Radnici tekstilne industrije Varteks iz Varaždina u ponedjeljak su započeli sa štrajkom do isplate zaostalih plaća ih ožujka i, dijelom, veljače. Ukupno ih je danas tamo zaposleno oko 600, ali dugovanje tog poduzeća svim vjerovnicima iznosi približno 20 milijuna eura, pa je daljnje njegovo poslovanje krajnje neizvjesno. Ipak, u javnost se iznose optimistične prognoze da će se Varteks "ponovno izvući", jer ovakva kriza u Varaždinu nipošto nije bila rijetkost u posljednje doba.
Za novi početak trebat će mu najprije pozajmica vlasnika za plaće, zatim dogovor vjerovnika o nastavku proizvodnje i, konačno, rješenje u vezi s prodajom nekorištene imovine. Čitav proces, međutim, zacijelo će se razvijati obrnutim redoslijedom, od utvrđivanja trenutne nekretninsko-mešetarske perspektive. Varteks raspolaže tisućama četvornih metara "neiskorištenog" zemljišta na ulazu u grad koje bi se lako moglo upotrijebiti za gradnju stanova. Sjetit ćemo se da se dugo u vezi s varaždinskim tekstilnim divom i govorilo ponajviše o tome, i o skupim komunalnim davanjima za toliki posjed. Naravno, u dalekoj prošlosti je taj sada tzv. mrtvi kapital služio industriji, ali tada je tamo bilo zaposleno i do 14 tisuća radnika, ako to više ima smisla napominjati.
Ako nema, to je zato što su nekretnine u RH postale kudikamo zastupljeniji biznis, a Varaždin se u novije vrijeme prepoznaje isključivo po još daljoj povijesti, onoj baroknoj. Varteksovi preostali radnici, pak, zadržani su na prosječnoj neto plaći od 570 eura mjesečno, tj. praktično na minimalcu, onda kad ga uopće prime. Kad ga ne prime, nađe se makar neki bonus od npr. 50 eura, onakav koji je sadašnja glavna direktorica Jelena Bošnjak nedavno ponudila štrajkbreherima, doduše protuzakonski.
S druge strane, najveći Varteksov suvlasnik Stjepan Čajić se radnicima u štrajku obratio pomoću nogometnih metafora, da bi objasnio šanse za pozitivan rasplet. Pred kamerama je tako predstavio zamišljenu situaciju u kojoj igraju Hrvatska i Brazil, te Brazil vodi 3:0, a pojedinci zahtijevaju odgovor na pitanje kad će Hrvatska zabiti gol. No da bismo ukupnu situaciju nešto bolje sagledali, vratit ćemo se malo na stanje u Varteksu otprije dvije godine, dakle u proljeće 2022. godine.
Dotad se, naime, zakratko činilo da za tu industriju sviće zora poslije dugih godina bauljanja u tmini, naročito uz tržišne ambicije ondašnjeg većinskog suvlasnika Nenada Bakića. Uto je slijedio šokantan obrat s odlascima niza Varteksovih menadžera koji će svoj potez tumačiti nerazumijevanjem bankovnih i javnoupravnih vjerovnika, ali i Bakićevim nerealnim pristupom. Navodno mu je "grandezza" iliti veličajnost bila u prvome planu, kao što se moglo pročitati u medijima, umjesto poslovno adekvatnije razvojne putanje. Vanjski dojam sugerira i da je osobno tih godina bio nekako više zaokupljen poricanjem razmjera i ozbiljnosti pandemije koronavirusa.
Nenad Bakić potom je prenio svoja potraživanja na izvjesno poduzeće s deset kuna temeljnog kapitala, osnovano mjesec dana ranije. Zagrebačka banka u nastavku zakučastog suvlasničkog prestrojavanja svoj dio prodaje Stjepanu Čajiću, dok će Bakić poricati svaku vezu s tim novim većinskim posjednikom Varteksa. U istom novonastalom vjerovničkom krugu odlučivat će se o skorašnjem rješenju za nastavak ili konačnu obustavu rada ove tekstilne industrije – u njih su i sukno i škare. Radnici, koje predstavlja Udruga radničkih sindikata Hrvatske, svoje su već rekli te ostaju pri tome, a jedino njima se u ovoj priči i može vjerovati na riječ.
