Kako žive građani i građanke srpske nacionalnosti u virovitičkom kraju?
Vrlo teško. Sve nas je manje, pa se uglavnom osjećamo osamljeno, pogotovu stoga što ovdje nemamo jačih poveznica s organizacijama naše zajednice. U općini Gradina živi oko 4.000 ljudi, među kojima je nas između 250 i 270, od čega je samo dvadesetak u dobnom rasponu od 20 do 40 godina. Kako se u najvećem broju bavimo poljoprivredom, iseljavanje nije uzelo toliko maha, ali se ljudi nekako drže po strani i nisu baš zainteresirani za naše aktivnosti: možda su ustrašeni, nedovoljno otvoreni ili jednostavno ne poznaju svoja prava pa ne traže pomoć. Stoga je npr. SNV-ova politička akademija dobra stvar, jer se njezini polaznici imaju priliku upoznati s mladima iz dugih sredina, steći iskustva i dobiti pomoć vezanu uza sve projekte namijenjene nacionalnim manjinama.
Surađuje li VSNM čiji ste član s drugim manjinskim vijećima?
Što se ovdašnjeg Vijeća tiče, ono nije toliko aktivno, ali se nas malo mladih drži zajedno, pa se uz drugo okupljamo. Imamo sreće što je naš dožupan Igor Pauković jako otvoren i spreman pomoći svakome od približno pet tisuća stanovnika srpske nacionalnosti Virovitičko-podravske županije, pa mu se i mi obraćamo kad treba nešto da se napravi. Iako je u Vijeću malo ljudi iz moje općine, a više ih je iz Voćina i Slatine gdje živi oko 1.200 pripadnika naše zajednice, dobro surađujemo, pa ipak uspijevamo dosta toga uraditi. Vijeće u Gradini već dulje postoji, ali su prijašnji sazivi manje radili na našem okupljanju.
Kakvi su vam uopće radni uvjeti?
U općinskoj zgradi je dvorana u kojoj možemo održavati sastanke, a dobili smo i kompjutor na raspolaganje. Načelnik nam je sklon, ali u vladajućoj garnituri prevladavaju članovi HDZ-a, a oni nisu toliko otvoreni prema SNV-u i SDSS-u. Tako eventualni ‘višak’ u proračunu nerijetko ostaje neiskorišten, jer se iz nekog razloga ne ulazi u realizacije konkretnih projekata, a možda nema ni ideja. A s dobrom idejom i entuzijazmom može se ponekad nešto korisno učiniti i sa samo sto kuna, npr. neka akcija prema svim starosnim skupinama.
Kako treba animirati ljude da se vežu uza zajednicu?
Našu bi djecu trebalo više poticati i podučavati srpskoj tradiciji i kulturi, da znaju svoja prava i nasljeđe. Od sljedeće se godine i ovdje uvodi pravoslavni vjeronauk, koji će pohađati 15 od ukupno 25 mališana srpske nacionalnosti. Omogućit ćemo im da uče srpski jezik i ćirilicu, a za Božić će dobivati prigodne darove; uz pomoć ŽVSNM-a organizirat ćemo posjet manastiru Orahovica, a onda možda otići do manastira Svete Ane ili u Jasenovac. Puno bi nam značilo da se što prije dovrši Srpski kulturni centar u Slatini. Do tog je mjesta odavde pola sata vožnje, no planira se gradnja nove ceste, pa će se i taj put skratiti na svega do deset minuta automobilom. Kako se bavim poljoprivredom, moram reći da sam lani iz EU-fondova preko natječaja povukao 10.000 eura, a mjere ruralnog razvoja, pogotovu one namijenjene sredinama u kojima žive nacionalne manjine, dostupne su svim pripadnicima zajednice: naš nam je dožupan već držao radionice o tome, a i redovito nas obavještava o novostima. Mi ovdje nismo toliko povezani kao npr. ZVO u istočnoj Slavoniji, gdje su ljudi konkretno zaduženi za takve aktivnosti, ali se međusobno informiramo i udružimo kad nam jedna lokalna agencija priprema natječajnu dokumentaciju i raspisuje projekt. Treba animirati i starije, koji ovdje žive uglavnom od penzija i socijalne pomoći ili svoju zemlju daju u najam. Dosad baš nisu izlazili na izbore jer ih se nije pozivalo, no kad im se objasni o čemu je tu zapravo riječ, kao što sam ja učinio prije onih za EU-parlament, rado se odazovu i daju svoj glas. Naravno, mi pripadnici zajednice, bez obzira na dob, rado se družimo i okupimo na našim slavama i povremenim drugim feštama. Tako da novu godinu, u smislu boljeg odziva ljudi i intenzivnijih aktivnosti, dočekujemo s optimizmom.
