Kako kao manjinski vijećnik skupštine Primorsko-goranske županije i Grada Vrbovskog vidite opće stanje, ali i međunacionalne odnose u tom dijelu Hrvatske?
Moglo bi se reći da je naša županija najsvjetliji primjer očuvanih odnosa Srba i Hrvata u cijeloj zemlji. Zbog toga kao zajednica moramo ustrajati da tako bude i ubuduće s ciljem postizanja zajedničkih stajališta i ako je potrebno kompromisa u korist javnog dobra. To se odnosi i na aktivnosti županijskih vlasti, od župana do Skupštine, u sklopu kojih je nedavno usvojen rebalans proračuna, s čime neće biti zadovoljne sve lokalne samouprave, ali i tu valja naći kompromis. Zbog toga su pojedini gradonačelnici i načelnici iz čistih politikantskih razloga prozvali kolegicu iz SDSS-a i mene, ne mareći pritom o interesima svojih sredina.
Kako se lokalne vlasti odnose prema predstavnicima i pripadnicima nacionalnih manjina?
Odnosi su korektni, a manjinska prava, kako individualna, tako i kolektivna, manje-više se poštuju. Doduše, u nekim se sredinama može sumnjati u dobre namjere lokalnih vlasti, unatoč tome što manjinski predstavnici surađuju s njima na poboljšanju općih životnih uvjeta. Predstavnici nacionalnih manjina imaju za cilj da zajedničkim snagama rade i surađuju s lokalnim vlastima u interesu poboljšanja uvjeta života u mjestima gdje žive pripadnici srpske manjine. Od početka svog angažmana u Županijskoj skupštini nastojao sam pružiti ruku suradnje gradonačelniku Vrbovskog Draženu Mufiću, ali do sada ne vidim želju i volju da je uzvrati. Jedan od takvih slučajeva vezan je uz financiranje gradske knjižnice u Vrbovskom i mnogima nejasno odbijanje amandmana za njeno uređenje od strane vladajuće većine u Skupštini. Naime, čim smo dobili prijedlog amandmana koji je gradonačelnik bio uputio gradskim stručnim službama i nadležnim odjelima, doznali smo da se on nijednom riječju i nijednim dopisom nije na tu temu obratio Županijskoj skupštini. Nije odgovorio ni na kolegičin i moj upit koji je bio vezan uz sufinanciranje uređenja prostora knjižnice. Time smo bili nemalo iznenađeni, baš kao i svojevrsnim novinarskim brojanjem krvnih zrnaca knjižničarke koje je uslijedilo, što je učinjeno radi dnevnopolitičkih interesa.
Mi ćemo se, naravno, i dalje zalagati da se ta gradska ustanova uredi, no ne tako što ćemo se služiti prijedlozima upućenima u posljednji čas, nego kroz otvorene razgovore i iskrenu suradnju. Osim toga, cijela priča je dodatno medijski problematizira, posebice u Novom listu, čime se na kolegicu i mene vrši pritisak zbog našeg angažmana u Županijskoj skupštini. Istodobno nama se onemogućuje javna reakcija i jednak medijski prostor za odgovor, za što u najmanju ruku nema uporišta u zakonu. Naposljetku, mi imamo izborni legitimitet i na nama je da ga iskoristimo na najbolji i najučinkovitiji način za kvalitativno unaprjeđivanje položaja, životnih uvjeta i svakodnevnice naših sugrađana. Pri tome se, jasno, kao predstavnici građana i građanki razlikujemo u načinima na koje to namjeravamo i želimo postići.
Kakav je uopće odnos županijskih vlasti prema Gorskom kotaru?
Taj je odnos svih ovih godina pristojan, ali mi Gorani mislimo da bi mogao biti daleko bolji. Smatramo da županijske vlasti još nisu u dovoljnoj mjeri prepoznale važnost ovoga kraja i ljudi koji u njemu žive. Mnogo toga je još potrebno učiniti da bi se spriječio odlazak mladih iz Gorskog kotara, pogotovo jer je ovdašnja demografska slika ionako već nepovoljna. Zbog toga cilj predstavnika naše manjinske zajednice u Županijskoj skupštini i jest poboljšanje općeg životnog standarda svih Gorana. Uostalom, o tome će biti riječi na tematskoj sjednici koja bi se trebala održati početkom jeseni.
