Kao zamjenik šefa Stožera civilne zaštite zaduženog za uklanjanje posljedica potresa svakodnevno obilazite Baniju. Kakva je situacija na terenu s obzirom na zimske uvjete i činjenicu da dio ljudi još uvijek živi na hladnoći, bez krova nad glavom?
Nažalost, usred smo zime, snijeg je bio očekivan i nije nas iznenadio. To je dodatno otežalo funkcioniranje dostave pomoći onima kojima je ona potrebna jer su ovdje putevi, pogotovo oni koji vode prema teško dostupnim mjestima i udaljenim zaselcima, otprije loši. Stožer je ponudio pomoć lokalnoj samoupravi u vidu pojačanja kapaciteta postojećih zimskih službi, koju oni zasada odbijaju. Cijelo vrijeme smo na terenu, pratimo situaciju i po potrebi ćemo mobilizirati službe susjednih gradova i općina koje imaju kapaciteta da sudjeluju u raščišćavanju snijega. Istodobno, iz dana u dan raste broj prijava oštećenih objekata. U ovom trenutku ih ima oko 40.000. Za usporedbu, u Zagrebu ih je nakon proljetnog potresa ukupno bilo 26.000. Procjenjujemo da nam u ovom momentu treba oko 1500 kontejnera ili mobilnih kućica za privremeni smještaj. Stožer je osigurao alternativni smještaj za sve one koji se žele izmjestiti u državne stanove, hotele ili motele, međutim ti su kapaciteti ostali neiskorišteni jer stanovnici sela žele ostati na svojim razrušenim ognjištima. To čine iz straha da će i ono malo što im je ostalo nakon potresa netko odnijeti i da će stoka, odnosno blago koje im je sve na svijetu, pomrijeti. Postoje brojni psihološki razlozi koje treba razumjeti, ali činjenica je da ni mi ne želimo da se ti ljudi rasele. Želimo da se Banija obnovi, odnosno nanovo izgradi, za sve one koji će ostati živjeti na tom području.
Kad se može očekivati dostava preostalih kontejnera?
Država je do ovog trenutka, što u svojoj režiji, što preko različitih donatora, postavila oko 600 stambenih kontejnera. S domaćim proizvođačima ugovorena je kupnja isto toliko kontejnera, a trenutno je u realizaciji i kupnja 250 mobilnih kućica koje su rabljene, ali u dobrom stanju. Očekuje se i donacija iz prijateljskih država, tako da će brojka potrebnih smještajnih jedinica sigurno biti dosegnuta do kraja ovoga mjeseca, a nastojat ćemo da bude i ranije.
Problemi u sustavu
Nedostatak smještanih kapaciteta jedan je od brojnih problema na koje od prvog dana upozoravaju volonteri na terenu, ali i načelnici i gradonačelnici općina i gradova koje je pogodio potres. Međutim, premijer odbacuje kritike da sustav nije dovoljno brzo reagirao na novu krizu, tvrdeći da je riječ o pojedinačnom dojmu kojim se zaziva "demontiranje države".
Činjenica je da je na robnim zalihama bilo tristotinjak kontejnera koji su, nažalost, iskorišteni za vrijeme korona-krize i nakon zagrebačkog potresa. Treba uzeti u obzir da su se u jednoj proračunskoj godini, odnosno u svega devet mjeseci dogodile tri izvanredne situacije: epidemija koronavirusa i dva velika potresa. Od prvog dana svjedočim da je država odmah digla sve raspoložive službe i dala im nalog da odu na Baniju. Istog dana je započelo uspostavljanje logističkih centara, i Crvenog križa, i Civilne zaštite. Vlada je odmah nakon obilaska terena održala sjednicu i osigurala interventna sredstva. Međutim, sve to u prva dva-tri dana jednostavno nije bilo dovoljno s obzirom na razmjere prirodne katastrofe koja je pogodila jako veliki kraj, gdje su pojedini zaselci jako teško dostupni, a domaćinstva raštrkana. Zbog toga u prvom momentu nije bilo moguće sagledati cjelokupnu štetu, pa je svaka vrsta pomoći koja je stigla od volontera bila dobrodošla i na njoj treba zahvaliti. Prilikom spominjanja demontiranja države premijer se referirao na osjećaje pripadnika državnih službi koji vrijedno rade na terenu i koji smatraju da je riječ o kritikama na njihov račun. A oni to nisu zaslužili.
Moguće nepravilnosti u obnovi tek treba utvrditi, a ako su one postojale, onda se definitivno radi o ratnom profiterstvu koje treba oštro kazniti. Mislim da država po tom pitanju treba biti nemilosrdna
Danima smo svjedočili i problemu oko organizacije pripreme toplih obroka. Tu su i primjeri iz Vrginmosta, čijem je načelniku sedmog dana nakon potresa županijski Stožer poručio da se sam snađe sve dok ne stigne potrebna pomoć, ili Capraških poljana, gdje statičari nisu pregledali romsko naselje ni devetog dana nakon katastrofe. Nisu li sve to posljedice lošeg stanja u sustavu Civilne zaštite i pokazatelji da u njemu napokon nešto treba promijeniti?
Naravno. Svakako da o tome treba voditi računa i da iz aktualne situacije trebamo izvući pouke i iskustva koja će nam pomoći da unaprijedimo postojeći sustav. Ali ponavljam, činjenica je da su nas u devet mjeseci pogodile tri velike krize i da smo zabilježili štetu na oko 40.000 objekata. Činjenica je i da statičari do prije neki dan, nažalost, nisu bili u Capraškim poljanama. Na terenu je preko 300 statičara koji svakodnevno obilaze potresom pogođena područja, imaju dobar raspored i vrijedno rade, ali jednostavno ne mogu sve stići zbog velikog priliva prijava štete. Što se tiče pripreme hrane, mislim da je oko te teme bilo puno loše komunikacije u javnom prostoru, iako je na sjednicama Stožera i užim operativnim sastancima uvijek zauziman stav da nitko ne smije ostati gladan i da se otpočetka vodimo principom da je bolje da imamo deset skuhanih obroka više nego da jedan fali.
Zašto je Vlada čekala sedam dana da proglasi katastrofu i oformi još jedan Stožer, kojem dio pravnih stručnjaka i članova oporbe sada osporava legalnost?
Legitimno je da pravni stručnjaci, opozicija i svi koji sudjeluju u javnom životu, pogotovo u politici, propituju tu odluku i njenu ustavnost. Uostalom, za takve slučajeve imamo Ustavni sud kojem se mogu obratiti. Istovremeno, smatram da se radi o jednoj vrsti cjepidlačenja, ali, ponavljam, koja je po meni apsolutno legitimna. Dobro je da se preispita svaka eventualna greška i potom, ako se za tim ukaže potreba, ona ispravi. Ako gledamo čisto formalno, u momentu potresa već smo imali Nacionalni stožer civilne zaštite, koji se prvenstveno bavio korona-krizom. Nakon što smo uvidjeli da su razmjeri ove prirodne katastrofe toliki da se postojeći Stožer ne može baviti i tom tematikom, nego da moramo zadužiti dodatne ljude, Vlada je donijela odluku da novu krizu rješavaju novi ljudi. Bez obzira na to što je ta odluka donesena nekoliko dana nakon katastrofe, sve snage koje su bile potrebne mobilizirane su i ranije. Stožer za potrese sada se nalazi na vrhu te piramide i koordinira sve aktivnosti na terenu. To je zapravo u manjoj mjeri utjecalo na moj posao. Naime, u prvim danima do formiranja Stožera za potrese obilazio sam teren i koordinirao zadatke putem telefona, a sada imamo fizičko mjesto u Petrinji gdje raspravljamo o situaciji. Surađujem i s jedinicama lokalne samouprave, Srpskim narodnim vijećem i Crvenim križem, koji je nedavno uspostavio koordinaciju s nevladinim organizacijama. Takvu vrstu potencijala i volonterizma svakako treba pozdraviti jer ova kriza neće trajati par mjeseci nego duže.
Dakle, smatrate da ranije formiranje Stožera i proglašenje katastrofe ne bi promijenilo dosadašnje rezultate?
Teško, koliko god svaki dan bio važan.
Boris Milošević
Među prvima ste upozorili da se na Baniji pojavljuju prekupci, koji koriste situaciju nudeći za otkup stoke znatno nižu cijenu od tržišne. Kazali ste da je za vas to ravno ratnom profiterstvu. Vrijedi li isto za lošu obnovu nakon rata 1990-ih zbog koje oporba najavljuje formiranje istražnog povjerenstva?
Čim sam dobio informaciju da se pojavljuju prekupci, smatrao sam da je važno da s mjesta potpredsjednika Vlade i zamjenika šefa Stožera pošaljem javnu poruku da se to ne bi smjelo događati. Za mene je to čisto profiterstvo. Činjenica je da ljudima treba dati pravu informaciju, da Ministarstvo poljoprivrede ima mobilne timove koji obilaze poljoprivredna gospodarstva, da su organizirali prehranu i izmještanje životinja te da su onima koji žele prodati stoku ponudili kontakte povlaštenih dobavljača koji nude tržišne cijene. Što se tiče obnove, tu za mene nema nikakve dileme – apsolutno podržavam otvaranje istrage, ne prejudicirajući ičiju krivnju. Moguće nepravilnosti tek treba utvrditi, a ako su one postojale, onda se definitivno radi o ratnom profiterstvu koje treba oštro kazniti. Mislim da država po tom pitanju treba biti nemilosrdna. Radi se o profitiranju na patnji ljudi koji su prvo čekali da se vrate u svoje krajeve, a onda i na obnovu kuća.
Nadam se da ćemo svjedočiti dugoročnijem efektu akcija solidarnosti, odnosno da će političari zadržati smjer koji im je zadao narod Banije
Prema svima jednako
Kako bi trebala izgledati nova obnova? Imaju li Vlada i državne institucije kapaciteta za uklanjanje problema koji već desetljećima postoje na tom području – od nedostatak struje i ostale infrastrukture potrebne za pristojan život do nedostatnog gospodarskog razvoja tih krajeva?
Sada smo prvenstveno fokusirani na takozvanu prvu pomoć i sanaciju posljedica potresa, da je svatko na suhom i na toplom, da ima krov nad glavom, topli obrok, a nakon toga nam slijedi obnova. Zapravo očekujem da će Vlada krenuti u izgradnju cijelog tog područja. U suprotnom će ono biti isto kao prije potresa, a sada je cijela Hrvatska svjesna da to nije dovoljno. Sama obnova neće biti dovoljna. Mi moramo nanovo izgraditi Baniju.
Postoje li predviđanja koliko bi taj proces mogao trajati?
Maksimalno ćemo raditi na ubrzavanju svake vrste obnove, prvenstveno kuća u ruralnim područjima. Odmah će se krenuti u obnovu infrastrukture. Za obnovu državnih i županijskih cesta koristit će se Zakon o proglašenju prirodne katastrofe, a istodobno bi na višu razinu trebalo dignuti lokalne i nerazvrstane ceste. U ovom trenutku je nezahvalno prognozirati koliko će sve to trajati.
S obzirom na to da na području pogođenom potresom živi velik broj pripadnika nacionalnih manjina, hoće li novonastala situacija utjecati na realizaciju nedavno donesenog Operativnog programa za nacionalne manjine? Posebno njegovog dijela koji se tiče unapređenja razvojnih programa na područjima kao što je Banija?
U novom Operativnom programu za razdoblje od 2021. do 2024. posebnu smo pažnju posvetili razvoju krajeva naseljenih pripadnicima manjina jer se oni u najvećoj mjeri nalaze ispod prosjeka nacionalne razvijenosti. Takva je i Banija. Taj dokument može pomoći izgradnji krajeva pogođenih potresom, ali on sam neće biti dovoljan. Država na ovom području sada treba napraviti puno više od toga. Prijedlog Operativnog programa je donesen dan nakon potresa i zbog toga je, očekivano, ostao u sjeni. Pratit ću njegovu provedbu u praksi i usporedno s time obavljati poslove koje imam kao zamjenik Stožera. Zbog toga će mi fokus biti podijeljen, ali to je ono što zahtijeva ova situacija.
Od prvog dana potresa svjedočimo solidarnosti, što od zemalja iz regije, što među volonterima i lokalnim stanovništvom na samom terenu. Hoće li to dugoročno utjecati na poboljšanje međunacionalnih odnosa?
Kratkoročno svakako hoće. Uistinu je pokazana velika razina solidarnost među ljudima koji su pogođeni potresom i onima koji im dolaze pomoći. Pritom nitko od njih ne pita tko je koje vjeroispovijesti ili nacionalnosti. Dosad nisam dobio nijednu pritužbu na diskriminaciju po toj osnovi. To je i načelo rada Stožera – svima pristupamo jednako. Pozdravljam i svaku vrstu pomoći koja nam je stigla iz zemalja regije, među kojima i Republike Srbije koja je Hrvatskoj uplatila milijun eura čim je javno objavljen broj računa za donacije. Dosad je samo na državni račun uplaćeno preko sto milijuna kuna, što je jasan pokazatelj da su se ljudi spremni solidarizirati i s Hrvatima, i sa Srbima, Romima, Bošnjacima i svima drugima koji žive na tom području. To je definitivno utjecalo na napredak međunacionalnih odnosa. Nadam se da ćemo svjedočiti i dugoročnijem efektu tih akcija, odnosno da će političari zadržati smjer koji im je zadao narod Banije. Meni je sva ta pozitivna energija pogonsko gorivo, motivacija da pomognem narasla mi je do neba.
