Došlo doba da se konačno pokrene pitanje reelektrifikacije sela i zaselaka koji su prije rata 1990-ih bili naseljeni srpskim stanovništvom. Dvadeset i tri godine poslije akcije ‘Oluja’ i nakon blokade reelektrifikacije tokom mandata tri hrvatske vlade, saborski zastupnici SDSS-a uspjeli su u dogovoru s Plenkovićevom vladom 2018. godine ponovno pokrenuti pitanje reelektrifikacije s mrtve točke. Zahvaljujući političkom dogovoru, konačno je zasvijetlilo u zaseocima u Gornjem Karinu, u kućama s čijih se prozora pruža izvanredan pogled na Karinsko i Novigradsko more, a za što je utrošeno milijun kuna. I dok se Hrvatska svih ovih godina hvalila odličnim turističkim rezultatima, samo pet kilometara dalje od Jadranske obale, u Lončarima, Mlinarima i Dračama, ovo je prva zima s električnom energijom od 1995. godine. Još je u stanju svojevrsnog šoka od povratka električne energije bračni par Branko i Anka Drača, koji su se u Gornji Karin vratili 2010.

Kako 23 godine nismo imali električnu struju, nije čudo da nas nema na turističkoj karti Hrvatske, ali vjerujem da dolazi bolje vrijeme – kaže povratnik Branko Drača

- Prije dva mjeseca priključena nam je struja. Nisam još dobio ni prve račune. Ali nema problema, neće biti veliki. Nemam čime trošiti - kaže uzbuđeni Branko koji kao da još uvijek ne vjeruje sreći koja ga je zadesila.

- Hvala Hrvatskoj elektroprivredi i osoblju iz Benkovca, Zadra i šire. Sve su profesionalno uradili. Imali su pune ruke posla na terenu. Devet stupova je visokog napona, a 16 niskog - broji Branko u mislima betonske stupove koji se blagom uzbrdicom penju do njegove kuće.

- Kada smo dobili struju, kao da se dogodilo neko čudo. Promjena je velika. Lakše se spava. Nije lako ni bez vode, ni bez puta, ali struja je najbitniji preduslov za normalan život. Reelektrifikacija je bila uključena u obnovu kuće, jer u rješenju je pisalo da ćemo je dobiti za mjesec dana, ali to je bilo neizvedivo jer je kompletna infrastruktura bila uništena. U HEP-u su nam nakon povratka rekli da ćemo je dobiti kada se za to steknu uvjeti. Ubrzo su počeli spominjati da nas treba biti najmanje petero-sedmero u selu da bi taj proces bio isplativ - govori Branko Drača.

Kako se prisjeća svoje duge i teške borbe do elektropriključka, tako mu splašnjava početna ushićenost. Čak i kada je prošle godine provedena niskonaponska mreža do samih kuća, tri mjeseca su domaćinstva u zaseocima Drače i Mlinari čekala na priključak.

Vijugavim makadamom kroz neukroćeni karinski krš dolazimo do obitelji Lončar. Kuću Nikole i njegove supruge Bosiljke električna energija konačno je obasjala krajem septembra 2018., a vratili su se 2010. godine.

- Bez struje smo živjeli skoro osam godina: dvije u totalnom mraku, a onda smo pokušali olakšati život solarnim panelima. Čovjek se odvikne od struje i jednostavno shvati da je nemoćan. Nakon toliko godina, sretni smo da možemo upaliti svjetlo u sumrak i da ga ne moramo gasiti sve dok ne odemo spavati. Duge zimske noći bez televizora bile su najgore. Teško se zimi bilo i tuširati. Morali smo grijati vodu. Više ne gledam u nebo hoće li biti sunca. Kada je bilo oblačno, nismo mogli gledati ni televiziju, a kamoli uključivati bojler i perilicu. Da bismo gledali televizor, gasili smo žarulju - navodi Nikola Lončar sve moguće kombinacije iskorištavanja slabašnog napona bez prave elektromreže.

- No koliko god čovjek bio sretan, osjeća se i jadnim. Često se pitam: što smo to doživjeli u 21. stoljeću da se toj struji veselim kao dijete dudi i flašici mlijeka? Teško da bih više mogao izdržati takav period. Ne znam što nas je održalo svih ovih osam godina. Prevelika želja, inat, neka urođena drskost? Žena mi je bila moralna podrška i čudim se kako je ona izgurala tolike godine perući na ruke. Hvala Bogu da je već jednom nekome došlo u glavu da izvrši reelektrifikaciju jer smo živjeli kao u kazni - ističe Nikola Lončar.

U zaseoke Alavanje i Radeke, koji bi uskoro također trebali biti reelektrificirani, vraća se petero mještana koji se planiraju baviti stočarstvom – govori Stanko Mijić, zamjenik gradonačelnika Obrovca

- Preživjeli smo višegodišnji test ljudske izdržljivosti, dok se netko s nama bespoštedno igrao. Pokušavali smo posljednjih godina život organizirati uz solarne panele i agregate. Slušali smo opravdanja da ponovna izgradnja elektromreže do nas košta, da nas je malo, da svojim brojem nismo opravdavali ekonomsku računicu. Ali Gornji Karin nije neka zabit u šumi, na nekom nepristupačnom terenu. Naša lokacija je primamljiva, atraktivna i vjerujem isplativa za ulaganje i uvođenje elektromreže. Novopostavljene bandere neće ostati neisplative. Gledamo na Karinsko more. Samo smo pet kilometara udaljeni od obale. Dovoljno blizu, a opet dovoljno daleko od gužve na plažama - objašnjava Branko Drača.

No bez obzira na sve te činjenice, Stanko Mijić, zamjenik gradonačelnika Obrovca kojem pripada Gornji Karin, ističe da se posljednjih sedam godina nitko nije vratio.

- Prvi i najvažniji razlog zašto se ljudi ne vraćaju je nedostatak struje. Da je elektromreža bila obnovljena 2000. godine, vjerujem da bi se vratio daleko veći broj ljudi. Na našem području još nekoliko domaćinstava čeka reelektrifikaciju. Nalaze se u Žegaru, Golubiću i Zelengaju. Za početak dugo čekanog procesa reelektrifikacije odabrali smo zaseoke Mlinari, Drače i Lončari u Gornjem Karinu, dok dva zaseoka, Alavanje i Radeke, još čekaju. Tamo se vraća petero mještana koji se planiraju baviti stočarstvom i uzgojem autohtone krave buše - objašnjava Mijić, dodajući da karinsko zaleđe ima puno mogućnosti za budućnost.

- S obzirom na primamljivu lokaciju, može se napraviti nešto ozbiljno. Međutim, jako mali broj ljudi se vratio, a velik broj ih je rasprodao svoje kuće po vrlo niskim cijenama. U Karin su se poslije rata doselili Hrvati iz Bosne i Hercegovine. Država im je napravila novo naselje. Zauzete kuće su nakon nekoliko godina vraćene Srbima, ali su ih oni masovno rasprodali - objašnjava situaciju.

Mijić se pita kako nitko od imućnih ljudi koji žive u inostranstvu nije odlučio investirati u mjesto kraj mora. Kako kaže, time bi pomogli svome narodu, svome kraju, odali počast svojim precima. Ovdašnji ljudi nemaju tu financijsku moć, a lokalna samouprava je u tom smislu nemoćna.

- Sada kada imamo električnu struju, možemo razmišljati i korak dalje, o budućnosti, o seoskom turizmu, ekološkoj poljoprivredi. Svaki napredak je povezan s električnom energijom. Gornji Karin je idealan spoj seosko-urbanog i turističko-poljoprivrednog na jednom mjestu. Tu je poznato izletište Bijela, Orljak na koji dolaze i alpinisti, pa naša rječica Karešnica. Ovdje je i ‘zračna banja’, mjesto gdje se miješaju planinski, kontinentalni i primorski zrak. Tome još dodajmo poznato ljekovito blato - govori zamjenik gradonačelnika Obrovca.

- Gledamo na plavo Jadransko more. Velika je razlika između nas i susjednih sela uz obalu. Noćenja u apartmanima na ovakvim lokacijama duž cijele Jadranske obale, od Istre preko Makarske do Konavala, plaćaju se i po 60 eura. Mi do jučer nismo imali struju, a kamoli apartmane i bazene. Hrvatska stavlja naglasak na turizam na Jadranskoj obali, ali mi, stanovnici ovog kraja, nismo to osjetili. Samo čujemo da turizam cvijeta negdje drugdje - reći će Nikola Lončar s razočaranjem.

- Ovdje nema hotela ni pratećih turističkih objekata. Možemo se pohvaliti samo kafićem. Tek prošlog ljeta smo dobili apoteku. Nemamo ni ambulantu. Kada se tome doda činjenica da 23 godine nismo imali električnu struju, nije čudo da nas nema na turističkoj karti Hrvatske, ali vjerujem da za ovaj neotkriveni prostor dolazi bolje vrijeme - navodi Branko Drača.

Tu vladaju niske tržišne cijene po kojima prosječna vrijednost nekretnine – kamene kuće i okolnog zemljišta – iznosi 25.000 eura. Uz niske cijene nekretnina, atraktivnu lokaciju i povratak električne energije, naši sagovornici se nadaju da će njihovo mjesto procvjetati, ali…

- U čekanju struje se ostarjelo. Vrijeme ide i gazi. Kada sam se vratio, imao sam 57, a sada imam 67 godina. Nama je ovdje, u uvjetovanju ‘ako nema ljudi, neće biti ni struje’, prošlo ključno vrijeme. Teško mi je povjerovati da je ovaj dio Karina baš tako dugo morao čekati. Kakav broj ljudi, pa ovo je atraktivna lokacija i kad-tad ova zakašnjela reelektrifikacija bit će isplativa. Jer, pobogu, ljudi, ovdje je more, Jadran, ovo je san, mi imamo more na dlanu. Prije rata samo u zaseoku Lončari bilo je nastanjeno 14 domaćinstava sa 70 stanovnika srpske nacionalnosti. Da je država na vrijeme dovela struju, ne bismo sada ovdje pričali o samo tri porodice - govori Nikola Lončar.

Branko Drača vlasnik je preko 200 maslina, 80 smokvi, 20 trešanja, nasada badema te još deset hektara građevinskog i poljoprivrednog zemljišta u komadu. No dok bi neki na njegovom mjestu okretali veliku lovu, Drača živi od 960 kuna socijalne skrbi.

- Znam da bih u sustavu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava dobivao mnogo veće pare, ali nemam početni kapital. Turističke apartmane mogu samo sanjati. Znate, sve u svoje vrijeme, a naše vrijeme je prošlo. Šezdeset i tri su za vratom. Mi smo ipak u velikom zaostatku. Mnogo smo izgubili. Netko financijski imućniji ovdje bi napravio čudo i zaradio mnogo - reći će Branko.

- Naša su djeca rastjerana po bijelom svijetu i ne vide svoje mjesto pod ovim suncem. Vjerujem i priželjkujem da će jednog dana, za desetak godina, zaseoci Gornjeg Karina, Lončari i Drače, biti dio turističkog trenda, ali tada ovdje više neće biti nas - govori Nikola Lončar.

Za povratak struje 20 milijuna u 2019.

Do kraja 2018. na elektromrežu su priključena 74 domaćinstva na području Zadarske, Karlovačke, Sisačko-moslavačke, Ličko-senjske i Šibensko-kninske županije i za te priključke osigurana su sredstva iz plana investicija HEP-a u 2017. i 2018. godini.

- U postupku smo sklapanja ugovora između HEP d.d. i HEP ODS-a za sanaciju i obnovu mreže i priključaka u 2019. godini u visini od 20 milijuna kuna. Prioriteti za sanaciju, obnovu i priključenja na mrežu planirana su za Cikote i Rogulje kod Pakraca, zatim u mjestu Parčići u općini Kistanje, za naselja Bušević, Malo Seoce i Mišljenovac u Donjem Lapcu. Također, planirana je reelektrifikacija naselja Vrace, Cerovac Bruvanjski, Lički Tiškovac, Osredci, Begluci, Krka, Rastičevo i Ajderovac na području Gračaca, kao i naselja Popovići-Jokići kod Benkovca te Alavanja i Radeka u Obrovcu. Na popisu za reelektrifikaciju su Gornji Poloj kod Barilovića, zaseok Borkovići u Otišiću i naselje Koljani-Katići kod Vrlike. Također, planiraju se radovi u Gornjoj Bačugi i Jošavici kod Petrinje. Navedena naselja su djelomično nastanjena i u suradnji s lokalnom zajednicom pokušavamo od potencijalnih korisnika dobiti zahtjeve za priključcima koji su potrebni kako bismo mogli pokrenuti redovnu proceduru u vezi s radovima i sklapanjem ugovora o korištenju mreže - ističe Branko Jurišić, koordinator HEP-ovog programa za reelektrifikaciju.