Kao pravna savjetnica SNV-a izvijestili ste da je lani oko 150 osoba iz Karlovca i Karlovačke županije zatražilo vašu pomoć. Radi kakvih su vam se problema najčešće obraćali?
Da, toliko je otprilike bilo onih koji su zatražili savjet ili zamolili pomoć pri pisanju podnesaka, prigovora, požurnica, zahtjeva ili žalbi. Ljudi nam se inače obraćaju radi različitih teškoća u sferi stambenog zbrinjavanja, mirovinskih i socijalnih prava, kaznene i prekršajne legislative, imovinskih pitanja ili diskriminacija po nacionalnoj osnovi. No prošla godina, posebice nakon 17. jula kad je na snagu stupila nova Odluka o prodaji stanova u vlasništvu RH, obilježena je upravo takvom problematikom. Naime, onima koji su propustili podnijeti zahtjev za otkupom stana unutar 12 mjeseci od sklapanja ugovora o najmu spomenutim je aktom rok da to učine produljen do 17. januara ove godine. Mnogi su to učinili, ali puno je onih koji se žale na novu uredbu jer smatraju da je popust u visini dvadeset posto trebao biti viši, unatoč još nepovoljnijem starom, pet-postotnom.
Nadalje, sada se istodobno s upisom prava vlasništva u zemljišne knjige upisuje i zabilježba zabrane otuđenja otkupljene nekretnine u roku pet godina, a prije je taj rok bio kraći, svega tri godine. Takvom su odredbom nezadovoljni ponajviše stariji ili bolesni ljudi, oni s manjim šansama da dočekaju protek takvog roka. Doduše, novi vlasnici mogu zahtjev za brisanjem predmetne zabilježbe podnijeti već dvije i pol godine od potpisivanja ugovora, a valja istaknuti i to da se navedeni rok odnosi samo na zabranu otuđenja ili prodaje nekretnine, na i na njezino iznajmljivanje drugim osobama. Isto tako, bilo je i slučajeva da su korisnici stana dobivali tek popis dokumentacije potrebne za otkup koju bi potom trebali sami prikupiti, a Odlukom je određeno da se dokumenti pribavljaju i reguliraju po službenoj dužnosti, u postupku rješavanja zahtjeva i provjera odgovara li podnositelj postavljenim uvjetima otkupa.
U svom ste izvještaju spomenuli i česte policijske kontrole nad podnositeljima zahtjeva, odnosno korisnicima takve državne imovine kojima se, kazali ste, znalo čak oduzimati valjane identifikacijske dokumente?
Istina, znalo je doći do pravog "lova" prilikom nenajavljenih kontrola koriste li stanove oni kojima su iznajmljeni, pogotovu kad bi se događale u neprimjerenom vremenu, noću. Što se dokumenata tiče, imali smo stranku iz jednog sela oko Karlovca koja bi povremeno njegovala majku u nekretnini na adresi koju je navela kao prebivalište. Kontrola korištenja nekretnine obavljena je za njezine odsutnosti; kad se nakon majčine smrti vratila u stan, pozvana je u MUP, da bi joj ondje oduzeli i poništili važeću osobnu iskaznicu s argumentacijom izbivanja iz stana. Pritom nije dobila nikakvu potvrdu, a bez nje nije mogla podići mirovinu ili poduzimati bilo koju drugu radnju za koju se treba identificirati. Nakon naše intervencije, izdano joj je rješenje kojim joj se priznaje prebivalište na navedenoj adresi, a dobila je i potvrdu koja joj služi dok ne dobije novu osobnu, ali ne zaboravimo da sve to košta i živaca i novaca.
Susreću li se s takvim problemima i neugodnostima samo pripadnici srpske zajednice ili se to zbiva i drugima?
Treba reći da ovo o čemu govorimo pogađa mahom ljude srpske nacionalnosti, dok izbjegle osobe ili one svojedobno prognane iz BiH uglavnom ne muče takve poteškoća, odnosno rjeđe im se provjerava prebivalište i boravište, iako mnogi stanove i kuće u kojima su prijavili prebivalište iznajmljuju, a veći dio godine provode u drugoj zemlji. Osim toga, puno naših stranaka, odreda pripadnika i pripadnica naše zajednice, muče niska primanja, nedostatna za podmirivanje osnovnih troškova života, pa je puno njih prisiljeno raditi kojekakve poslove po inozemstvu ili ostajati u Hrvatskoj za nadnicu ispod svakog minimuma dostojanstva.
