali svoj život u borbi protiv fašizma - rekao je Derenj, pozdravljajući okupljene.

Kako nam je kasnije ispričao, u vrijeme kad je Brigada formirana, na tome mjestu bilo je pusta livada, ali je kasnije zasađena crnogorica i 50-ih godina podignut spomenik koji je, možda zahvaljujući što je na zabačenom području, izbjegao devastaciju; petokraka još stoji, a spomen ploču na njemu začudo nitko nije uništavao.

- Ako nije bilo vandala, bilo je zuba vremena, pa je spomenik ponegdje napukao. Ali država ga neće popraviti, jer smo prije šest mjeseci u Konzervatorskom odjelu u Požegi saznali za prijedlog da se iz registra zaštićene baštine briše i ovaj spomenik. Smatramo da je to sramotno i apeliramo na sve nadležne institucije da se to izbjegne uz poruku da revizionizam nije dobrodošao - naglasio je Derenj.

Dožupan požeško-slavonski Nikola Ivanović kaže da su nekoliko mjeseci nakon niza ustaških pokolja počinjenih u pakračkom i požeškom kraju, Srbi i Hrvati imali snage stati rame uz rame i formirati brigadu koja se borila za zajedničko dobro.

- Želja za slobodom, pravdom i ljudskim dostojanstvom, suočena sa strašnim zločinima koje su ustaše počinili nad nevinim civilima Srbima, Židovima, Romima i svim pripadnicima hrvatskog naroda koji nisu podržali ovaj zločinački režim, bila je nit vodilja slavonske mladosti da se borbeno organizira i suprotstavi pomami zla - rekao je Ivanović.

- Slavonski borci proširuju slobodni teritorij, stvaraju uslove za nove jedinice i za formiranje narodne vlasti. To je bila nit vodilja borbe svim raspoloživim sredstvima protiv fašizma, nacizma te ustaštva i u drugim krajevima. Danas cilj i motiv moraju biti jednaki jer se suočavamo s otvorenim revizionizmom, umanjiteljima zla NDH, notornim lašcima i falsifikatorima povijesti. Nisu spomenici posvećeni ustanku naroda te spomenici s imenima i prezimenima žrtava rušeni slučajno. Danas gotovo da nema spomenika slavnim brigadama i narodnim herojima, nema po njima nazvanih imena ulica ni institucija. Da nije bilo truda udruga antifašista i srpskih organizacija, ne bi bilo obnove spomenika - rekao je Ivanović.

- Danas, 31 godinu nakon posljednjeg rata moramo se ugledati na narod ovog kraja i slavne borce koji su nakon svih preživljenih pokolja, logora i rasnih zakona imali snage da se nakon 1945. ne povedu putem osvete već da zagledani u budućnost, grade najbolje moguće odnose Hrvata i Srba te da prosperitetno žive. Zato dani poput ovog i na mnogim sličnim mjestima moraju biti dani istih ciljeva - borbe za slobodu, pravdu, ljudsko dostojanstvo i borbu protiv fašizma - podvukao je Ivanović.

- Istinu o NOB-u moramo stalno ponavljati jer je revidirana povijest u svijesti mladih naraštaja potpuno istisnula istinu o danima Drugog svjetskog rata. Danas mladi jedva znaju tko je stajao na kojoj strani, koja je strana prava i jedina za svakog tko je htio sačuvati čast i dostojanstvo. Na aktualnoj vlasti je odgovornost da u udžbenike vrati sadržaje, a u knjižnice naslove vezane uz NOB, ali još važnije, i odgovornost da zaustavi ludovanje ekstremne proustaške desnice u javnom prostoru - rekao je predsjednik SABA RH Franjo Habulin, govoreći o značenju formiranja Brigade. Brojne delegacije u ime Županije, gradova i općina, manjinskih vijeća s područja te i susjednih županija, antifašista i dviju stranaka – SDSS-a i SDP-a položile su vijence kod spomenika.

Po završetku skupa, pitali smo dogradonačelnicu Pakraca Mirsadu Popović Damjanović koliko danas ljudi živi u Budićima.

- Prije 1990. godine, u Velikom Budiću bilo je 29 naseljenih kuća, dok danas u selu stalno žive dvije osobe, po jedna u svakoj kući. Toliko ih živi i u Malom Budiću. Barem imaju struju i signal za mobitel jer je na Bučju odašiljač. Ali dolaze ljudi iz Zagreba; u selima ima nekoliko vikendica, pa i jedno gazdinstvo jer su ljudi prepoznali ljepotu ovog kraja na obroncima Papuka i Psunja - rekla je.

Ne užasava namjernike samo pustoš koju ponekad "presiječe" neka vikendica; užasavaju i ruševine. Odmah na skretanju s ceste za Požegu, na stazi za Budiće, zarasle u žbunju nalaze se ruševine nekadašnje škole na čijem terenu su po sjećanju Pakračana, tokom 70-ih čak i neke prvoligaške momčadi igrale prijateljske utakmice. Do Budića se prilazi pored još nekoliko ruševina; zapravo, na njih se može naići po cijelom području Pakraca. Nakon skupa u šumi, prisutni su otišli do Gradske vijećnice u Pakracu.

- Zapravo i trebamo održavati skupove po gradovima, a ne samo u šumama, kako bismo bili vidljivi - komentirao je Ivanović. U dupke punoj dvorani, pjevačka sekcija "Prosvjetinog" pododbora Pakrac-Lipik otpjevala je himnu brigade "Dvanaesta je majka Slavonije", uz još dvije borbene pjesme, dok je antifašistkinja i aktivistica Mirjana Bilopavlović recitirala pjesme Branka Ćopića i Jure Kaštelana. "Bilo je i vrijeme da se ovdje čuju stihovi Ćopića", rekla je. Članovi sekcije su s ponosom naglašavali da su veliki dio njih sinovi i kćeri boraca 12. slavonske brigade.

Historičar Zoran Jekić iz Požege podsjetio je da se 12. brigada borila na području od 30.000 kvadratnih kilometara s tri miliona stanovnika. Kroz Brigadu koja je u času osnivanja imala 958 boraca, prošlo je kroz rat 7.000 do 8.000 boraca, od kojih je poginulo njih oko 1.600. Svaki treći bio je ranjen, pri čemu je Brigada dala i 14 narodnih heroja, rekao je Jekić i podsjetio da je prvi komandant bio Bogdan Crnobrnja, a politički komesar Ranko Zec. Brigada je početkom jula 1943. godine proglašena udarnom, a 26. oktobra 1944. godine dobila je i naziv proleterska.