Koliko Srba živi u Brodsko-posavskoj županiji, te kakav je njihov starosni i obrazovni profil?
Na području županije u ovom momentu živi negdje oko 6.000 Srba, a najviše oko Okučana i u Slavonskom Brodu. Radi se o pretežno staračkim domaćinstvima s jako malim brojem mladih ljudi, a poljoprivreda od koje se nekad živjelo, danas je na jako niskim granama. Industrija je uništena u privatizaciji i ljudi su prisiljeni odlaziti iz ekonomskih razloga. Stariji mahom žive od mirovina, a mlađi od socijalne pomoći koja je u pojedinim općinama sredstvo manipulacije. Ne mogu je svi koji na nju imaju pravo ostvariti, a od pojedinih ljudi se tražilo da se odreknu svoje imovine u korist države ili da na izborima podržavaju određene političke stranke. Situacije je loša i dijelimo je s ostatkom zemlje.
Koliki je interes za sredstva iz EU fondova za poljoprivrednike?
Zemlja je jedini resurs koji imamo i moramo je početi cijeniti kako bi nam sutra osigurala opstojnost kako situacija ne bude još gora. Po Slavoniji se prodaje zemljište po bagatelnim cijenama, a dok je na primjer selo Gređani pred rat imalo 1.000 krava, toliko ih danas nema u cijeloj županiji. Područje oko Lonjskog polja gdje su nekad puštane svinje, u koncesiji ima lovačka udruga iz okoline Topuskog. Iako su mnogi sudskim putem ostvarili pravo na odštetu zbog njihove divljači koja im je uništila ujeve, nisu je mogli naplatiti. Bilo je prilika za formiranje zadruga, ali se nisu realizirale. Zato su fondovi EU velika prilika za poljoprivrednike.
Kako stoji stvar s obrazovanjem mladih na srpskom jeziku?
Nastava srpskog po modelu C je uvedena samo u Okučanima, a iako za nju postoji mogućnost u općini Dragalić gdje imaju potreban broj učenika, njihovi roditelji iz bojazni ne dozvoljavaju djeci da pohađaju tu nastavu. Inače, osnovnu i srednju školu u Slavoniji završavaju uglavnom svi, a visoko obrazovanje je privilegija samo dobrostojećih i onih koji imaju riješenu egzistenciju.
Koliko se mogu komemorirati stradanja iz dva zadnja rata na ovim područjima?
Prije nekoliko sedmica smo u Ratkovcu obilježavali godišnjicu egzodusa 1991. To i selo Smrtić bili su sela u stopostotnom omjeru naseljena mještanima srpske nacionalnosti, ali danas tamo ima tek sedam, uglavnom staračkih domaćinstava. U Drugom svjetskom ratu stradanja su bila ogromna, pogotovo što je, ne računajući pokolje, tu bio logor Stara Gradiška kao ekspozitura Jasenovca. U ovom ratu nije izgubljeno toliko ljudskih života, ali se egzodus desio jer je država htjela promijeniti nacionalnu strukturu, što joj je i uspjelo.
Što u županiji djeluje od srpskih organizacija?
Imamo bogat kulturni život. U Okučanima djeluje pododbor ‘Prosvjete’, dok je pododbor u Brodu nazvan po pjesniku Branku Radićeviću koji je tamo rođen i živio do treće godine, pa se njemu u čast svake godine organiziraju pjesničke večeri. Naše Vijeće je u crkvi u Okučanima organiziralo pomen na velikog dječjeg pjesnika Grigora Viteza, rođenog u obližnjem Kosovcu. Nažalost, s ‘Prosvjetom’ u Okučanima do sada nismo našli zajednički pravac djelovanja. Aktivno je i ‘Kolo srpskih sestara’ koje brine o starijim i nemoćnim osobama koje žive same, jer su im djeca raseljena po svijetu, a podržavaju nas kad organiziramo neku manifestaciju.
Kakvi su odnosi Vijeća i SPC-a?
Srbi su u Slavoniji ranije bili odveć vjerni Savezu komunista koji ih je odgajala u različitom pravcu. Danas se stanje mijenja i ljudi masovnije dolaze u crkve kojih je zbog rušenja u ratovima nedovoljno. Fali i sveštenika, za kojima je veća potreba nego što fizički mogu odraditi posao. Područje je veliko, domaćinstva su raštrkana, a mnogi iz udaljenijih sela teško mogu doći na službu. Lani smo uz blagoslov i podršku vladike Jovana koji je preporodio crkveni život u Slavonskoj eparhiji, organizirali svetosavske akademije u Slavonskom Brodu i Novoj Gradišci. Dok je u Brodu održana u primjerenom prostoru, pa će ove godine biti centralna za eparhiju, u Novoj Gradišci smo je održali u obnovljenoj kapeli zbog opstrukcije nadležnih. Došlo je mnogo ljudi, tako da ćemo je održati i ove godine. Samo tako možemo razbijati strah, a ljude drugih vjera upoznavati s našom tradicijom, kulturom i vjerom.
