Na cijelom području Gornjekarlovačke eparhije obilježen je veliki crkveni praznik Svetog proroka Ilije, u narodu poznat kao Ilindan. Budući da je to slava mnogih mjesta, održani su i brojni narodni zborovi, a ‘Novosti’ su tom prilikom posjetile Perjasicu i Tušilović na Kordunu. Pored domaćih ljudi, kojih je, nažalost, iz godine u godinu sve manje, ta su mjesta posjetili i rođeni Kordunaši koji sada žive na području Evrope, ali i Australije i Sjedinjenih Američkih Država. Naime, oni svoje ljetne praznike planiraju prema tom velikom prazniku, kada dolaze obići svoja rodna mjesta i sa prijateljima i rodbinom razmijeniti iskustva iz izbjegličkog života.

Liturgiju je po tradiciji u Perjasici služio paroh vojnićko-kolarićki Željko Vidaković. Nakon mnogo godina, pored perjasičke crkve ponovno je radio agregat. Proljetos je, naime, iznenada umro Dragan Cimeša (1952.), čija se kuća nalazi odmah uz crkvu i koji je ranijih godina strujom snabdijevao proslavu. Svi su sa žaljenjem gledali prema njegovoj drvenoj kući, koja je sada zarasla u travu. Žalosna je to sudbina mnogih srpskih krajeva u kojima je sve manje ljudi.

Iz Amerike u rodnik kraj dolazim svake dvije-tri godine jer me privlači kao magnet - Marko Gredelj

Pero Žiža, koji je do devedesetih radio u Jugoturbini, a onda otišao trbuhom za kruhom u Njemačku, i ove je godine svoj ‘urlaub’ sačuvao za Ilindan i Perjasicu. Do penzije još mora raditi pet godina. Kaže da je u Njemačkoj svakim danom sve teže i da kao mašinski tehničar nije odmah dobio to radno mjesto, već je kao i mnogi drugi krenuo od bauštele. Druge opcije, kaže, nije bilo.

Srećemo i majstora za aute Milana Cimešu, imenjaka i prezimenjaka potpisnika ovih redaka. On živi i radi u Trevisu, u Italiji i svake godine za mjesnu slavu sjedne u auto i dođe u rodnu Perjasicu. Ostao je do 23 sata, kada se vratio u Italiju, jer je već sljedeće jutro morao biti na poslu. Kaže nam da je bolje da izumre selo nego običaji i da će na Iliju dolaziti sve dok bude mogao. Nisu bitni ni troškovi ni umor, već želja da vidi rodno mjesto.

Iz obližnjeg naselja Kestenak na zbor je došla i Gordana Grubješić koja niz godina živi i radi u Beogradu, bavi se marketingom, a sestra joj je udana za poznatog bivšeg karlovačkog nogometaša Mihajla Bošnjaka. Gordani je prije pet godina umro otac i kuća u Kestenku je sada pusta. Bila je ovdje i 2013.godine, kada je obnovljen antifašistički spomenik Trećem kordunaškom perjasičkom partizanskom odredu čiji je politički komesar bio Izidor Štrok. Gordana obećaje da će u Perjasicu doći i 27. avgusta, kada će se obilježiti 75. godišnjica formiranja tog odreda.

U Tušiloviću je svečanu liturgiju predvodio karlovački paroh Predrag Sušić. I tu se okupila masa ljudi koji su slavili do duboko u noć. Među njima je bio i nekadašnji saobraćajni milicioner Marko Gredelj iz Karlovca. On sada živi u Buffalu, u američkoj državi Ontario. U Tušilović je u posjet starijoj braći i sestrama došao sredinom jula sa suprugom i dvije kćerke. Kako nam kaže, u rodni kraj dolazi svake dvije-tri godine, jer ga ‘privlači kao magnet’.

- Otišao sam 2000. godine i sada radim kao kućni majstor na sitnijim popravcima u 380 apartmana-stanova koji su u privatnom vlasništvu. Prezadovoljan sam poslom i plaćom pa se uopće ne mogu požaliti. Da mi je netko takvo nešto ponudio prije 30 i više godina, odmah bih otišao. To je uređena država i svemu se zna red - govori nam Marko Gredelj i dodaje da nije siguran hoće li se vratiti u Hrvatsku.

- Starija kćerka ide na fakultet i mora ga završiti, a mlađa je završila prvi razred srednje škole pa će i ona na fakultet. Kada bih njih obezbijedio, onda bih se možda, ali možda vratio - dodaje ovaj rođeni Karlovčanin, koji je u SAD došao kao izbjeglica iz Šapca, gdje je živio pet godina.

- U Oluji sam bio zarobljen kod Gline, a proveo sam i jedanaest mjeseci u zatvoru u Remetincu i Lepoglavi. Nisu našli ništa protiv mene, pa sam aboliran. U karlovačkoj policiji sam radio 19 godina i falila mi je samo godina do pune milicijske penzije, ali eto, dogodio se rat. Tek sam sada sa 65 godina ostvario pravo na hrvatsku penziju -zaključuje Gredelj.

Odobrena sredstva za obnovu crkve u Perjasici

Kako nam je rekao Dušan Žiža, predsjednik mjesnog odbora Perjasica, dobivena su inicijalna sredstva za obnovu pravoslavne crkve u tom mjestu. Crkva je znatno oštećena u Drugom svjetskom ratu i do sada nije obnovljena. Na liturgiji povodom Svetog Ilije on je upoznao ljude sa tom informacijom i zamolio ih za dobrovoljne priloge kako bi se crkva počela što prije obnavljati.

- Ministarstvo kulture Republike Hrvatske nam je dodijelilo 50 hiljada kuna za obnovu naše crkve. Svu potrebnu papirologiju je sačinio Konzervatorski odjel u Karlovcu koji također djeluje pri Ministarstvu kulture. Naravno, taj iznos nije dovoljanpa zato tražimo od ljudi da i oni shodno svojim mogućnostima doniraju za obnovu. Mi ćemo i slijedeće godine konkurirati za sredstva Ministarstva kulture, a predviđena je i obnova crkve u Poloju. Rekli su nam da godišnje mogu dati do 70 hiljada kuna. To bi značilo da bi obnova trajala 10-15 godina, pa zato tražimo i pomoć od mještana - kaže Žiža.