U istočnom dijelu Zagreba, u sklopu Gradske četvrti Maksimir, nalazi se Mjesni odbor ‘Mašićeva’. Na njegovom području, omeđenom Mašićevom i Petrovom ulicom te Bukovačkom i Maksimirskom cestom, prema zadnjem popisu stanovništva živi nešto više od četiri tisuće građana. Dotični Mjesni odbor raspolaže s dva prostora: jednim površine 40 metara kvadratnih na adresi Bukovčev trg 3, dok drugi prostor na adresi Jordanovac 5 zaprema površinu od 189,79 kvadrata. Manji prostor dijeli i naizmjence po terminima koristi devet udruga i građanskih inicijativa, poput Likovne udruge ‘Angelico ‘09’, Kluba liječenih alkoholičara ‘Nova tratinčica’, programa psihosocijalnog tretmana obiteljskih nasilnika, lokalne Udruge antifašističkih boraca i antifašista, podružnice Matice umirovljenika Hrvatske ili Planinarskog društva ‘Izletnik’, te niz mjesnih organizacija političkih stranaka. Veći prostor – i to gotovo pet puta veći – ekskluzivno koristi maksimirska podružnica Hvidre. Primjer je to kako na kapilarnoj društvenoj razini izgleda društveni poredak u kojem nositelji – stvarnog ili samopripisanog – simboličkog kapitala proizašlog iz rata u ovoj zemlji uživaju niz privilegija, pa i nauštrb ostalih dijelova društva.
- Na sjednici Mjesnog odbora održanoj 16. listopada glasali smo oko dodjele tih prostora korisnicima. Vidio sam da je tu i zahtjev Hvidre za ponovnim dodjeljivanjem tog prostora, koji koriste već godinama. Dakle, taj se prostor od skoro 190 kvadrata daje isključivo Hvidri, dok ostalih 20-ak udruga i stranačkih organizacija koristi prostor veličine četrdeset kvadrata, uključujući i sam Mjesni odbor. Sve režije plaća im Grad Zagreb, što znači da su tamo za nula kuna - kaže Bojan Nonković, vijećnik platforme Zagreb je naš u dotičnom mjesnom odboru.
Nonkoviću je također upao u oči bizaran detalj iz popisa aktivnosti koje lokalni hvidraši namjeravaju provoditi u spomenutom prostoru: uz očekivane aktivnosti poput besplatne pravne pomoći svojim članovima, bavljenja sportom ili praćenja zakonskih propisa koji ih se tiču, pa i ‘promicanja istine o Domovinskom ratu’ ili ‘oplemenjivanja moralnih i etičkih vrednota hrvatskog naroda’, stoji i ‘sudjelovanje te potpora državnoj komisiji za otkrivanje zločinaca, zločina, ratnih profitera i dezertera’.
- Bilo mi je prilično problematično da netko u 2019. planira provoditi prokazivanja i lov na dezertere, skoro četvrt stoljeća nakon rata. Na to je HDZ-ova vijećnica Mirjana Vuković rekla da kad bi im dali i deset takvih prostora, to bi bilo malo za sve što su oni napravili. Na kraju, kad se pristupilo glasanju, jedini sam glasao protiv. Svi drugi poduprli su prijedlog, uključujući i vijećnike SDP-a i HNS-a, koji inače u Mjesnom odboru tvore većinu zajedno s Maksimirskom građanskom inicijativom i platformom Zagreb je naš - zaključuje Nonković.
Inače, istaknutog člana maksimirske Hvidre i njenog donedavnog predsjednika Antu Čarapovića u maju ove godine Inicijativa mladih za ljudska prava kazneno je prijavila zbog javnog poticanja na nasilje i mržnju. Čarapović je naime, nakon što je Hvidra podnijela vlastite kaznene prijave protiv dvije osobe zbog ratnih zločina, izjavio kako su to napravili i kako bi poslali poruku Miloradu Pupovcu kako je danas biti Srbin u Hrvatskoj. ‘Ubijate, masakrirate, palite i izvršavate agresiju na državu, a danas uživate sve blagodati te države kao vijećnici i zastupnici na teret hrvatskih poreznih obveznika’, rekao je on. Namjera maksimirskih hvidraša da otkrivaju zločince, profitere i dezertere zapravo je tek prepisana odredba iz njihovog statuta, a ista se nalazi i u statutu Hvidrine državne organizacije. Šifra je to za Hvidrino samoproglašeno pravo da, kako su Novosti nedavno pisale, ova udruga s nekih 30-ak tisuća članova huškanjem provodi hajke protiv njoj nepoćudnih ličnosti, simulira državne udare te unutar kulturno-medijskog polja odlučuje što jest, a što nije dopušteno. Sve to je učestalo praćeno verbalnim nasiljem i grubim šovinizmom.
Ovdje nas pak zanima činjenica da slučaj opisanog mjesnog odbora u Zagrebu nipošto nije jedinstven. Mjesni odbor ‘Ban Keglević’, na prostoru Gradske četvrti Črnomerec, također daje prostor od gotovo 250 kvadratnih metara u Slovenskoj ulici na raspolaganje Hvidri – riječ je o centrali zagrebačke Hvidre – dok su ostale udruge smještene u manje od četrdeset kvadrata, osim Međunarodnog centra za umjetnost, koji dva puta tjedno koristi Hvidrin prostor u Slovenskoj. U Mjesnom odboru ‘Studentski grad’ u Dubravi ponovno ista situacija kao u Maksimiru – umirovljenici, lokalni KUD, šahisti, zavičajna udruga i stranke dijele jedan prostor, a Hvidra ekskluzivno koristi drugi, pri čemu je Hvidrin prostor sa svojih 107 kvadrata ipak više nego dvostruko manji od drugog prostora koji koriste svi ostali.
U Sesvetama Hvidra prostor od 129 kvadratnih metara dijeli s moto-klubom ‘Veterani’ i Udrugom ‘Domovinski rat On Line’. U Ozaljskoj ulici na Trešnjevci i u novozagrebačkom Zapruđu Hvidra pak demokratskije dijeli iste prostore zajedno sa svim ostalim udrugama i strankama – na Trešnjevci ipak s bitno većom satnicom od drugih. Na stranicama Mjesnog odbora ‘Andrija Medulić’ u središtu Zagreba Hvidra uopće nije navedena kao korisnik prostorija, no adresa tog odbora, Medulićeva 30, identična je adresi na kojoj je registrirana Hvidra centar.
- Javno korištenje slobodnih termina prostora mjesnih samouprava jedan je od rijetkih postojećih mehanizama, makar samo na razini formalne proceduralne mogućnosti, civilno-društvenog korištenja gradske prostorne infrastrukture bez plaćanja naknade. Nažalost, unatoč nevjerojatnoj ukupnoj površini od 48.332 metara kvadratnih raspoređenoj na 224 lokacije u svih 17 gradskih četvrti, a to je službena gradska statistika, ovi prostori se, kroz prizmu društvenog života grada, percipiraju ili kao pretežno inertni ili, još češće, postoje van svijesti većine potencijalnih korisnika. Osnovna premisa zaključka kojim se regulira postupak dodjele ovih prostora na povremeno korištenje formalno izjednačava političke stranke, udruge građana i fizičke osobe. To inicijalno otežava njihovo propulzivnije otvaranje, jer su aktivni pojedinci ili još neafirmirana kvartovska udruženja u startu u podređenom položaju u odnosu na političke stranke ili podružnice velikih udruga koje zaposjedaju i drže termine gotovo po franšiznom modelu - kaže za Novosti arhitekt Antun Sevšek iz udruge Pravo na grad.
Naš sugovornik dodaje kako je javna podiskorištenost tih resursa još veći problem u kontekstu sve manjeg broja poslovnih prostora u gradskom vlasništvu, od kojih se tek zanemariv dio periodično daje u zakup kroz natječaje za dodjelu gradskih prostora na korištenje udrugama. Ti su prostori pritom često u krajnje zapuštenom stanju koje iziskuje visoka inicijalna ulaganja, a koja si tek rijetki subjekti civilnog društva mogu priuštiti.
- Cjenovni prag tržišnog najma za djelovanje manjeg dijela visokoprofesionaliziranih udruga ne predstavlja problem, no za većinu novonastalih lokalno relevantnih aktera on predstavlja nepremostivu prepreku. Kako je nepostojanje strategije kvalitetnog upravljanja gradskom imovinom dovelo do nekritičke proliferacije svih tipova špekulantskih namjena, a na štetu očuvanja sustava ravnomjerno raspoređenih prostora rezerviranih i za poticanje građanskih inicijativa, makar uz naknadu, prostori mjesnih samouprava ostaju gotovo jedina mjesta moguće civilno-društvene aktivacije na razini pojedinih kvartova. Opet, bez dramatičnog otvaranja postojećih mehanizama dodjele to, nažalost, ostaje tek kao mogućnost - zaključuje Sevšek.
