U centru Zagreba, u prepunoj dvorani hotela Dubrovnik, čelnik Zaklade Vigilare John Vice Batarelo uz osmijeh pozdravlja sve okupljene. ‘Hvaljen Isus i Marija, dobra večer i dobrodošli na otvorenje prvog TradFesta’, započeo je Batarelo svoj govor u jesen 2016. Napomenuo je na samom početku da Vigilare više nije samo udruga, već i zaklada koja organizira TradFest – Festival tradicije i konzervativnih ideja. Posebnu pozornost i zahvalu posvetio je glavnom gostu, kardinalu Raymondu Leu Burkeu, jednom od vođa vatikanskih ultrakonzervativaca. Bilo mu je drago što je s njima i tadašnji potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier. ‘Naš prvi govor večeras je o Poljskoj. Ja volim Poljsku i drago nam je vidjeti kako se ondje trude implementirati jednu kulturu života, napose u potpunu zaštitu nerođenog života. Poljska postaje svjetlo nade na Zapadu. Ali to se nije dogodilo spontano niti preko noći. Ima mnogo hrabrih pojedinaca i skupina koji su uložili jako puno vremena, znanja i novca u suprotstavljanje kulturi smrti i militantnom sekularizmu. Jedan od tih pojedinaca je gospodin Slawomir Olejniczak koji vodi jednu od najvažnijih laičkih organizacija u Poljskoj, Institut Piotr Skarga, koja je duboko involvirana u donošenje novog zakona za zaštitu nerođene djece’, naveo je Batarelo u govoru dostupnom na web-stranicama TradFesta.
Nadzorni odbor u kojemu sjede Poljaci Slawomir Olejniczak kao predsjednik, Arkadiusz Stelmach kao potpredsjednik i Valdis Grinsteins kao tajnik predstavlja ‘tijelo s inicirajućim, odlučujućim i nadzornim ovlastima’
Ipak, Batarelo je te večeri prešutio cijelu istinu o vezama s Poljskom. Novosti su u posjedu službenih dokumenata iz Zakladne knjige, kao što su statut zaklade i zapisnici sa sastanaka nadzornog odbora, a koji otkrivaju tko zapravo vuče konce u jednoj od najkonzervativnijih organizacija u Hrvatskoj. Javno dostupni podaci govore tek da je Zaklada Vigilare upisana u Zakladnu knjigu 12. srpnja 2016. godine, nekoliko mjeseci prije održavanja prvog TradFesta. No statut, predan u dvojezičnoj formi – na engleskom i hrvatskom – otkriva da je suosnivač Zaklade Vigilare poljska Asocijacija za kršćansku kulturu o. Piotr Skarga. Za osnivanje Zaklade Vigilare tadašnja Batarelova istoimena udruga dala je tek sto eura, dok je poljska Asocijacija uložila puno više, 5400 eura. Uz to što su suosnivači Zaklade Vigilare, čiji predstavnici to nijednom nisu obznanili hrvatskoj javnosti ni u svojim nastupima ni na svojim službenim stranicama, poljski ultrakonzervativci zaduženi su za donošenje svih ozbiljnijih odluka. Prema statutu Zaklade Vigilare predanom Ministarstvu uprave, Nadzorni odbor u kojemu sjede Poljaci Slawomir Olejniczak kao predsjednik, Arkadiusz Stelmach kao potpredsjednik i Valdis Grinsteins kao tajnik, predstavlja ‘tijelo s inicirajućim, odlučujućim i nadzornim ovlastima’. U statutu se navode i ovlasti Nadzornog odbora: postavljanje smjernica aktivnosti Zaklade Vigilare, usvajanje godišnjih i višegodišnjih planova aktivnosti Zaklade, procjena izvješća Upravnog odbora na trenutne aktivnosti Zaklade, odobravanje sastava Upravnog odbora, imenovanje i opozivanje članova Upravnog odbora, nadziranje svih područja aktivnosti Upravnog odbora te kontroliranje upravljanja financijama Zaklade. Upravni odbor, na čijem je čelu John Vice Batarelo, zadužen je tek za rukovođenje svakodnevnim poslovima i, još važnije, za ‘predstavljanje Zaklade pred državnim tijelima, fizičkim i pravnim osobama’. Batarelov izvještaj o godišnjem radu, uz Upravni, treba usvojiti i Nadzorni odbor.
Zanimljivo, prema podacima iz službenog Registra udruga, u slučaju prestanka rada udruge Vigilare njena imovina odlazi hrvatskom Caritasu, dok u slučaju prestanka rada Zaklade Vigilare preostala imovina ima pripasti organizaciji Stichting Civitas Christiana u Nizozemskoj. Ta organizacija pripada mreži svjetske ultrakonzervativne organizacije Tradicija, obitelj, vlasništvo (TFP), o čijoj su povezanosti s hrvatskim ultrakonzervativcima i Zakladom Vigilare Novosti već pisale. Podsjetimo, rad TFP-a, koji je zbog radikalnosti i elemenata kulta uvelike sukobljen i sa službenom politikom Vatikana, definirao je njegov osnivač Plinio Correa de Oliveira u svojoj knjizi ‘Revolucija i kontrarevolucija’, danas temeljnom djelu TFP-a. Oliveira se u knjizi protivi tekovinama Francuske revolucije, zaziva ponovnu uspostavu monarhija i slijepu odanost Katoličkoj crkvi. Iako se za ultrakonzervativne organizacije često kaže da žele ‘povratak u srednji vijek’, ni za jednu to nije toliko točno koliko za TFP i njegove brojne podružnice u svijetu. Američki TFP na svojim internetskim stranicama navodi oko 50 organizacija koje su povezane s njihovim ciljevima. Među njima su i nizozemski Stichting Civitas Christiana, i hrvatska Zaklada Vigilare, i poljska Asocijacija za kršćansku kulturu o. Piotr Skarga.
Predsjednik Asocijacije Slawomir Olejniczak, koji se nalazi i na čelu Nadzornog odbora Zaklade Vigilare, povezao se 1990-ih u Krakowu s tamošnjim ogrankom TFP-a i 1999. utemeljio Asocijaciju, a nakon nekoliko godina osnovao je i Institut za društvenu i religijsku edukaciju o. Piotr Skarga. Institut je 2013. osnovao Ordo Iuris, danas možda najpoznatiju poljsku organizaciju orijentiranu na zabranu pobačaja i provedbu drugih ciljeva TFP-a. Aleksander Stepkowski bivši je pomoćnik ministra vanjskih poslova Poljske u vladi desne stranke Pravo i pravda te predsjednik poljskog Ordo Iurisa. Stepkowski je govorio na prvom TradFestu, a na lanjskom je gostovao potpredsjednik Ordo Iurisa Jerzy Kwaśniewski. Njegov zadatak bio je pojasniti domaćim ultrakonzervativcima kako iskoristiti slobodu govora za širenje dezinformacija i manipuliranje javnošću, odnosno podučiti ih kako se to čini u Poljskoj. Kwaśniewski im je na TradFestu poručio da radi ostvarenja svojih ciljeva ‘moraju biti prepredeniji’, a dijelio je i detaljne upute. U svjetlu otkrića Novosti da su poljski ultrakonzervativci stvarni osnivači Zaklade Vigilare, postavlja se pitanje je li tu bila riječ o savjetima hrvatskim kolegama ili pak o javno izgovorenim nalozima koje oni moraju slijediti.
U slučaju prestanka rada Zaklade Vigilare imovina će pripasti organizaciji Stichting Civitas Christiana u Nizozemskoj, koja pripada mreži svjetske ultrakonzervativne organizacije Tradicija, obitelj, vlasništvo (tfp)
Hrvatski čelnici Zaklade Vigilare u više su navrata izrazili zahvalnost Ordo Iurisu na silnoj dosadašnjoj pomoći, a biografija objavljena na stranicama TradFesta otkriva u kojoj je mjeri Jerzy Kwaśniewski točno ‘pomogao’ Vigilareu. ‘U suradnji s pravnim timom Vigilare, kao međunarodni pravni savjetnik sudjelovao je u izradi ustavne tužbe protiv postojećeg, formalno neustavnog, zakona o abortusu iz 1978. godine, što je označilo i početak nacionalne pro-life kampanje uoči odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o ustavnosti zakona o abortusu’, navodi se u spomenutoj biografiji Kwaśniewskog. Vigilareovi čelnici česti su gosti na seminarima koje u Poljskoj organiziraju TFP-ove organizacije, a da do dobivenih uputa drže pokazuje i primjer iz listopada 2017. godine. Naime, nekoliko tjedana prije održavanja lanjskog TradFesta ljudi iz Zaklade Vigilare, prevođeni Johnom Vicom Batarelom, dovezli su u zgradu Hrvatskog sabora 12 dječjih kolica u kojima su bile kutije s prikupljenih 168 tisuća potpisa za zabranu pobačaja. Masovne peticije jedno su od osnovnih oruđa kojima se služi Ordo Iuris, a sličnost u metodama djelovanja pokazuje i to što su brojnim građanima tijekom prošle godine na adresu stigla pisma s ‘lijepom slikom Majke Božje Fatimske’ i pozivom na donaciju Zakladi Vigilare s pripadajućom uplatnicom. Isto je u Poljskoj radila i Asocijacija za kršćansku kulturu o. Piotr Skarga.
Komentar o djelovanju opisanih poljskih organizacija zatražili smo od Neila Datte, tajnika Europskog parlamentarnog foruma o populaciji i razvoju (EPF), poznatog kao jednog od vodećih istraživača veza i ciljeva ultrakonzervativnih grupacija diljem Europe.
- Organizacije Piotr Skarga u Poljskoj imaju dva lica. Prvo lice je ono kao prve organizacije u Poljskoj koja je s TFP-om povezana još od devedesetih, kada su započeli kako zagovarački, tako i mobilizacijski rad sukladno TFP-ovim učenjima. Kao takvi, ostali su relativno marginalna organizacija. Njihovo drugo lice je manje vidljivo, krije se iza osnivanja takozvanih front organizacija koje vode bitke u raznim aspektima ultrakonzervativnog pristupa pitanju seksualnosti. Čini se da je najuspješnija takva vrsta organizacije upravo poljski Ordo Iuris. Uspostavilo ga je isto vodstvo kao i Institut Piotr Skarga, s ciljem pružanja argumenata pravne pozadine protiv seksualnih i reproduktivnih prava. Prema svemu sudeći, financijska sredstva namiču uz pomoć donacija iz Poljske, ali i od donatora povezanih s poljskim emigrantima koji posluju u Latinskoj Americi - kaže Neil Datta za Novosti.
Istraživač dodaje da različite organizacije u TFP-ovoj mreži imaju preklapajuće vodstvo i da se određene osobe samo rotiraju na čelnim pozicijama. To pravilo vrijedi kako unutar pojedinih država tako i transnacionalno.
- Iako su veze između organizacija Piotr Skarga i Ordo Iurisa, ali i Zaklade Vigilare novootkrivene, one itekako prate ustaljeni obrazac. Dobro je dokumentirano na koji je način TFP iz Brazila krenuo u osnivanje niza organizacija u Latinskoj Americi tijekom 1970-ih, a potom i 1980-ih u Francuskoj. Iz Francuske je nastavljeno proširenje i uspostavljanje TFP-ovih organizacija u drugim europskim zemljama. Tu ekspanziju, uostalom, dokumentirao je i sam TFP - pojašnjava Datta.
Pitali smo ga i na što ukazuje činjenica da bi imovina Zaklade Vigilare mogla pripasti nizozemskoj podružnici TFP-a, Stichting Civitas Christiana.
- Ta je organizacija relativno nova i štošta je i dalje nepoznato. No jasno je da je riječ o marginalnoj organizaciji u nizozemskom društvu koje je uvelike progresivno i sekularno, u kojemu su katolici oduvijek manjinska struja. Sumnjam da će taj ultrakatolički pokret uspjeti ostvariti ikakav značajan progres u toj zemlji. Cijelo ovo otkriće, ne samo pitanje nasljedstva imovine, doprinosi kreiranju jasnije slike o TFP-ovoj mreži i načinu na koji ona funkcionira. Očigledno je živa i nastavlja djelovati transnacionalno, štoviše, transnacionalna dimenzija važnija je nego što bi članovi te mreže htjeli otkriti.
Johna Vicu Batarela, predsjednika Zaklade Vigilare, zvali smo u potrazi za komentarom, no on nam se zahvalio na pozivu kazavši da za naša pitanja nema vremena.
Slawomir Olejniczak i drugi iz vodstva poljskih ultrakonzervativnih organizacija nisu dakle duboko involvirani u donošenje još oštrijeg zakona o zabrani pobačaja, promociju homofobije ili pretvaranje sekularne države u vjersku samo u Poljskoj. Preko Zaklade Vigilare oni djeluju i u Hrvatskoj. Zaklada Vigilare ne pronalazi u tim poljskim organizacijama samo inspiraciju, ona je zapravo njihova podružnica.
