Dalija Orešković u prethodnom sazivu Sabora bila je simbol borbe protiv korupcije i klijentelizma, zastupnica koja je hrabro, bez ikakvih kočnica, ulazila u direktne okršaje s HDZ-om, s vrlo jasnim i oštrim porukama o nagomilanim nepravdama u društvu. U koaliciju okupljenu oko SDP-a sa sloganom "Rijeke pravde dolaze" ulazi sa svojim jakim političkim kredibilitetom pa je iza Arsena Bauka druga u prvoj izbornoj jedinici.
Koliko nepravde stane u jedan ljudski život, a da ga ne slomi?
Po mom dubokom uvjerenju, čaša nepravde davno se prelila, davno. I već je na nekim prošlim izborima bio taj trenutak kad je bilo – dosta! Ovo nisu samo izbori, ovo je bitka da se građanima vrati država, osjećaj pravednosti i dostojanstva. U politiku sam ušla s tezom o otetoj državi, a kroz rad u Saboru došla sam do točke bijesa i nemoći, kad sam suprotnoj strani uputila poruku "bando prokleta". Demokratski standardi i demokratske institucije nikad se u Hrvatskoj nisu izgradili do kraja, nikad nisu dovoljno ojačali i dosegnuli stupanj neovisnosti i nepristranosti u radu da se ne bi mogli politički zloupotrijebiti i oteti kontroli. Sve vrijeme prelazimo preko činjenice da se dvije trećine građana kontinuirano u anketama izjašnjavaju da država ide u krivom smjeru.
Velika većina građana na dan izbora ostaje kod kuće. Na prošlim izborima HDZ je osvojio 16,7 posto podrške biračkog tijela, to nije legitimna vlast, to je faktički talačka kriza jedne skupine parazita koja je uspjela izbornim inženjeringom, izbornim sustavom doći do pobjede. Treba napomenuti da je na prošlim izborima današnja opozicija dobila 240.000 glasova više od HDZ-a. Proteklih osam godina HDZ je dodatno ojačan utoliko što je onesposobio sve ključne državne institucije, pogotovo one koje sudjeluju u sustavu borbe protiv korupcije. Ojačalo je političko kadroviranje, politički utjecaj na svim razinama diktiran iz jednog jedinstvenog centra moći, a to je Andrej Plenković i njegov kružok ljudi koji sežu sve do Ustavnog suda.
U jednom trenu, ne tako davno, činilo se da tako ojačanoj klijentelističkoj, koruptivnoj strukturi nitko i ništa ne može stati na kraj. To stvara rezignaciju građana. Razinu samouništenja već smo prešli, pitanje je samo koliko smo toga svjesni. Sve smo urušili do samih temelja, ali to je i prilika da se ti temelji izgrade iz početka. Godinama ranije sam tvrdila da Kartagu treba razoriti, da je HDZ jedna kancerogena, maligna tvorevina koja grize tkivo naše države i društva, pri čemu smo svi mi građani suodgovorni jer dugo trpimo takvo stanje i svojim smo nečinjenjem takvu praksu HDZ-u omogućili. Nije nam ova vlast zasjela na poziciju tenkovima, nego smo je mi postavili da postane toliko moćna. Ovu državu su uništili sluganski mentalitet, podaništvo, podvijanje repa i pristajanje iz vlastite koristi i vlastitog interesa na svaku nepravdu ili krivu namjeru koja dolazi s više razine političke moći.
Milanovićev potez
Predsjednik Zoran Milanović nazvao vas je narikačom, prije godinu dana izašli ste iz Centra i razišli sa Ivicom Puljkom. Sad ste opet svi zajedno. Koliko ste suzbili svoj ego?
Stranka Dalija Orešković i ljudi s imenom i prezimenom izaći će u svim izbornim jedinicama kako bi naši birači i simpatizeri znali kome dati podršku, a sigurna sam da će njihova podrška pomoći čitavoj listi. Na zajednički stol stavljam svoje ime, svoj integritet. Smatram da dajem neusporedivo više nego što ću dobiti i to dajem sa zadovoljstvom. Kompromis uvijek znači da se mora izaći izvan zone vlastitog komfora, izvan granica nečega što predstavlja naš izvorni habitus i spektar razmišljanja. U tim kompromisima moramo tražiti minimalni zajednički nazivnik da počnemo slušati i razumjeti jedni druge. Smatram da u politici treba očuvati svoj obraz i vlastiti integritet. O integritetu pojedinca na kraju dana ovisi i integritet institucije.
Kad pogledamo Hrvatski sabor kao najvažnije predstavničko tijelo svih građana, vrlo je malo integriteta među saborskim klupama. Vladu su birali i podržavali zastupnici koji su prodali svoj integritet za beneficije i privilegije koje proizlaze iz saborske stolice. Saborski zastupnici dižu ruke u zrak za zakone koje nisu ni pročitali, ne propituju se jesu li ti zakoni doneseni po nalogu ili diktatu neke kriminalne, ortačke skupine, poput Borga. Kad u Sabor uđu zastupnici koji će držati do temeljnih principa i koji će uspravne glave moći prošetati kraj svojih sugrađana, tad će nam i politika biti bolja. Jedini način da se to promijeni bio je pokušaj stvaranja sile makar iste, ako ne i jače snage, koja se može takvom sustavu suprotstaviti – to je cijena ove koalicije. Odavno je vrijeme da Hrvatska preuzme uzde u svoje ruke, da svoju sudbinu ne puštamo u ruke HDZ-a koji se samo pokazao vješt u korištenju trikova i različitih vrsta izborne manipulacije.
Mislite na Plenkovićevo glorificiranje posljednjih osam godina i kritiziranje vlade na koju se vaša koalicija naslanja?
Andrej Plenković se hvali davanjem našeg novca iz javnog proračuna, dobrim dijelom i iz europskih fondova. Svojim ponašanjem daje nam do znanja da smo svi mi njegovi podanici i da moramo biti zadovoljni mrvicama koje nam on i njegovi bace sa stola, dok njegova vlast krade neusporedivo više. I da nikako, nikome ne bi palo na pamet da se kojim slučajem usudi pobuniti, zucnuti i negodovati. Krajnje uvredljivo prema svima koji su dovoljno svjesni da su u jednoj demokratskoj državi građani politički subjekt, a ne objekt kojim se vlast poigrava.
U slučaju da HDZ izgubi izbore i da ne bude u situaciji da sastavi svoju, pa čak i kupljenu saborsku većinu, ne bi me iznenadilo da Ustavni sud posegne za nekim modelom poništavanja izbornih rezultata, što bi onda zaista bilo ravno državnom udaru
Ali opet, Plenković kaže da nudi sigurnost, stabilnost, a vaša koalicija kaos u kome se ne zna ni tko je kandidat za premijera, a tko je predsjednik stranke koja okuplja koaliciju?
Za Plenkovića je uvijek sigurno. Diktature su uvijek najstabilnije vladavine i praktički se vrlo teško ili nikako ne mogu ugroziti, a kamoli promijeniti. Hrvatska je davno proklizala u jednu vrstu diktature, u jednu vrstu autoritarnog sustava propagande i zloupotrebe javnih resursa. Sigurnost za moje pojmove znači pravnu sigurnost, koju nemamo. Hrvatska je na rubu provalije. Nemamo institucije, nema jasnih kriterija, u takvom sustavu jedino prosperira HDZ. Pred nama je pitanje hoće li HDZ i dalje ostati na vlasti i vući nas sve zajedno kao državu prema dnu ili ćemo se svi probuditi i osvijestiti.
Smatrate da Milanović nije uveo dodatni kaos u već stvoreni ustavnopravni nered?
Zoran Milanović je u svom stilu i svojom retorikom bio kao grom iz vedra neba. U ovom trenutku mislim da je njegov potez bio nužan, postigao je svoj cilj, građani su ga čuli i neupitno je da sada izbornu utakmicu gledaju na drugačiji način. Svi smo svjesni da je većina sudaca na Ustavnom sudu i do sada bila HDZ-ov džoker iz rukava, da su u brojnim bitnim pitanjima služili kao HDZ-ova ispostava za zaštitu dnevnopolitičkih interesa, a ne kao Ustavni sud koji štiti ustavni poredak i ustavna prava građana. Ne možemo nove ustavne suce birati na isti način kao što smo to činili sada. Ustavni suci se biraju dogovorom ili trgovinom između HDZ-a i SDP-a, pa su tako u Ustavni sud ušli isluženi stranački kadrovi. U slučaju da HDZ izgubi ove izbore i da ne bude u situaciji da sastavi svoju, pa čak i kupljenu saborsku većinu, ne bi me iznenadilo da Ustavni sud posegne za nekim modelom poništavanja izbornih rezultata, što bi onda zaista bilo ravno državnom udaru.
Predsjednik Milanović otvoreno ističe da je kandidat i iznosi svoj program. Krši li time upozorenje Ustavnog suda i otvara li prostor za njegovo djelovanje?
Ustavni sud je dao tek upozorenje, a njegovo obrazloženje kao i izjave predsjednika suda Miroslava Šeparovića puni su kontroverzi i sami po sebi predstavljaju kršenje ustavnih pravila i načela. Primjerice, tri suca ustavnog suda ukazala su na ozbiljne povrede postupka. S obzirom na iznimnu težinu pitanja kojim se Ustavni sud bavio, ovakav šlamperaj navodi nas na zaključak da se radi o opasnom pokušaju utjecaja na izborni proces, ne s ciljem zaštite ustavnih načela, već s ciljem opstrukcije pojedinih sudionika izbora. Sam Šeparović je izašao izvan okvira svojih ovlasti kad je izrekao da je predsjednik države već prekršio Ustav. To je nedopušteno prejudiciranje odluke za koju nije ni pokrenuta procedura, jer se postupak utvrđivanja je li predsjednik države prekršio Ustav može pokrenuti samo na zahtjev dvije trećine saborskih zastupnika.
Uz uništene institucije, eventualna buduća lijevocentristička vlada morat će se nositi i s drugim naslijeđenim problemima tvrdokorne HDZ-ove vladavine. SDP je u dva navrata formirao vladu, no nijednom nisu uspjeli ostvariti drugi mandat.
Protokom vremena kao država ne rastemo, ne gradimo svoje potencijale, nego trošimo resurse i dosad smo ih već potrošili, oglodali do kosti. Treći put SDP s partnerima ne smije ponoviti iste greške iz prošlosti. Mora napraviti krupne korake koje nisu uspjeli napraviti u prethodna dva navrata. Sustav se mora promijeniti iznutra. Kad se sustav dobro postavi, stvari se ne mogu lako uništiti i urušiti, ne mogu se vratiti na staro preko noći. Ključ je u strategiji suzbijanja korupcije. Prije pet godina izradila sam jedan nacrt u koji sam prva uvrstila reformu izbornog zakonodavstva, ali i sadašnjeg teritorijalnog ustroja koji stvara interesnu mrežu vrlo često nekvalitetnih kadrova izabranih po ključu političke podobnosti.
Dobro znamo da je država najveći poslodavac i takav sustav hranili smo 30 godina, postavljali su se kadrovi kojima nije bio cilj da se na radnom mjestu dokažu znanjem i sposobnostima, već da puste svoje korijene. Zbog nedostatka političke volje i očekivanja socijalnog otpora, dosadašnje SDP-ove vlade te reforme nisu provodile. Onakva kakva je danas, Hrvatska sigurno ne bi bila primljena u EU. Pravosuđe je usklađeno, ali je disfunkcionalno. HDZ je prvo prevario hrvatske građane, a onda i Europu. Ne treba nikome obećavati da će prvog dana nakon izbora odjednom sve biti bolje. Mora postojati razdoblje oporavka, u kojem će sigurno biti brojnih otpora. Ni prethodna dva dolaska SDP-a na vlast nisu prošla bez socijalnih nemira. Za vrijeme Račanove vlade imali smo Sanaderova okupljanja na splitskoj rivi, za vrijeme Zorana Milanovića nezakonit prosvjed šatoraša koji je trajao 555 dana i završio s plinskim bocama na zagrebačkim ulicama. Sad vidimo prijetnju koja dolazi s razine Ustavnog suda. Pitanje je samo što HDZ priprema u svojim političkim kuhinjama – što god da je, ne sluti na dobro.
Neću biti ministrica
Hoćete li biti nova ministrica pravosuđa i uprave?
Mislim da neću biti ministrica. Nisam o ministarskim pozicijama ni razgovarala. Moj primarni cilj je da se stvori potencijal za sastavljanje nehadezeovske vlade i da se dogovore prioriteti provedbe koji bi, po mom mišljenju, značili hrabre i krupne korake naprijed, što ću u okviru sljedećeg saborskog mandata zagovarati. Velika je zabluda da se problem pravosuđa rješava kroz Ministarstvo pravosuđa i uprave. Pravosuđe nam je uškopljeno zato što Sabor kroji loše zakone za sva područja postojanja i života, po kojima onda suci sude. Sve nepravde ovog svijeta svalili smo na sudove, ne razmišljajući što su njihovi stvarni kapaciteti. Imamo jedan zaglušen sustav u kojem je prosječan građanin zakinut u svojim pravima, trpi nepravdu, a možda zbog svog socijalnog statusa ne može ni doći do suda i parnice jer treba besplatnu pravnu pomoć koju nije ostvario.
Nepravda prema građanima kreira se u svakom ministarstvu, a ne samo u Ministarstvu pravosuđa, kontrolnoj točki ili tehničkoj stanici iz koje potplaćeni zapisničari i zemljišnoknjižni referenti odlaze ili u Uskoku gdje radi svega tridesetak pravosudnih djelatnika... Politika je svjesno ciljala blokadu pravosuđa, da se stvara bijes građana idealan za prostor manipulacije i retoriku isključivo desničarskih populističkih stranaka, jahače apokalipse i destrukcije. Te stranke profitiraju i hrane se nezadovoljstvom, bijesom i razočaranošću naših građana, a HDZ-ova vlast stvara plodno tlo za rast takvog nezadovoljstva. I ako mora biti nekakva opozicija, HDZ-u je drago da su to upravo takve anarhističke, populističke, destruktivne stranke poput Domovinskog pokreta ili Kolakušićeve Pravo i pravda, koje neće tražiti rješenje, već će se samo hraniti lošim uvjetima u kojima živi velik dio naših građana.
Vjerujete u opstanak koalicije Rijeke pravde i nakon izbora i da se nećete raspasti, pogotovo ako dođete na vlast?
Politika je prljava, sebična, egoistična, tu nema svetaca, ali vjerujem da političari imaju i onu drugu stranu da u ključnim, kritičnim situacijama iskoriste pruženu priliku kako bi pomogli društvu i da ispišu neku bolju povijest o sebi. Nova saborska većina mora osigurati nepristranost, cijeniti integritet pojedinca, njegovu profesionalnost, dokazane rezultate i ugled u struci ispred bilo kakve stranačke podrške. Kad naša koalicija bude sastavljala vlast, svaki pojedinac, pa čak i onaj o kojem nemam najbolje mišljenje, dobit će novu priliku, novu šansu da iz početka ispiše svoju povijest. Samo zadnja budala to ne bi iskoristila za društveno dobro.
