Dio ekstremnijeg krila Katoličke crkve u Hrvatskoj pokušava ponovno raznim pritiscima progurati ideju o vjeronauku kao obaveznom školskom predmetu. U tim namjerama istaknuo se Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije koji je krajem prošloga mjeseca odaslao dopis ravnatelji(ca)ma osnovnih škola s tog područja u kojem ih mole da u anketama koje dijele učenicima o izboru novih nastavnih predmeta ubuduće ne stavljaju katolički vjeronauk za one koji su ga već izabrali, ili možda nisu, u prvom razredu osnovne škole. Intencija Crkve posve je jasna: ako je učenik odabrao vjeronauk na početku školovanja, mora ga pohađati do njegova završetka. Svaku drugu opciju kao i stavljanje vjeronauka izvan redovitog rasporeda sati u Katehetskom uredu smatraju diskriminacijom i kršenjem međunarodnih ugovora.
Kad je riječ o ovako koncipiranom vjeronauku, on na neki način šteti i samom kršćanstvu. Dostatno je pregledati udžbenike za vjeronauk: etika je svedena na moral, duhovnost na religiju, a religija na ideologiju – govori Jadranka Brnčić
No takvim postupkom Crkva zapravo krši domaće zakone. Riječ je naime o njezinom protestu protiv ovoljetnog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi koji, premda bez ikakvih dokaza, vide kao krivca koji u školama potiče ispisivanje s vjeronauka. Peti stavak desetog članka tog zakona decidirano kaže: ‘Predmeti koji se izvode izborno obvezni su tijekom cijele školske godine za sve učenike koji se za njih opredijele. Učenik bira izborni predmet ili izborne predmete pri upisu u prvi razred ili najkasnije do 30. lipnja tekuće godine za iduću školsku godinu. Za uključivanje učenika u izbornu nastavu potrebna je pisana suglasnost roditelja.’
Javio se potom i Katehetski ured Požeške biskupije, koji je u dopisu ravnatelji(ca)ma osnovnih i srednjih škola na tom području preporučio, bez ikakvih ograda, da se vjeronauk u sustavu e-dnevnika i e-matice, dakle u službenim školskim elektronskim sustavima, kategorizira kao – obavezan predmet. Neće to tako ići, poručila im je pak Blaženka Divjak, ministrica znanosti i obrazovanja, kazavši da kriteriji ispisivanja s vjeronauka moraju biti isti kao i za sve druge predmete, što znači da učenici mogu, uz suglasnost roditelja, pri upisu u novu školsku godinu izostaviti izborni predmet koji su slušali godinu ranije.
Problem je i u tome što Crkva uporno zaboravlja da su diskriminaciji izložena upravo djeca koja nisu izabrala katolički vjeronauk kao izborni predmet. Takva djeca, koja možda pripadaju drugim vjerskim zajednicama ili jednostavno nisu vjernici, znaju besciljno lutati školskim hodnicima, a sve zato jer je vjeronauk često stavljen u sredinu satnice umjesto na početak ili kraj nastave. Udruga Protagora koja štiti prava ireligioznih osoba prošloga je mjeseca ponovno upozorila da je nastava vjeronauka koncipirana na način da sadrži elemente poticanja na diskriminaciju. Između ostalog, navode da udžbenik vjeronauka ‘S Kristom u život’ za osmi razred osnovne škole ateiste označava kao egoiste i poziva na moralnu osudu tih ‘nesimpatičnih ljudi’, zatim kao krivce za Auschwitz, pri čemu se iznosi lažan podatak da je Hitler bio ateist, te kao osobe lišene bilo kakve moralnosti. Recimo i to da je sadržaj udžbenika iz vjeronauka u isključivoj nadležnosti Hrvatske biskupske konferencije.
Od zgoda sa satova vjeronauka valja izdvojiti i prikazivanje filma Jakova Sedlara ‘Jasenovac – istina’, koji su brojni kritičari i povjesničari ocijenili kao revizionistički i falsifikatorski, u sisačkoj strukovnoj školi. Zanimljiv je i slučaj vjeroučitelja Krešimira Bagarića iz zagrebačke Osnovne škole Matije Gupca, koji je lanjskoga prosinca snimljen dok djeci na satu vjeronauka govori kako bi trebalo strijeljati pojedine hrvatske političare.
Milas ističe da je u razvijenom dijelu Europe vjeronauk nastava otvorenog tipa, gdje se učenici upoznaju s različitim religijama te tako razvijaju međureligijsku kulturu i toleranciju. Kod nas to, nažalost, nije slučaj
Otkako je pod egidom vjerskog odgoja i obrazovanja 1991. kao izborni predmet stupio u školske klupe, katolički vjeronauk i način njegova izvođenja često izazivaju polemike u društvu. Njegov pravni status određen je Ugovorom o suradnji na području odgoja i kulture sklopljenim između Hrvatske i Svete Stolice u prosincu 1996. godine. Riječ je o jednom od ukupno četiri tzv. Vatikanska ugovora koje je Hrvatska potpisala i ratificirala, a u vezi kojih, prema kritičkom dijelu javnosti, postoji potreba za revizijom.
- Vatikanski ugovori problematični su iz niza razloga od čega su dva više nego očita: činjenica da oni Katoličku crkvu u financijskom smislu stavljaju u status plaćene državne službe, ali bez državnog nadzora jer je Crkva oslobođena poreza na sve milodare, i drugi koji je s njim povezan, a tiče se statusa RH kao sekularne države kako je ona, još uvijek, definirana Ustavom. Također, obrazovanje djece i mladih jedno je od najvažnijih i najosjetljivijih područja u kojima se ovjerava sekularnost neke države - kaže nam Jadranka Brnčić, profesorica biblijske hermeneutike na zagrebačkom Teološkom fakultetu ‘Matija Vlačić Ilirik’.
- Dopis Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije ravnateljima osnovnih škola vjerojatno odražava bojazan svećenika da bi se broj polaznika vjeronauka mogao smanjiti, a onda, naravno, i utjecaj Katoličke crkve na obrazovanje. Mislim da se njihovoj molbi ne može zamjeriti da nije pravno utemeljena jer se u prvom Ugovoru o odgoju i kulturi s Vatikanom jasno jamči nastava vjeronauka ‘kao obveznoga predmeta za one koji ga izaberu, pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta’. No problem je što dotični Katehetski ured, odnosno Katolička crkva, hoće dodatno zaštititi status vjeronauka i izuzeti ga iz pravila kojima su podvrgnuti drugi izborni predmeti - kaže za Novosti Jadranka Brnčić.
Recimo i to da je prije nekoliko godina don Ivan Grubišić najavio inicijativu za prikupljanje potpisa za referendum kojim bi se tražilo vraćanje rimokatoličkog vjeronauka iz škola u crkve. I posljednje ankete nekih portala, nastale kao reakcija na novu Crkvenu ofenzivu, o tome treba li vjeronauk biti obavezni ili izborni predmet ili pak uopće ne bi trebao biti u školama, pokazuju da najveći broj onih koji su ogovorili na ta pitanja i dalje misli kako vjeronauku nije mjesto u školama. Jadranka Brnčić vjeruje da bi inicijativu blagopokojnog don Ivana Grubišića danas potpisalo mnogo više građana nego prije nekoliko godina.
- Naime, kad je riječ o ovako koncipiranom vjeronauku, on na neki način šteti i samom kršćanstvu. Već samim tim što se vjerski sadržaj predaje i ispituje kao bilo koji drugi predmet, njega lišava mogućnosti da bude slobodno opetovano odabiran, kao i sakralnog ozračja koji bi takav odabir trebao pratiti. Dostatno je pregledati udžbenike za vjeronauk: etika je svedena na moral, duhovnost na religiju, a religija na ideologiju - kaže Jadranka Brnčić.
Riječ je o religijskoj ideologiji, a ne o kršćanskoj duhovnosti, zaključuje naša sugovornica, o čemu svjedoči i činjenica da se nastavnici bune zbog zaštićenog statusa vjeronauka u školama i crkvenih službenika koji ga predaju, a roditelji zbog uplitanja svećenika u život škole, njihovu prisutnost na školskim priredbama, komentiranje drugih nastavnih predmeta, kao i otežanu mogućnost da se djeca tijekom školovanja ispišu s vjeronauka koji su u prvom razredu izabrala.
Dalibor Milas, teolog i doktorand na Sveučilištu Karl-Franzens u Grazu, smatra da Crkva posljednjim potezima stvara još veći animozitet prema školskom vjeronauku. Ipak, podsjeća da se podigla nepotrebna buka s obzirom na to da je vjeronauk izborni predmet i da će takvim i ostati.
- Tu činjenicu neće promijeniti nikakvi dopisi i ‘preporuke’. Pa ipak, zanimljivo je kako Crkva, odnosno Katehetski uredi pozivaju državu na odgovornost po zakonima koje tumače isključivo onako kako im odgovara čineći tako od države i odgovornih za obrazovanje budale koje ne razumiju vlastiti posao. Kako je počelo, još samo nedostaje da zatraže da se nastava vjeronauka ubaci i u autoškole - kaže Milas za Novosti.
Naš sugovornik domeće da unatoč sve glasnijem otporu i često opravdanom negodovanju koje dolazi ponajviše iz tzv. lijevog intelektualnog miljea, školski vjeronauk kao kvalitetno osmišljen izborni predmet načelno ne bi trebao predstavljati velik problem. Austrija i Njemačka koje su, usput budi rečeno, daleko sekularnije i uređenije države od Hrvatske, imaju vjeronauk u svom kurikulumu i to nikome ne smeta.
- Analiziramo li pomnije obrazovni sustav diljem Europe, primijetit ćemo da većina europskih država nudi vjeronauk kao školski izborni predmet. U razvijenom dijelu Europe vjeronauk je nastava otvorenog tipa, gdje se učenici upoznaju s različitim religijama te tako razvijaju međureligijsku kulturu i toleranciju. Kod nas to, nažalost, nije slučaj - ističe Milas.
Unatoč tome što je u Hrvatskoj religija tradicionalno snažno prisutna, postoji i dio onih koji već njezinu prisutnost smatraju izrazito štetnom i odbijaju je prihvatiti kao važan društveni fenomen. Katolička crkva se pak u Hrvatskoj nakon ‘društvenog-političkog preokreta’ fokusirala na jačanje vlastitih utvrda, obranu ranije stečenih položaja, a njezin jezik je bio apologetski docirajući, što se može primijetiti i u vjeronaučnoj nastavi.
- Školski vjeronauk je samo jedna od mogućnosti Katoličke crkve u Hrvatskoj u cilju izgradnje još boljeg i kvalitetnijeg društva. No nekoliko smo puta do sada svjedočili nemilim scenama, koje samo pokazuju da je školski vjeronauk u domaćoj izvedbi hrvatsko društvo u konačnici učinio manje tolerantnim i prilično konzervativnim, ali, što je zaista ironično, ne i religioznijim. Također se često zaboravlja da je za jednog vjernika osnova svakodnevnog života zapravo kršćanska etika, a ne religija kao takva. Zadaća religije je, između ostalog, posredovati svojim sljedbenicima jedan specifičan etički habitus. Ostaje otvoreno pitanje koliko se ovaj kršćanski etički habitus osjeti i primijeti u hrvatskoj javnosti - zaključuje Dalibor Milas.
Bilo kako bilo, uvijek se mogu očekivati nove akcije onog dijela Crkve koji želi imati glavnu riječ u svim društveno relevantnim pitanjima. No to bi moglo izazvati i dodatni otpor među roditeljima učenika koji pohađaju vjeronauk. Prema podacima koje nam je ustupilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, vidljivo je da u posljednje tri školske godine blago opada broj učenika u osnovnim i srednjim školama zainteresiranih za pohađanje vjeronauka.
Pravobraniteljica za djecu: Roditelji nam ukazuju na razne poteškoće
Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević kazala je u dopisu Novostima kako smatra da je očito da pojedini predstavnici Katoličke crkve u Hrvatskoj već duže vrijeme nastoje povećati utjecaj Crkve na odgoj i obrazovanje u redovitom školskom sustavu. Problematično je što neki od njih nikako ne prihvaćaju da je vjeronauk u školi izborni predmet i da se na njega trebaju primjenjivati pravila kao i na svaki drugi izborni predmet. ‘Proteklih godina našem su se uredu obraćali roditelji koji su ukazivali na poteškoće koje imaju djeca koja ne pohađaju vjeronauk zbog toga što je sat vjeronauka prema rasporedu u sredini nastave, a djeci za to vrijeme nisu ponuđeni odgovarajući sadržaji (…). Zbog neodgovarajućeg organiziranja aktivnosti za učenike u vrijeme tog ‘slobodnog’ sata neki bi roditelji svoju djecu, radi zaštite i sigurnosti, ipak upisali na vjeronauk, iako to isprva nisu namjeravali’, piše u dopisu pravobraniteljice. Njezin je ured također dobivao pritužbe zbog uključivanja djece u školama u vjerske sadržaje izvan odobrenog programa vjeronauka, poput molitve i blagoslova na početku školske godine te obilježavanja katoličkih blagdana, kao i zbog zanemarivanja potreba djece koja zbog svojeg i svjetonazora svojih roditelje nisu željela sudjelovati u vjerskim sadržajima. ‘Prijave ove vrste ukazuju na nespremnost i neučinkovitost odgojno-obrazovnog sustava da osigura poštivanje propisa (…)’, odgovorila je, između ostalog, dječja pravobraniteljica.
