Kakve su reakcije nakon što je prikupljeno 60.000 kuna za kaznu koju vam je pravomoćno dosudio Visoki prekršajni sud u Zagrebu zbog pomaganja obitelji Hussiny da zatraži azil u Hrvatskoj?
Kada je za manje od 24 sata sakupljen cijeli iznos, apsolutno sam dobio pozitivne reakcije, kako od prijatelja tako i od ljudi koji su mi ponudili pomoć, a koje dotada nisam upoznao. Sve poruke podrške koje sam dobio čovjeka posve ispune i učine sretnim. Srce mi je puno. I zato nemam na sve to ništa reći osim jedno ogromno – bravo! A negativne reakcije nisam previše ni pratio. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, a ja u potpunosti stojim iza svega toga što sam učinio.
Što pokazuje ovakva solidarnost prema migrantima i vama?
Pokazuje da su ljudi još uvijek solidarni i da su spremni razumjeti da nije bit samo u pomoći, nego da je potrebno razumjeti kakvi su motivi pomaganja. Solidarnost je jako bitna jer se tako izgrađujemo kao ljudi i zadržavamo ono humano u nama. To nas čini ljudima i to ne smijemo zaboraviti. Ljudi su u našoj zemlji prolazili kroz strašne patnje i zato trebamo pružiti pomoć svima, bez mržnje, bez obzira na vjeru i naciju. Nije sve to stvar sistema, nego čovjeka samog i njegovog karaktera.
Kako se nastavlja vaša bitka? Što biste poručili onima koji su u strahu od migranata?
Kako će dalje teći moja pravna bitka, to tek moram vidjeti s odvjetnicom. Što se tiče udruge Are You Syrious, bio sam njihov volonter tokom velikih izbjegličkih valova od 2015. do 2018. godine, a u zadnje vrijeme time se više ne bavim jer me život odveo u drugom smjeru. No u kontaktu sam s članovima udruge, podržavam njihov rad i borbu jer su jako puno napravili. Ljudima koji su u strahu od migranata mogu poručiti jedino neka popričaju s onima koji su imali iskustvo bijega od rata i odlaska u neku drugu zemlju, neka kroz tu priču vide kako su se osjećali kada su bježali. Ne zanosim se i ne idealiziram te ljude, ali velika većina onih koji bježe od rata ne smije patiti zbog rijetkih koji su među njima iz drugih pobuda. Ne smije se generalizirati, nego gledati na čovjeka kao čovjeka. Najprije mi trebamo biti ljudi pa da se to onda očituje u pomoći prema drugima.
