Posljednjih tjedana mandata Donald Trump privlači pažnju nizom kontroverznih pomilovanja, a među obuhvaćenima oprostom su i četvorica vojnika-plaćenika odgovorna za teški ratni zločin. Grupu poznatu kao "Blackwaterova četvorka" čine bivši zaposlenici plaćeničke firme Blackwater Nicholas Slatten, Paul Slough, Evan Liberty i Dustin Heard. Njihova je jedinica bez ikakvog smislenog povoda u septembru 2007. pucala po civilima u Bagdadu, pri čemu je ubila 17, a ranila još 20 ljudi. Među ubijenima bilo je i dvoje učenika obližnje škole, u dobi od 8 i 11 godina. Zločin poznat kao "Pokolj na trgu Nisur" učinio je američku okupaciju još nepopularnijom, ne samo u Iraku nego i u Sjedinjenim Državama, te potaknuo američku administraciju da ubrza planove za postepeno povlačenje.
Trumpova odluka o pomilovanju, donesena 22. decembra, izazvala je ogorčene proteste iračke vlade, ali i organizacija za ljudska prava poput Human Rights Watcha. Radna grupa Ujedinjenih nacija posvećena pitanju plaćeničkih vojski potez je nazvala "uvredom za pravdu". Slično su reagirali i mnogi u Americi – predsjednička pomilovanja ranije su uglavnom bila rezervirana za počinitelje nenasilnih zločina, pogotovo ako bi izrazili kajanje. "Blackwaterova četvorka" ne samo da ne žali, nego i dalje prkosno brani svoj masakr. Spomenuti bagdadski pokolj iz 2007. jedna od najzloglasnijih epizoda američke okupacije Iraka, no od početka su postojali veliki otpori kaznenom progonu počinitelja. SAD je agresivno sprječavao da im se sudi u Iraku, a američko pravosuđe ih je osudilo tek 2014. Kazne su im 2018. više nego prepolovljene, a nakon nedavnih pomilovanja ispada da za masakr nitko nije kažnjen.
Povjerljivi dokumenti koje je objavio WikiLeaks sugeriraju da je među više od 100.000 civila ubijenih od 2003. u Iraku znatno više Blackwaterovih žrtava no što američke vlasti priznaju. Kontroverzni osnivač Blackwatera Erik Prince glasni je Trumpov pobornik, a njegova sestra Betsy DeVos je ministrica obrazovanja u Trumpovom administraciji. Teško oštećene reputacije nakon iračke epizode i prisiljen na rebranding, bivši Blackwater i danas djeluje pod nazivom Academi. U periodu nakon masakra firma je od američke vlade dobila ugovore vrijedne 1,3 milijarde dolara, što je znatno više od godišnjeg hrvatskog vojnog proračuna. Taj poslovni uspjeh posljedica je političke odluke u SAD-u od kraja hladnog rata da se i u vojnoj djelatnosti pojača outsourcing. Udio privatnog sektora u "obrambenim" aktivnostima kontinuirano raste, a Blackwater je tek jedan u nizu PMC-a (private military companies, odnosno privatnih vojnih tvrtki) koji zapošljavaju stotine tisuća ljudi. Među poznatijima su G4S, FDG Corp ili britanski Aegis Defense Services, koji je nedavno kupila kanadska tvrtka GardaWorld. Procjenjuje se da je omjer pripadnika američke vojske prema plaćenicima sada deset naprema jedan. U nekim regijama udio plaćenika je bitno i veći: prema Washington Postu, na Bliskom istoku se 2019. nalazilo 35.000 američkih vojnika i 53.000 plaćenika, mada nisu svi plaćenici naoružani. Prema jednoj studiji, te 2019. više od polovice američkog vojnog budžeta – ili 370 milijardi dolara – potrošeno je na opremu i usluge privatnih tvrtki. Daleko najveći dio, doduše, odlazi na nabavu visokotehnološkog naoružanja poput vojnih aviona od tvrtki kao što su Lockheed Martin ili Boeing. Međutim, kontinuirano se povećavaju i iznosi za plaćenićke vojske. Motivi za taj rast su smanjena odgovornost države i labavija pravila za privatnike, a unatoč djelomičnim pooštravanjima pravila posljednjih godina, ove firme i dalje ostaju svojevrsna siva zona.
Iako su plaćenici dio ratova otkad postoje pisani zapisi, njihova uloga znatno je smanjena u 19. i 20. stoljeću. Ženevskim konvencijama nakon Drugog svjetskog rata nastojalo ih se dodatno ograničiti ili sasvim zabraniti. No ta su nastojanja bila tek djelomično uspješna. Bivši britanski specijalci već su 1960-ih sudjelovali u afričkim ratovima u koje se Ujedinjeno Kraljevstvo iz političkih razloga nije moglo izravno uplitati. Za tvrtku Military Professional Resources Inc. (MPRI) redovno se navodi da je devedesetih, prije Oluje, obučavala Hrvatsku vojsku. Uspješnost američkog modela suvremenih "privatnih vojnih koncesionara" posljednjih je godina potaknula i Rusiju na razvoj sličnih snaga. Iako se načelno ograđuje od privatnih firmi poput Vagnerove grupe i njezinog bitno neuspješnijeg prethodnika Slavjanskog korpusa, bliske veze ruske vlade i plaćenika ne skrivaju se previše, a osnivač obje formacije Dmitri Utkin dobio je i državno odlikovanje. Vagnerova grupa broji između tri i pet tisuća plaćenika, koji ratuju u ukrajinskom Donbasu, Siriji i Libiji, a navodno su prisutni i u nizu drugih zemalja. Princeova nova kompanija, registrirana u Hong Kongu, danas posluje i s kineskim firmama kojima treba "zaštita" u Africi. Unatoč sumnjivom pravnom statusu, plaćeničke vojske uglavnom se pravdaju kao "firme za osiguranje", iako njihove aktivnosti i funkcije daleko nadilaze taj opis. Posljednja Trumpova amnestija za ratne zločine mogla bi biti dodatan vjetar u leđa za njihovo širenje.
