Već ste nekoliko mjeseci predsjednica malogradačkog pododbora Prosvjete: tko sve sada čini to tijelo?
Trenutačno radimo samo s djecom osnovnoškolskog uzrasta, odnosno onom između deset i 15 godina; stariji su uglavnom otišli u Zagreb na školovanje ili za poslom. Pored folklorne, nastojimo ponovno okupiti i pjevačku skupinu, za koju su već zainteresirane neke žene iz Gline. Odavna imamo i recitatorsku i glumačku sekciju, pa sada djeca izvode skečeve, recitiraju, pripremaju predstave. Dakle, fokus rada je na njima, barem dok se stariji ne vrate. Nastojimo privući mališane u sve grupe, jer nisu svi samo za folklor: neki vješto glume i pjevaju, ali ih ples ne privlači. Tako da svako dijete nastojimo rasporediti u sekciju po njegovoj mjeri. A oni, kad iziđu na pozornicu, budu najsretniji, ne treba im puno da bi bili zadovoljni. Uostalom, na njima sve ostaje i zato se treba truditi da upravo oni pokažu tradiciju našeg kraja. Banijske plesove uglavnom već znaju, a sad ih učimo igre iz Šumadije i okolice Leskovca. No nemamo vlastite dječje nošnje, nego ih kombiniramo s onima odraslih članova.
Ogranak SKD-a kojem ste na čelu jedan je rijetkih u seoskim sredinama. Zašto je dobro da postoje takvi pododbori i koliko područje vaš ‘pokriva’?
Osim iz našeg sela, dolaze nam djeca iz Brezovog Polja, Majskog Trtnika i Dragotine. Dakle, dobrog dijela glinskoga kraja. Ima među njima četvero-petogodišnjih curica koje još nisu spremne za nastupe, ali će s nama na manifestacije koje nas čekaju ovoga ljeta, a to su Đedova kosidba i Susreti na Baniji, koji su jedno od najvećih okupljališta kulturno-umjetničkih stvaralaca srpske nacionalnosti. Prosvjetini pododbori u seoskim sredinama moraju opstati jer su počesto jedine kulturne ustanove u njima u kojima se njeguju autentični običaji te tradicionalne pjesme i plesovi, čime se čuva identitet. Naš je pododbor otvoren svima, u njemu ima Srba i Hrvata. Svi surađujemo i zajedno radimo, djeca se slažu, a konstantno nastojimo privlačiti nove generacije. Napokon, ja sam kao rođena Petrinjka prije 14 godina došla ovamo s mužem i danas Mali Gradac ne bih mijenjala ni za stotinu gradova, unatoč tome što je ljudi sve manje jer stariji pomalo umiru, a ostali za svaku potrebu moraju do Gline. I to starom cestom, jer je županijska oštećena i nitko je od nadležnih, čini se, nema namjeru uskoro popraviti. Tako da budemo sretni kad nema kiše, jer tada djecu ne moramo voditi preko nabacanoga kamenja. Posebno je teško starijima kad moraju do doktora, pogotovu u zimskim uvjetima; ove je zime snijega bilo do kukova, pa sam ga sama znala prtiti da našoj starčadi odnesem lijekove.
Imate li podršku ‘centrale’ u Zagrebu i koliko surađujete s ostalim Prosvjetinim pododborima?
Niz sam godina djelovala kao aktivna članica Prosvjete, ali nisam se u većoj mjeri bavila organizacijom i programima, bilo mi je jedino bitno plesati. Sada, na rukovodećoj poziciji, imam podršku glinske vlasti, SNV-a i ‘centrale’. No moram kazati da su zbivanja u protekle dvije godine utjecala na međusobno povjerenje i mnogi su članovi time razočarani. Stoga to nastojim promijeniti, a nadam se da će se stanje u našem SKD-u doskora posve normalizirati. U sklopu takvih težnji surađujemo s kostajničkim pododborom, u kojem je puno dobrih mladih plesača, ali i s ogrankom Prosvjete u Glini, čija je predsjednica Ljuba Vrga. Ondje su se orijentirali na književne večeri i likovnost, a talentirane male plesače također šalju k nama.
U kojoj mjeri, po vašem mišljenju, Prosvjeta treba ‘čuvati’ i stečevine antifašizma?
To je itekako potrebno. Kada smo nastupali na Petrovoj gori, djeca su bila sva u čudu – pojma nemaju što se ondje desilo, jer o tome uopće ne uče u školi. Zato mi je drago da su barem na ovaj način upućeni u prošlost borbe protiv fašizma, koja je na ovim prostorima bila iznimno snažna.
