Mario Radić odavno doživljava Domovinski pokret, stranku čiji je osnivač i aktualni zamjenik predsjednika, kao tvrtku u svom stopostotnom vlasništvu, dok ostale stranačke funkcionare, uključujući i predsjednika DP-a Ivana Penavu, tretira kao svoje zaposlenike koji su tu samo da provode gazdine odluke. Čini se, međutim, da je takav Radićev doživljaj ušao u zonu konfrontacije sa stvarnošću, odnosno s raspoloženjem Penave i drugih iz vodstva DP-a.
Zamjenik predsjednika DP-a, ujedno i jedan od većih hrvatskih tajkuna, naprasno je i u zadnji čas odustao od položaja ministra demografije i potpredsjednika Vlade, premda je višekratno najavljivao da će zauzeti to mjesto. Odustajanje je obrazložio teretom koji proizlazi iz činjenice njegove poslovne i privatne povezanosti s Pavlom Vujnovcem, najmoćnijim biznismenom u Hrvatskoj, no nije pametno vjerovati u to objašnjenje: povezanost Radića i Vujnovca, uostalom, traje već godinama i javnost za to zna već dugo, pa nije uvjerljivo povlačenje zbog toga dan prije definitivne odluke o tome tko će biti DP-ovi ministri u Vladi.
Pravi, možda ne i jedini, razlog Radićeva uzmaka vjerojatno je u otkriću Drage Hedla, novinara Telegrama, da je Radiću sredinom devedesetih suđeno za kazneno djelo krađe: s dvojicom suučesnika, krao je po napuštenim srpskim kućama u okolici Našica. Hedl je Radiću poslao pitanja o ovom slučaju neposredno prije odlučivanja o DP-ovom ministarskom sastavu, ali odgovora još uvijek nema.
Nakon što je odustao od pozicije u Vladi, Radić se sam proglasio DP-ovim koordinatorom za koalicijsku suradnju s HDZ-om, odnosno sam je sebi dodijelio ulogu koja je suštinski važnija od uloge predsjednika Penave. Htio je, zapravo, donekle formalizirati situaciju koja trajno vlada u DP-u. Smisao je bio u tome da Radić, lišen operativne dužnosti u Vladi i utoliko lišen konkretne odgovornosti, bude kontrolor odnosa s HDZ-om, da on popušta i zateže u skladu sa svojim poslovnim interesima, da onemogući Penavu da mu nekim naglim i nepromišljenim potezom pomrsi račune... Penavinoj frakciji trebalo je vremena da shvati što se događa, no kad su shvatili, prvi put su se javno suprotstavili gazdi.
„Predsjednik stranke je taj koji u svakoj stranci odlučuje što se radi, iznad njega je samo predsjedništvo i neka kolektivna tijela. Ako Mario Radić bude koordinator, to će biti zato što je tako odlučio predsjednik stranke“, izjavio je Penava u četvrtak. Radićevo samoproglašenje glavnim DP-ovim pregovaračem s HDZ-om prelilo je čašu, jer su mu Penava i njegovi prethodno prešli preko olakog pristajanja na Plenkovićevu taktiku brzog dogovora o koaliciji i preko instaliranja Ivana Šušnjara za ministra gospodarstva. Šušnjar je, naime, Radićev odvjetnik i nema sumnje da će tim resorom, koji uključuje energetiku i dio javnih poduzeća, upravljati u skladu s Radić-Vujnovčevim uputama i interesima. Poslije citirane Penavine izjave, Radić se više nije oglašavao: valjda mu je doprlo do mozga da su se stvari ipak promijenile i da se više ne može odnositi prema ljudima iz vodstva stranke kao poslodavac prema svojim radnicima, barem ne prema svima iz vodstva stranke.
Koliko god svi iz DP-a javno telalili o unutarstranačkoj slozi i jedinstvu, jasno je vidljiva pukotina koja dijeli – uvjetno kazano – Radićevu poslovno-pragmatičnu struju i Penavinu idejno i antisrpski zadojenu, pri čemu se kod dijela DP-ovaca jedno i drugo preklapaju u nekoj mjeri. Sigurno je da će zarad vlasti jedni tolerirati druge, ali sve ima granicu: sukob će se rasplamsati kad rapidno padne podrška birača, a to doba se neumitno bliži. Jasno je, također, da će Plenković aktivno raditi, i već radi, na proširenju rečene pukotine koja bi mogla progutati cjelovitost Domovinskog pokreta.
