Budući da predmet Srpski jezik i kultura obuhvaća sadržaje iz književnosti, jezika, historije, geografije, likovnog i glazbenog, mi učitelji i nastavnici, koji ga predajemo u modelu C manjinskog obrazovanja, svojevrsni smo čarobnjaci. To u praksi znači da kada, na primjer, obrađujemo određeni događaj važan za Srbe u Hrvatskoj, učenicima uz historijske činjenice prezentiramo skladbe te slikarska i književna djela vezana uz to razdoblje. Istovremeno moramo na sve moguće načine biti interesantni djeci da bi uopće upisala, a potom nastavila pohađati takvu vrstu nastave - govori Nada Đurić-Plećaš, učiteljica u Osnovnoj školi "Katarina Zrinski" u Krnjaku i obližnjoj Osnovnoj školi Skakavac.

Prema zadnjim dostupnim podacima, onima od prošle školske godine, riječ je o dvije od ukupno 35 školskih ustanova na području Hrvatske u kojima se nastava izvodi po modelu C, odnosno na hrvatskom jeziku uz dodatnih dva do pet školskih sati namijenjenih učenju srpskog jezika, ćirilice i kulture srpske manjine. U istom razdoblju, takvu vrstu nastave pohađala su 682 đaka, njih 641 u osnovnim i 41 u srednjim školama.

Danas se kaže da je nepismen onaj tko ne zna informatiku i engleski, a ja mislim da je nepismen i onaj koji ne zna ćirilicu. To je opća kultura – kaže učiteljica Nada Đurić-Plećaš

Za razliku od istoka Hrvatske, gdje je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava ljetos pokrenuo kampanju protiv prava nacionalnih manjina da se obrazuju na svom jeziku i pismu, na Kordunu vlada potpuno drugačija atmosfera. Štoviše, kaže nam Nada Đurić-Plećaš, među 26 učenika, koliko ih u Krnjaku pohađa nastavu po modelu C, ima i onih hrvatske nacionalnosti.

- Danas se kaže da je nepismen onaj tko ne zna informatiku i engleski, a ja mislim da je nepismen i onaj koji ne zna ćirilicu. To je opća kultura. Granice su otvorene, knjige koje se štampaju u Srbiji dostupne su i u Hrvatskoj pa ne vidim razlog zašto đaci, bez obzira na nacionalnost, ne bi učili oba pisma - veli ona.

Dodaje da je nastava na srpskom jeziku i pismu važna i za očuvanje nacionalnog identiteta Srba u Hrvatskoj.

- Ako ne poštujemo i ne poznajemo svoje porijeklo, nećemo poštovati ni voljeti ni druge. To je posebno važno u sredinama s većim brojem međuetničkih brakova, kao što je to slučaj na Kordunu - kaže 61-godišnja učiteljica, koja će ispratiti još četiri generacije učenika i potom otići u mirovinu.

Pozitivna atmosfera na Kordunu – Nada Đurić-Plećaš

Međutim, na tom području trenutno ne postoji osoba s potrebnim kvalifikacijama koja bi je naslijedila na radnome mjestu. Budući da su od početka 1990-ih iz općeg nastavnog programa u Hrvatskoj temeljito očišćeni svaki spomen srpske kulture i učenje ćiriličnog pisma, te da na teritoriju cijele države već godinama ne postoji cjeloviti studij za obrazovanje kadra potrebnog za ovaj vid nastave, taj problem posljednjih se godina javlja u većem broju mjesta. U novu školsku godinu bez učitelja Srpskog jezika i kulture, kako smo pisali u prošlog broju Novosti, ušle su OŠ Plaški te područne škole Jasenak i Drežnica koje djeluju pri ogulinskoj OŠ Ivane Brlić Mažuranić. U međuvremenu se na popisu našla i Prva osnovna škola Ogulin s Područnom školom Ogulinski Hreljin.

Zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina propisano je da odgojno-obrazovni rad u školskoj ustanovi s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine obavljaju nastavnici iz reda manjine i drugi koji potpuno vladaju traženim jezikom. "Učitelji koji izvode nastavu prema modelu C u osnovnoj školi, na temelju čl. 27. Pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi te uz ispunjavanje uvjeta propisanih zakonom, mogu imati i završen jedan od sljedećih studija: odgovarajućeg jezika nacionalne manjine, razredne nastave, povijesti i geografije uz obavezno poznavanje jezika manjine", stoji u odgovoru koji su Novosti dobile od Ministarstva znanosti i obrazovanja. Pritom osobe koje nisu završile studij odgovarajućega jezika ili na tom jeziku i pismu, objašnjavaju dalje iz Ministarstva, trebaju prilikom zasnivanja radnoga odnosa dostaviti dokaz u vidu svjedodžbe srednje škole ili diplomu visokog učilišta iz koje je vidljivo da su pohađale nastavu na jeziku i pismu nacionalne manjine ili pak potvrdu o znanju odgovarajućega jezika najmanje na razini C1. No zbog nedostatka stručnog kadra, u pojedinim sredinama događalo se da škole zapošljavaju osobe koje nemaju potrebne kvalifikacije.

Ponovno otvaranje programa, koji je ranije postojao na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, zahtijevalo bi njegovo povezivanje s potrebama zajednica u kojima će se nastava provoditi – smatra Nina Čolović iz SNV-a

Nestručna nastava, kaže nam Mirko Marković, izvršni sekretar za obrazovanje SKD-a "Prosvjeta" i nekadašnji pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i sporta, ozbiljan je problem koji postoji koliko u redovnoj, toliko i u nastavi na jeziku i pismu nacionalnih manjina.

- Pojedine škole nastavu Srpskog jezika i kulture provode dugi niz godina, a suglasnost za izvođenje programa dobile su prije donošenja Ustavnog zakona o pravim nacionalnih manjina i Zakona o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, kao što je to na primjer OŠ Ivane Brlić Mažuranić iz Ogulina. Škola je dužna pratiti promjene zakonskih propisa i primjenjivati ih nakon što stupe na snagu, što nije uvijek slučaj, a za utvrđivanje nepravilnosti nadležna je Prosvjetna inspekcija Ministarstva - kaže Marković, koji pozdravlja inicijativu za pokretanja novih studijskih programa s dodatnim sadržajem srpskog jezika i kulture.

Naime, u Operativnom programu nacionalnih manjina za razdoblje od 2021. do 2024. navodi se da će Vlada podržati formiranje nastavničkog studija Srpskog jezika i kulture na učiteljskim fakultetima u Zagrebu i Osijeku, čime bi dugoročno bio riješen problem nedostatak kvalificiranog kadra u modelu C. Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, zaduženog za provedbu ove aktivnosti, potvrdili su nam kako do kraja ove godine planiraju održati radni sastanak s predstavnicima srpske manjine i sveučilišta u Zagrebu i Osijeku. Pritom ističu da su za pokretanje novih studija i studijskih programa nadležna sveučilišta i visoka učilišta.

Nestručna nastava ozbiljan je problem – Mirko Marković

Za razliku od Osijeka, gdje bi – u slučaju da se navedena aktivnost iz Operativnog programa uistinu provede u djelo – učiteljski studij s dodatnim sadržajem srpskog jezika i kulture bio uveden prvi put, na zagrebačkom Učiteljskom fakultetu on je postojao i ranije. Prva generacija studenata upisala ga je akademske godine 1999./2000. U četiri godine, koliko je taj program postojao, ukupno su diplomirala 24 studenta. No zbog nedostatka interesa ugašen je 2004., odgovoreno nam je s Učiteljskog fakulteta, uz napomenu da trenutno ne razmišljaju o ponovnom razvoju tog studija, ali da uvođenje novih programa uvijek postoji kao mogućnost. "S obzirom na odredbe Ministarstva koje reguliraju financiranje studijskog programa brojem upisanih polaznika, Učiteljski fakultet trenutno usmjerava svoje resurse na programe za kojima postoji interes", stoji u odgovoru.

Kako se situacija iz 2004. ne bi ponovila, ističe Nina Čolović, voditeljica Programa obrazovanja u Srpskom narodnom vijeću, pokretanju nastavničkih studija treba prethoditi procjena situacije na terenu. Pritom je, dodaje ona, potrebno razmotriti kretanje broja djece i mogućnosti otvaranja radnih mjesta narednih godina, tamo gdje trenutno postoji ili gdje bi moglo postojati obrazovanje na srpskom jeziku i ćirilici.

- Ponovno otvaranje sličnog programa, koji je ranije postojao na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, zahtijevalo bi njegovo povezivanje s potrebama zajednica u kojima će se nastava provoditi, a podršku je moguće graditi i kroz ciljano stipendiranje mladih u Krnjaku, Donjem Lapcu, Topuskom, Okučanima i drugim mjestima s nastavom po modelu C. Nastavnicima i nastavnicama s takvom vrstom diplome time bi se zapravo otvorila dodatna mogućnost jer bi uz rad u dominantnoj razrednoj nastavi, na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, imali dodatna znanja potrebna za rad u nastavi Srpskoga jezika i kulture - kaže Čolović.

Istražiti potrebe zajednica – Nina Čolović

Postupak pokretanja novih studijskih programa, dodaje Mirko Marković, složen je proces i ovisi o nizu faktora, uključujući autonomiju visokoškolskih ustanova i postupak verifikacije novih programa te mogućnost osiguravanja kadrova za njihovo izvođenje. Sve i da se program učiteljskog studija s dodatnim sadržajem srpskog jezika i kulture uistinu ponovno pokrene u najkraćem mogućem roku, bit će potrebno najmanje pet godina dok buduće generacije studenta ne steknu diplome. Marković kao moguće kratkoročno rješenje navodi zapošljavanje osoba koje su učiteljske programe završile u Srbiji, a koje su porijeklom s prostora Hrvatske i voljne su doći raditi u pojedine sredine.

- Njima bi, uz pomoć lokalne zajednice te uz podršku Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, trebalo pomoći u rješavanju smještaja. Ukoliko bi se javila osoba koja nema državljanstvo, nema zapreka za njeno zapošljavanje jer nakon što škola sklopi ugovor o radu, osoba se prijavljuje u najbližu policijsku postaju i kreće s reguliranjem svojeg statusa, odnosno boravka u Hrvatskoj - govori izvršni sekretar za obrazovanje "Prosvjete", organizacije koja trenutno radi na animaciji roditelja i učenika u Zagrebu i Rijeci na otpočinjanju organiziranog učenja Srpskog jezika i kulture u tekućoj školskoj godini.

- Za naše aktivnosti osigurali smo podršku gradskih ureda za odgoj i obrazovanje kao i pojedinih osnovnih škola. U Gradu Zagrebu bi tako uskoro trebala krenuti nastava po modelu C u nekoliko osnovnih škola - kaže on.

Obrazovanje na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu do sada je pretežno organizirano u ruralnim i ekonomski devastiranim područjima, u istočnoj i zapadnoj Slavoniji, na Baniji i Kordunu, u Lici i sjevernoj Dalmaciji. Riječ je o sredinama, podsjeća Nina Čolović, u kojima je nekoć razgranata industrijska proizvodnja omogućavala razvoj okolnih naselja, a s njima obrazovnih i drugih socijalnih struktura. No posljedice ratnih razaranja i postepeno gašenje radnih mjesta uzrokovale su iseljavanje cijelih obitelji.

- To se očituje i u padu broja djece kako u obrazovanju na hrvatskom jeziku i latinici, tako i u obrazovanju na srpskom jeziku i ćirilici. S obzirom na znatno manji ukupni broj djece u nastavi na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu – na primjer, u OŠ Gračac s Područnom školom Srb je 226 učenika, od čega njih 50 pohađa model C – pad se značajnije odražava na manjinsko obrazovanje - kaže voditeljica Programa obrazovanja u SNV-u.

- Na dijelu područja s obrazovanjem na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu i dalje su prisutni i problemi s osnovnim uvjetima za održavanje bilo kakvoga oblika obrazovanja, sa strujom i internetom, pa su se npr. škole na Baniji i godinama prije potresa nosile sa slabim ili nikakvim internetskim signalom, što je otežavalo i mogućnost praćenja nastave na daljinu u pandemijskom periodu tokom 2020. godine - dodaje Čolović i ističe da bi obrazovnom politikom trebalo pratiti i one razvojne.

U suprotnom se ruralne sredine, u kojima živi veći broj pripadnika srpske zajednice, neće nositi samo s nedostatkom kvalificiranog prosvjetnog kadra, nego i s još značajnijim padom broja djece kojem bi on predavao.