Koliko na području Petrinje ima Srba i koliko se osjeća njihova prisutnost kao zajednice?
Na području Petrinje Srba ima negdje oko 3.000. Brojna sela kao što su Moštanica, Blinja Jošavica, Grabovac, Bačuga ili Mlinoga su s većinskim srpskim življem dok je u Jabukovcu stanovništvo heterogenije nakon ‘Oluje’. Najveći broj, negdje preko 70 posto otpada na stanovništvo starije od 65 godina, iako u nekim mjestima ima mlađih ljudi s djecom. Zapravo, rat je izmijenio etničku sliku ovog kraja. Prije rata odnos s većinskim narodom je bio otprilike pola-pola, dakle bilo je negdje oko 15.000 Srba. Sada područje Petrinje ima oko 28.500 stanovnika, s tim da se tu, dok su Srbi odlazili, doselilo između 5.000 i 6.000 bosanskih Hrvata. Od srpskih organizacija imamo dva KUD-a i pododbor ‘Prosvjete’, imamo manjinsko gradsko vijeće, Srbi su zastupljeni u vijeću grada i prisustvujemo svakoj sjednici. U gradskim smo strukturama, a došlo je do zapošljavanja mlađih ljudi srpske nacionalnosti. Mi time nismo zadovoljni s obzirom na postotak stanovništva, ali moramo priznati da su učinjeni neki konkretni pomaci. U suradnji s vlastima nastojimo formirati zadrugu čime bi došlo do zapošljavanja i samozapošljavanja 15 do 20 ljudi. Radi se na projektu obnove zadružne zgrade. Grad pomaže stručno i financijski, a gradska razvojna agencija napravit će završnu dokumentaciju.
Kakva je suradnja između Vijeća i gradskih vlasti?
U toku je rješavanje problema prostora. Grad je dao zeleno svjetlo da nađemo prostor čije će uređenje i režije financirati. Našli smo prostor i sad ćemo raditi na nabavci opreme. Iako su za ovu godinu usvojena sredstva za rad vijeća, 20.000 kuna za prvi kvartal još nismo dobili. Nije da nam ne daju nego novca nema ili su prioritetna bila neka druga izdvajanja. Ipak, u Vijeću smo pokrenuli dosta stvari s mrtve točke u pogledu ulaganja u ruralna područja. Najveće je nezadovoljstvo i to pokušavamo popraviti, u zapuštenosti srpskih sela. Gotovo nijedno nema rasvjetu, putevi i kanali su u lošem stanju jer dvije-tri godine ni kamion pijeska nije dodijeljen za obnovu. Radovi bi trebali početi krajem godine. Osim toga, tražimo uvrštavanje u dnevni red dopune urbanističkog plana na centralnom Trgu branitelja gdje je srušena srpska pravoslavna crkva Sv. Spiridona. Zemljište je u vlasništvu parohije i kad se dopuni plan, može se krenuti u izgradnju nove crkve. Projekt je skroman i uklapa se u taj prostor, a parohija SPC skupila je namjenski za gradnju oko 30.000 dolara . Vidljivog otpora gradnji nema, ali se pitanje dopune plana odugovlači suprotno dogovorima. Osim toga, naše vijeće nastoji poboljšati komunikaciju između srpskih manjinskih vijeća na Baniji, ali i sa SNV-om jer ono mora biti krovna organizacija srpske manjine, koliko god neki bili protiv. Jedan od razloga za to je nužnost pripreme za lokalne izbore koji se održavaju naredne godine. Ako se uzme u obzir koliko nas ima u Sisačko-moslavačkoj županiji, velika je vjerojatnost da bi mogli imati vijećnika u skupštini županije, a to bi onda značajno mijenjalo situaciju. Zato, ako se pripremama pristupi ozbiljno, nakon njih bi se drastično nabolje mogla promijeniti zastupljenost u lokalnoj samoupravi tamo gdje nemamo većinu.
Ima li međunacionalnih sukoba na području Petrinje?
Slobodno mogu reći: ako u hrvatskim sredinama postoji tolerancija, to je onda Petrinja; u zadnje vrijeme ne vidim nikakav incident iako se npr. u Blinji kod crkve Sv. Ilije zna skupiti i par hiljada ljudi. U tom smislu možemo biti primjer. Jedini incident bio je lani kod festivala ojkače zbog neslaganja organizatora da li da se održi u Petrinji ili, na čemu su inzistirale braniteljske udruge, u Jabukovcu i Blinji gdje imamo dom koji smo sami napravili.
Kakav je odnos prema antifašizmu?
U aktivnostima vezani za antifašizam svi učestvuju, možda ne uvijek u punom kapacitetu, ali nema prepreka za održavanje komemoracija i drugih skupova vezanih za obilježavanje NOB-a i stradanje naroda u Drugom svjetskom ratu. Zato mislim da su Petrinjci skloni antifašizmu i njegovanju tekovina antifašizma.
