Vijeće zagrebačke gradske četvrti Donji grad u utorak je izostavilo točku dnevnog reda na kojoj se trebalo raspravljati o inicijativi Zajednica udruga i članova HVIDRA Grada Zagreba za postavljanje spomenika Gojku Šušku. Predsjednik Vijeća Robert Faber kazao je Novostima da je odlukom Povjerenstva za ploče za označavanje imena ulica i trgova, spomenike, skulpture, spomen – ploče, sakralna obilježja i umjetničke instalacije Gradske skupštine Grada Zagreba, na sjednici Torinac 8. rujna 2021., donesen zaključak o privremenoj obustavi razmatranja odlučivanja o zahtjevima pravnih i fizičkih osoba koji se, između ostalog odnose i na postavljanje spomenika na površine javne namjene u vlasništvu Grada Zagreba. "Nisam našao da se takva odluka u međuvremenu promijenila pa tako nije bilo smisla ni raspravljati", kazao je Faber.
Veterani preko nadležnih gradskih tijela žele legalizirati mogućnost podizanja spomenika Šušku, koji bi bio postavljen preko puta Ministarstva obrane u parku Petra Krešimira IV., i kako navode u dopisu koji su odaslali Vijeću, "upravo u blizini mjesta gdje je toliko toga dao za Republiku Hrvatsku i naš voljeni Zagreb" u kojem je živio čitavih osam godina, do smrti 1998. godine. Porast šuškonostalgije doživio je vrhunac prilikom nedavnog državnog obilježavanja 25. godišnjice njegove smrti u Zagrebu.
Premijer Andrej Plenković još je u rujnu 2018. na izbornom Saboru Zajednice branitelja HDZ-a "Gojko Šušak" najavio podizanje spomenika ratnom ministru koji je došao iz redova radikalne kanadske emigracije. Tada je promptno reagirala Inicijativa mladih za ljudska prava, podsjetivši tadašnju povjerenicu Vijeća Europe za ljudska prava da je, između ostalog, riječ o osobi koja je, uz Franju Tuđmana i Janka Bobetka, dovedena u vezu kao vođa zločinačkog pothvata u Bosni i Hercegovini u skladu s ekspanzionističkim težnjama tadašnjeg hrvatskog političkog rukovodstva. To je krajem 2017., u pravomoćnoj presudi bosanskohercegovačkoj šestorci osuđenoj za ratne zločine nad muslimanskim stanovništvom u razdoblju od 1992. do 1994. godine, potvrdio i Haški sud.
- Zanimljivo je da mi kao povjesničari i nakon više od trideset godina od početka rata ne možemo dobiti na uvid dokumente vezane uz Ministarstvo obrane RH. Time ne možemo procijeniti djelovanje određenih institucija niti određenih ličnosti uključujući i Gojka Šuška. No i mimo dokumenata MORH-a, imamo dokumente Haškog suda kao i one vezane uz BiH, odnosno u Hercegovini gdje se ništa nije događalo bez Šuškovog znanja, što je bio predmet presude za ratne zločine Haškog suda. To je u ovom slučaju najbolji pokazatelj kojim putem moramo ići. Nije stvar da li je nešto na kraju povijesna činjenica, već da li nas to smeta ili ne – kaže povjesničar Hrvoje Klasić. Premda je Šušak kao ministar obrane bio dio pobjedničke priče, Klasić dodaje da bi za podizanje spomenika u ovom slučaju, trebalo provesti dublju valorizaciju nečijeg lika i djela, jer nas "povijesno iskustvo uči tome da kad donosimo odluke bez uvažavanja konkretnih činjenica, počesto činimo greške koje kasnije moramo ispravljati".
U prilog tome navedimo kako je o Gojku Šušku u svojoj knjizi "Dvadeset godina samostalne Hrvatske" (2010.), između ostalog pisao povjesničar Ivo Goldstein: "Bio je zagovornik radikalne nacionalističke politike, hrvatskog separatizma u BiH i simpatija za ustašku NDH. Iako mu je to bila neposredna obveza, nije intervenirao da se privedu pravdi počinitelji poznatih zločina protiv Srba i Bošnjaka u Hrvatskoj i BiH. Za njegova mandata u Ministarstvu obrane događale su se velike zloupotrebe, a njegovi su prijatelji ili štićenici bili upleteni u mutne privatizacijske poslove (...)".
