Pripreme za veliku manifestaciju – 30. godišnjicu formiranja VII. banijske udarne divizije u Glini, održanu 7. i 8. listopada 1972., počele su godinu ranije, a neposredni inicijatori bile su starješine i komande vojnih jedinica koje su razvijale borbene tradicije banijskih brigada i divizije. Tako je u studenom 1971. sazvan sastanak Inicijativnog odbora za pripremu proslave u Glini, čiji su narod i društveno-politički faktori ovu inicijativu sa zadovoljstvom prihvatili. Nakon sjednice Inicijativnog odbora, osnovan je Glavni odbor za proslavu te je koncipirani program proslave VII. divizije, nakon čega je u veljači 1972. osnovan Koordinacioni odbor, koji je postao glavni nosilac svih akcija oko proslave.
Pripremajući se da što svečanije dočeka proslavu, Glina je pored uobičajenog uređenja doživjela i neke zapaženije promjene. To se posebno odnosi na stadion NK Banija gdje će se održati veliki narodni zbor, zatim okoliš stadiona, prilazni put i na glavnu gradsku prometnicu, Ulicu Žrtava fašizma, čije je "korzo’" dobilo i asfaltni sloj. Također je uređen okoliš spomenika VII. divizije u selu Klasnić, gdje je divizija formirana.
Prvog dana proslave, u subotu 7. listopada 1972., Odbor za proslavu organizirao je izložbu posvećenu ratnom putu ove proslavljene divizije. Izložbu, koju je postavio Muzej Sisak, otvorio je Stanko Bjelajac, general-pukovnik JNA i jedan od ratnih komandanata VII. divizije. Otvorenju izložbe u Spomen domu žrtvama fašizma u Glini, izgrađenom na mjestu porušene pravoslavne crkve i zločina koji je u njoj počinjen, prisustvovalo je niz društveno-političkih i kulturnih radnika, uzvanika i gostiju, kao i velik broj boraca.
Prilikom otvorenja izložbe, Stanko Bjelajac je rekao: "Dozvolite mi da prije nego izložbu proglasim otvorenom iznesem neka svoja sjećanja na te svijetle dane najnovije povijesti naših naroda. Kažem naših naroda zbog toga, jer VII. banijska udarna divizija nije ratovala samo na Baniji, mada je ponikla u toj sredini. Njen ratni i borbeni put od Banije do Crne Gore, od Banije do Bilogore i Kalnika, od Banije do Istre, Trsta i Gorice, te činjenica da je na tom putu dala ogromne žrtve i da su se u njenim redovima borili Srbi, Hrvati, Crnogorci, Muslimani i drugi pripadnici naših naroda, nesumnjivo potvrđuje da je ona bila ne samo banijska, i ne samo hrvatska, nego da je bila divizija zbratimljenih naroda, divizija koja je uvijek bila simbol bratstva i jedinstva. Prema tome, i praznik kojega slavimo u povodu njenog rođendana, nije samo banijski, već on ima daleko veće i šire značenje."
Bjelajac je govor završio sljedećim riječima: "Teško bi se našlo takvo vješto pero koje bi uspjelo dati vjernu sliku događaja, stotine i hiljade dramatičnih i potresnih scena koje su Sedma banijska udarna divizija i njeni borci doživjeli na borbenom putu divizije, posebno u bitkama na Neretvi i Sutjesci. Zato ovo nekoliko fragmentarnih crtica, kao i izložba koju ćete vidjeti, daju samo naslutiti svu težinu iskušenja, koja prate borbeni put divizije, samo djelomično osvjetljavaju stradanja i patnje kroz koja je prošao narod Banije, velike žrtve koje je on gordo i dostojanstveno podnosio, dajući svoj prilog oslobođenju zemlje." Po otvorenju, izložbu je nakon otvaranja već prvog dana razgledalo nekoliko tisuća sudionika proslave i građana Gline.
Zatim je u popodnevnim satima u Klasniću održan Partizanski marš omladine sisačko-banijske regije, na kojem se okupilo oko tisuću omladinaca s područja Gline, Dvora, Kostajnice, Petrinje i Siska, nakon čega je kod spomenika VII. divizije održan kulturno-umjetnički program.
Drugog dana proslave, u nedjelju 8. listopada, Glina je srdačno dočekala brojne učesnike velikog slavlja i preživjele borce VII. divizije koji su iz brojnih banijskih mjesta stizali ovamo autobusima, vlakovima i osobnim kolima. Odbor za proslavu i domaćini priredili su im toplu i srdačnu dobrodošlicu.
Veliki jubilej počeo je svečanom sjednicom Međuopćinskog sabora sisačko-banijske regije u glinskom Spomen-domu, kojoj su, pored grupe preživjelih boraca i komandnog sastava divizije, također učestvovali visoki gosti i uzvanici među kojima su bili izaslanik Predsjednika Republike, član Predsjedništva SKJ, ratni politički komesar Glavnog štaba Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Hrvatske, pokrovitelj ove proslave dr. Vladimir Bakarić, zatim Đuro Kladarin, član Predsjedništva SFRJ i ratni politički komesar VII. divizije, Jakov Blažević, predsjednik Sabora SRH, Josip Vrhovec, sekretar Izvršnog komiteta CK SKH, Marijan Cvetković, predsjednik SUBNOR-a Jugoslavije, Milutin Baltić, predsjednik Republičkog vijeća Saveza sindikata Hrvatske, članovi CK SKH, narodni heroji, prvoborci i organizatori ustanka na Baniji, ratni rukovodioci banijskih brigada, generali i oficiri JNA, savezni poslanici i saborski zastupnici te drugi gosti. Prisutne su bile i općinske delegacije iz Ajdovščine, Apatina, Belog Manastira, Bihaća, Bosanske Dubice, Bosanske Krupe, Bosanskog Novog, Cazina, Foče, Ilirske Bistrice, Ljubljane, Nove Gorice, Postojne, Prijedora, Prozora, Sarajeva, Sežane, Sombora i Velike Kladuše.
Nakon što su pjevački zborovi KUD Moša Pijade iz Zagreba i RKUD Artur Turkulin iz Petrinje otpjevali "Internacionalu", svečanu sjednicu Međuopćinskog sabora otvorio je u ime grada domaćina proslave Dragan Crevar, predsjednik Skupštine općine Glina. U uvodnoj riječi Crevar je istakao da je "narod sisačko-banijske regije danas u svečanom raspoloženju, jer slavi ono što mu je najdraže, na što je svaki čovjek toga područja ponosan i gord, slavi 30-tu godišnjicu formiranja VII. banijske divizije, koja je u toku narodne revolucije pronijela slavu Banije širom naše zemlje ratujući na područjima četiri naše današnje republike". U tim slavnim i teškim bitkama poginulo je 5.950 boraca VII. divizije. Crevar je zatim pozvao prisutne da minutom šutnje odaju počast svim poginulim i umrlim borcima divizije, a onda predložio sastav radnog predsjedništva Međuopćinskog sabora.
Na svečanoj sjednici o borbenom putu VII. divizije, kao i poslijeratnom razvoju sisačko-banijske regije, govorio je Marijan Cvetković, predsjednik SUBNOR-a Jugoslavije. On je posebno iznio napore, žrtve i stradanja njenih boraca u toku teških bitaka na Neretvi i Sutjesci, u kojima je VII. divizija bila zaštitnica Glavne operativne grupe Vrhovnog štaba. On je govorio i o njenim borbama diljem domovine do svršetka rata, pa je istakao da je divizija i tu dala veliki doprinos.
U nastavku izlaganja Cvetković se osvrnuo i na poslijeratni razvoj Siska i Banije. "Naslijeđena zaostalost ovog kraja nije se nakon oslobođenja dovoljno uspješno suzbijala. Bilo je nekih rezultata, ali je razvoj drugih krajeva bio brži, a relativno zaostajanje Banije sve veće. Tome su doprinijela i ratna razaranja, jer su u toku rata spaljena i porušena 134 sela, od kojih 93 do temelja. U borbi je palo 5.950 boraca, a više od 13.000 stanovnika palo je kao žrtve fašističkog terora. "Mala prekretnica u razvoju Banije" - nastavio je Cvetković – "nastaje 1964. godine kada je donesena Banijska koncepcija kao dugoročni program vezanog razvoja Banije i Siska."
Cvetković se također osvrnuo na "masovni pokret" i eskalaciju nacionalizma u Hrvatskoj 1971., koji je unio elemente nemira, nejedinstva i odsustva suradnje, što je imalo negativne političke efekte. Ona nije unijela samo strepnju za sudbinu i budućnost odnosa Hrvata i Srba i uopće međunacionalnih odnosa u Jugoslaviji, nego i posijala sumnju u koncepciju programa razvoja Banije. "Ovo područje", rekao je Cvetković, "mora ubuduće kao i do sada visoko držati zastavu bratstva i jedinstva ovoga kraja Hrvatske i cijele zajednice, i oštro reagirati na sve pojave i akcije nacionalističkog djelovanja, svejedno s čijih pozicija dolazile, hrvatskih ili srpskih." Na kraju izlaganja, Cvetković je rekao da je duboko uvjeren da narod Banije svim svojim snagama podržava politiku predsjednika Tita i Izvršnog biroa Predsjedništva SKJ.
Nakon svečane sjednice, u 11 sati počela je na stadionu NK Banija smotra postrojenih preživjelih boraca VII. divizije, kojoj je prisustvovalo preko 20 tisuća ljudi. Nešto poslije 12 sati na stadion je toplo pozdravljen od prisutnih ljudi stigao izaslanik Predsjednika Republike i pokrovitelj ove proslave, ratni komesar Glavnog štaba Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Hrvatske dr. Vladimir Bakarić. Pošto je izvršio smotru počasne čete JNA koja nastavlja borbene tradicije VII. divizije, dr. Vladimir Bakarić uputio se prema svečanoj tribini. Tu mu je podnio raport general-potpukovnik Milan Pavlović, koji ga je izvijestio da se u stroju VII. divizije nalazi 3.960 preživjelih boraca, te da je u borbi za slobodu poginulo 5.950 boraca ove proslavljene divizije. Potom je dr. Bakarić pozdravio preživjele borce ratnim pozdravom "Smrt fašizmu!", našto su oni gromoglasno odgovorili "Sloboda narodu!"
Nakon što je vojna muzika intonirala jugoslavensku i hrvatsku himnu, dr. Bakarić je, uz ostalo, rekao: "Dužan sam, u prvom redu da vama, borcima i komandnom sastavu elitne VII. banijske udarne divizije, vama vojnicima koji nastavljate njene svijetle tradicije, vama pripadnicima odreda općenarodne obrane, vama stanovnicima ovog kraja, izručim pozdrave, čestitke i najbolje želje druga Tita. Vi pripadnici VII. udarne banijske divizije bili ste njegovi direktni suborci u toku Četvrte i Pete neprijateljske ofenzive, tih najtežih dana naše narodnooslobodilačke borbe. On vas zato uvijek nosi u svome srcu i nikada neće zaboraviti ono što ste od sebe dali."
Bakarić je nastavio: "Slavan i častan put je bio put vaše divizije i ono što ste vi za nju učinili. Počevši od ovoga kraja za kojega možemo da kažemo da simbolizira ustaški teror, fašistički teror u ovom kraju. Na pokolj u glinskoj crkvi, vi borci ovoga kraja odgovorili ste borbom za oslobođenje i visoko ste u toj borbi digli zastavu bratstva i jedinstva. Tu ste zastavu časno držali stvarajući vašu diviziju, idući s njom kroz sve krajeve Jugoslavije, dajući svoj doprinos borbi svih naroda Jugoslavije."
U nastavku govora, Bakarić je rekao: "Naša revolucija dalje teče. Vi ste zadnjih dana također bili prisutni, čuli, vidjeli, koliko se Tito trudi da našu revoluciju i dalje razvija, da se pobrine zato da se uklone one negativne strane koje su se kod nas rodile i u kojima ste i vi podnijeli svoj obol u njihovom rješavanju. Kod vas nacionalističkih i sličnih neprilika nije bilo. Barem ne u nekoj značajnijoj mjeri. Vi ste čast borca, vi ste zastavu borca za bratstvo vrlo visoko dizali i dižete još i danas." Na kraju govora Bakarić je izrazio uvjerenje da će se narod Banije odazvati na Titov poziv te i dalje pružati punu podršku izgradnji socijalizma i samoupravnog društva pod vodstvom Saveza komunista, da bi svoj govor završio riječima: "Neka nam živi drug Tito!"
Potom je riječ dobio Josip Vrhovec, sekretar Izvršnog komiteta CK SKH. On je čestitao jubilej, istaknuvši važnost obračuna s nacionalizmom u Hrvatskoj, kao i političkog trenutka u kojem se predsjednik Tito "ponovo obraća sa zahtjevom da uložimo sve svoje snage i pokažemo još čvršću odlučnost u daljnjem razvijanju naše revolucije."
Zatim je govorio jedan od ratnih komandanata VII. divizije general-potpukovnik Milan Pavlović. On je iznio brojne primjere herojstva, upornosti, samoprijegora i požrtvovanja, patnji i stradanja boraca i rukovodilaca VII. divizije na putu od Banije preko Bosne do Crne Gore i natrag do Banije na koju se od 3.500 vratilo oko 700 boraca. On je opisao i borbe što ih je divizija vodila nakon svoje reorganizacije 1943. do pobjedonosnog pohoda u Ilirsku Bistricu 1945., gdje zajedno s ostalim jedinicama IV. Jugoslavenske armije zarobljava 97. njemački korpus.
Poslije prigodnih govora pročitana su pozdravna pisma što su ih preživjelim borcima VII. divizije, jedinicama JNA koje gaje borbene tradicije VII. divizije i narodu Banije uputili savezni sekretar za narodnu obranu general-armije Nikola Ljubičić i komandant Zagrebačke vojne oblasti general-pukovnik Đoko Jovanić. Sa zbora je upućeno pozdravno pismo Predsjedniku Republike i Vrhovnom komandantu Oružanih snaga SFRJ Josipu Brozu Titu.
Po završetku narodnog zbora članovi KUD-a Moša Pijade iz Zagreba i RKUD-a Artur Turkulin iz Petrinje, glumci zagrebačkih kazališta i duhački orkestar Zagrebačke vojne oblasti izveli su recital Đorđa Đurića "Banija je sve od sebe dala", a potom je za preživjele borce, goste, uzvanike i sve učesnike priređen partizanski ručak u glinskom parku.
O velikom slavlju VII. divizije opširno su izvijestili vodeći dnevni listovi u zemlji, poput Politike iz Beograda i Vjesnika iz Zagreba. O slavlju je također pisao tjednik Jedinstvo iz Siska. Međutim, ono što nam još uvijek nedostaje to su arhivska istraživanja te znanstveni radovi i historiografske analize ovog značajnog događaja iz povijesti Banije u socijalističkoj Hrvatskoj, o kojem postoji bogata fotodokumentacija, kao što ilustrira i potvrđuje ovaj osvrt na 30. godišnjicu VII. banijske udarne divizije u Glini, 7. i 8. listopada 1972.