U posljednjih pet godina ukupna sredstva dodijeljena LGBTIQ udrugama iz proračuna jedinica lokalne i područne samouprave Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije iznose 20,7 tisuća eura, odnosno u prosjeku 4,1 tisuću godišnje, objavljeno je u istraživanju koje je sociolog Pavao Parunov u sklopu projekta “LGBT centar Split” proveo za udruge Split Pride, Queer Sport Split i queerANarchive.
Skandalozno mali institucionalni ulog u integraciju, podršku i pomoć seksualnim manjinama dio je potpune marginalizacije seksualnih manjina iz javnih politika drugog najvećeg grada u zemlji, tvrde predstavnici udruga.
„LGBTIQ osobe Gradu Splitu već godinama nisu ni zadnja rupa na svirali. Analizom se po prvi put u Hrvatskoj fokus prebacuje s osnovnih ljudskih prava sigurnosti i pravne zaštite na kulturne, socijalne i zdravstvene politike, odnosno politike koje realno utječu na kvalitetu svakodnevnog života LGBTIQ osoba u gradu Splitu“, komentirali su objavljene rezultate.
Istraživanje se, među ostalim, bavi alarmantnom razinom nezainteresiranosti zdravstvene administracije za specifične probleme ove manjine.
Iako se Zakonom o zdravstvenoj zaštiti ranjive skupine prepoznaju kao posebne grupe u zdravstvenoj zaštiti, razvijanje tog sustava u skladu sa specifičnim potrebama LGBTIQ osoba najčešće izostaje, ističe se u analizi.
“Ni sustav obrazovanja kadra u zdravstvu nije zainteresiran za učenje i uključivanje LGBTIQ iskustava u svoj rad. Stoga nije začuđujuće da ni aktualni Nacionalni plan razvoja zdravstva za razdoblje od 2021. do 2027. godine ni na jednom mjestu ne prepoznaje LGBTIQ osobe kao posebno ranjive kada se radi o zdravstvenoj zaštiti već se, uobičajeno, zadržava na općem mjestu strateških prioriteta u svrhu „unaprjeđenja zdravlja ranjivih skupina“ bez specifičnih kategorija tih istih skupina”, stoji u izvještaju.
Mali pomak uočava se u aktualnom Strateškom okviru razvoja mentalnog zdravlja do 2030. godine koji je izradilo Ministarstvo zdravstva, a gdje se LGBTIQ zajednica ipak po prvi put u nacionalnom strateškom aktu pojavljuje kao jasno naglašena zdravstveno ranjiva skupina i to ne u kontekstu HIV-a i drugih spolnih bolesti.
Budući da u lokalnim sredinama nema ni tako simboličnog napretka, Udruga Queer Sport, iako nije formalni akter zdravstvene zaštite u Splitu i županiji, zapravo ostaje primarni izvor podrške za LGBTIQ zajednicu u drugom gradu u zemlji, zaključuje se.
Udruga je, prema istraživanju, ujedno jedini izvor procjena o stanju mentalnog zdravlja zajednice u drugom gradu u državi.
“O diskriminaciji i stanju mentalnog zdravlja LGBTIQ osoba u manjim i lokalnim sredinama u Hrvatskoj nije poznato puno jer se takva istraživanja ne provode. Međutim, moguće je izdvojiti istraživanje Queer Sport Split na manjem i prigodnom uzorku. Istraživanje je pokazalo da je 56 posto doživjelo neki oblik diskriminacije i/ili nasilja (njih 40 posto više od jednog iskustva), od čega su najčešći govor mržnje (87 posto), psiho-emocionalno nasilje (57 posto), fizičko i seksualno nasilje (39 posto).
Posebno je zabrinjavajuće što 64 posto njih nikada nije zatražilo psiho-emocionalnu podršku pri čemu kao razloge najčešće navode strah od prisilnog autanja (25 posto), manjak povjerenja u druge (25posto), sram, manjak znanja o tome gdje potražiti pomoć i financijske razloge (17posto)”, navodi se u rezultatima istraživanja.
