Čim su počela sučeljavanja kandidata u drugom krugu izbora za zagrebačkog gradonačelnika, a protekli tjedan nije bilo dana bez barem jednog, postalo je jasno kakav propagandistički model je izabrao Miroslav Škoro iz Domovinskog pokreta kako bi došao prvi do cilja, odnosno dokinuo nedostižnu prednost od gotovo 110 tisuća glasova. Tomislav Tomašević iz platforme Možemo! dobio je u prvom krugu 147.631 prema Škorinih 39.789 glasova. Škorin model je bio jasan kao bistar potok: svaka debata nova kleveta! Širio je lažne vijesti, prozivao, optuživao, difamirao, huškao, dezinformirao... Nema što nije činio kako bi uvaljao Tomaševića i Možemo! u političku kaljužu.

U predizbornim kampanjama u Hrvatskoj nagledali smo se svega – od prijetnji, preko vrijeđanja, do fizičkih napada, ali ovakvo smišljeno podvaljivanje lažnih vijesti po najcrnjem Trumpovom modelu još nije viđeno

Možda je najilustrativniji primjer za ovo lažna vijest da je Tomašević prošle godine u intervjuu za portal Index.hr kazao da djeca pripadaju državi, odnosno društvu i da se sva trebaju cijepiti. Ta se tvrdnja pojavila nedavno na društvenim mrežama, gdje je dočekana kao istinita, a njeni pronosioci optužili su Index da je namjerno izbrisao taj dio iz intervjua. Te rečenice, međutim, u intervjuu nikad nije ni bilo, što je jasno rekao i Tomašević, ali i Index u novom tekstu u kojem je objašnjeno da se radilo o komentaru stanovitog Velimira Ponoša koji je bio ostavljen ispod teksta, a ne o rečenici iz Tomaševićevog intervjua. Međutim, ni to nije pomoglo. U debati na RTL televiziji u utorak Škoro je mrtav-hladan kazao da postoji bitna razlika između Tomaševića i njega. "Ja sam barem tako čuo s njegove strane, on smatra da ta djeca pripadaju društvu. Mi smo takvo društvo u kojem volimo imati djecu pored sebe. Stvari treba gledati kroz prizmu da je naša tradicija takva kakva je", kazao je Škoro, na što ga je Tomašević pitao može li jamčiti svojom imovinom da je to rekao, tražeći da kaže gdje i kada, na što se Škoro donekle povukao pa rekao ovo: "Iz vaših krugova sam rekao, nisam rekao da ste vi", a Tomašević je nastavio dokazivati da nema veze s takvim tvrdnjama.

Perje je, međutim, bačeno i skupljati ga čini se uzaludnim poslom, posebno jer je odmah uz ovu laž išla iduća. "Svatko živi kako može, ali kako netko s 30-ak godina može kupiti stan s gotovinom?" pitao je Škoro Tomaševića. Kandidat Možemo! opet je morao demantirati laž. "Vi živite u nekretnini, u kući s okućnicom od 800 kvadrata, vrijednoj 4,5 milijuna kuna. Vi optužujete mene da sam kupio stan, kako vi kažete, kešom od 640 tisuća kuna. Znate li kako sam ga kupio? Tako da su moji roditelji, ja i brat podigli kredit koji smo zajedno plaćali. Ne mogu vjerovati kako vi okrećete pilu cijelo vrijeme jer ne znate ništa o gradu", odgovorio je Tomašević.

U predizbornim kampanjama u Hrvatskoj nagledali smo se svega – od prijetnji, preko vrijeđanja na različitim osnovama, do fizičkih napada, ali ovakvo smišljeno podvaljivanje lažnih vijesti po najcrnjem Trumpovom modelu još nije viđeno, i to ne samo prema Tomaševiću, nego u prvom krugu i prema ostalim protukandidatima, prije svega na desnoj strani političkog spektra. Oni su, naime, optužili Škoru da su iz agencije koju je unajmio Domovinski pokret nazivali građane Zagreba predstavljajući se kao anketari. Ako bi birač rekao da će glasati za nekog drugog, a ne za Škoru, objašnjavali bi im da je taj kandidat loš.

Kad je na jedvite jade ušao u drugi krug, meta se promijenila pa je platforma Možemo! već u nedjelju navečer, nakon završenog prvog kruga, postala "ekstremistička lijeva stranka" koju na sve moguće načine treba spriječiti da dođe na vlast. Ljudi iz Možemo! su u međuvremenu postali i "Cosa Nostra aktivističkog društva", "sisači državnog i gradskog proračuna", "strani plaćenici", "Sorosevi plaćenici", "rodno zadojeni ideolozi koji razaraju obitelji i komadaju djecu", "Bandićevi plaćenici od kojih pola živi u gradskim stanovima", oni koji "rade protiv hrvatskih branitelja i majki odgojiteljica", koji "žele rodne semafore", koji su "ljubitelji partizanskih pjesama" i sve tako i tome slično.

Zadnjih dana Škoro i njegov tim najviše vremena potrošili su na zbrajanje prihoda nevladinih udruga u kojima su radili predstavnici zeleno-lijeve koalicije. Bez ikakve metode i razlikovanja specifičnosti u kojima udruge rade, škoristi su u računicu uvrstili i Centar za mirovne studije, i Zelenu akciju, i Bazu za radničku inicijativu i demokratizaciju, i Udrugu za nezavisnu medijsku kulturu H-alter, i Domino, i Kulturtreger, i udrugu Seka, i Centar za ženske studije, i Zakladu Solidarna, pa im zbrojili prihode od 2012. godine, kazali da novac dolazi iz zagrebačkog i državnog proračuna te došli do brojke od 212 milijuna kuna za koju se, kako je kazao Škoro, moglo kupiti najmanje 2000 respiratora ili platiti četiri godine besplatnog vrtića. Na stranu što su neki od pobrojanih prvenstveno izdavači medija, drugi zeleni aktivisti, treći ljudskopravaši, četvrti kulturnjaci, peti manjinski aktivisti...

Ljudi iz Možemo! su postali "Cosa Nostra aktivističkog društva", "sisači državnog i gradskog proračuna", "strani plaćenici", "Sorosevi plaćenici", "rodno zadojeni ideolozi koji razaraju obitelji i komadaju djecu"...

Na stranu što je Zelena akcija više novca dobila iz europskih sredstava na međunarodnim natječajima nego iz domaćih proračuna. Na stranu što je među njima Zaklada Solidarna, koja se bavi isključivo humanitarnim radom i puno je učinila u pomoći Baniji nakon potresa. Na stranu i to što nijedna od tih udruga više nema nikakve direktne veze s Tomaševićem i platformom Možemo!, niti sudjeluju u njenom financiranju. Ništa od toga Škori nije važno. Dapače, cilj je jasan, a za istinu malo tko mari ako laž može poslužiti kao sredstvo, pa je tako Škoro optužio Tomaševića i da je ovaj 60 do 70 posto novca spremio sebi u džep, ispravljajući se poslije da je taj novac otišao za "vlastite interese". Opet je Tomašević morao objašnjavati da je Zeleni telefon, dugogodišnji i najnagrađivaniji projekt Zelene akcije, služio građanima da prijave ekološke probleme te da je u Zelenoj akciji bilo zaposleno 20 ljudi koji su radili na najrazličitijim projektima, kao i da je on, kao predsjednik udruge, imao plaću od 6700 kuna. Da se udruge javljaju na raspisane natječaje, baš kao i tvrtke, da do zadnje lipe moraju opravdati potrošeni novac koji se troši strogo namjenski, što posebno vrijedi za fondove iz Europske unije zbog čega se, kako je rekao Tomašević, Grad Zagreb nije osobito proslavio u povlačenju novca iz EU-a. Novac iz tih izvora naprosto se ne može krasti. Ništa od toga nije pomoglo da ova huškačka kampanja i izvrtanje teza prestanu.

Reagirao je i Centar za mirovne studije (CMS), nazvavši prozivku "obmanjivanjem javnosti i pogrešnom interpretacijom podataka". "CMS je u osam godina u Hrvatsku dovukao gotovo 30 milijuna kuna za projekte od važnosti za RH, a samo putem doprinosa, poreza i prireza uplatio više od 7 milijuna kuna u državni i gradski proračun, što je vidljivo iz javno dostupnih godišnjih izvještaja", ističu u CMS-u i pojašnjavaju da se radi o ciljanoj i namjernoj manipulaciji te da 70 posto prihoda CMS-a dolazi od inozemnih vlada i međunarodnih organizacija. Portal Faktograf je istražio da je, primjerice, Zelena akcija u 2019. godini od 4,3 milijuna kuna prihoda od Zagreba dobila 80.000 kuna, a lani nula kuna, kao i Pravo na grad 2019. godine. Grupa 22, koja više ne djeluje, a čija je suosnivačica kandidatkinja Možemo! za dogradonačelnicu Danijela Dolenec, od 2013. do 2019. također nije primila niti kunu iz lokalnih proračuna, i sve tako redom.

Međutim, kako tvrde u Domovinskom pokretu, čak ni kriminalna hobotnica pokojnog gradonačelnika Milana Bandića nije ništa prema ovom što radi platforma Možemo!. "Riječ je o političkoj korupcijskoj aferi neviđenih razmjera, koja se krije iza platforme Možemo!" ustvrdio je tajnik Škorine stranke Darijo Žepina. Igor Peternel, član predsjedništva te stranke i bivši potpredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora iz kojeg je izbačen, nazvao je platformu Možemo! interesnom hobotnicom koja koristi javna sredstava za politički marketing i promociju ljudi koji su bili u civilnom društvu i poželjeli se baviti politikom. Kako bi ove lažne optužbe dobile privid točnosti, Domovinski pokret podigao je protiv Tomaševića i prekršajnu prijavu, optužujući ga da mu je politička aktivnost financirana kroz organizacije civilnog društva, poput Instituta za političku ekologiju. Prekršajnu prijavu usput su javno lažno prikazali kao kaznenu, a sada, kako tvrde, čekaju očitovanje pravosudnih tijela.

Zlatko Hasanbegović, Miroslav Škoro i Igor Peternel (Foto: Luka Stanzl/PIXSELL)

Za to vrijeme nastavljaju sa svojim rabotama. Jedna od tvrdnji koja se može svrstati i pod rubriku bizarnosti je ona da Tomašević parkira svoj automobil u garaži u Varšavskoj ulici u Zagrebu. Za one manje upućene, Tomašević je bio jedan od vođa prosvjeda protiv gradnje Hoto centra i garaže u toj ulici, pa ga je Škoro valjda želio prozvati kao licemjera. Na Tomaševićev odgovor da nikad nije tamo parkirao, Škoro je odgovorio: "Pa svi tamo parkiraju!" Potom je u srijedu na debati na HRT-u, obraćajući se kao usput gledaocima, kazao: "Osnujte i vi udrugu. Imat ćete plaću od 27.000 kuna bruto i živjet ćete kao hadžija!" Na pitanje o tome na koga misli kad to kaže, rekao je da se ne obraća Tomaševiću, ali zato je na to pitanje odgovorila Željka Markić iz udruge U ime obitelji u "Bujici". Ona je kazala da su "čuli" da je Tomislav Tomašević naveo u svojoj prijavi prije nego što je ušao u Sabor da je on sam sebi odredio da ima plaću 25 tisuća kuna bruto! Gdje je to čula, nije rekla.

Iz platforme Možemo! demantirali su i Škorine tvrdnje da su "Bandićevi plaćenici", da uglavnom rade za gradsku upravu i žive u gradskim stanovima, što je kazao Škorin kompanjon Zlatko Hasanbegović u sučeljavanju sa Sandrom Benčić iz Možemo!. Uvidom u biografije 47 kandidata zeleno-lijeve koalicije portal Faktograf utvrdio je da tek njih petero, odnosno šestero ako im se priključi i Jelena Holy (ORaH) koja radi u gradskoj ljekarni, zarađuje za život u Gradu ili Zagrebačkom holdingu, što odgovara brojci od 12 posto, a da nitko, baš nitko od njih, ne živi u gradskome stanu. Ali što je to za Škoru i njegove? Kolika je razlika od "pola" do "nitko"? Ta laž im je trebala kako bi poduprli optužbe protiv Vilima Matule koji je kao glumac dobio stan još u bivšem sistemu pa ga otkupio i 1990-ih prodao.

Difamacijskoj kampanji putem dezinformacija priključila se i konzervativna udruga Vigilare koja u svojim objavama Možemo! naziva Muzemo, aludirajući na optužbe o tome kako njihovi predstavnici parazitiraju na proračunu. Pritom je zanimljivo da je baš udruga Vigilare, kako je nedavno otkrila međunarodna novinarska istraga, jedna od europskih udruga u koju se prethodnih godina slijevao novac iz utjecajne radikalno konzervativne poljske organizacije Piotr Skarga, povezane s poznatijim i moćnim Ordo Iurisom. Vigilare je tako na Facebooku stavio fotografiju našminkane osobe s bradom koja u ruci drži slikovnicu Dugine obitelji, a iznad koje stoji natpis "Muzemo i vašoj djeci u vrtiće ulazimo". Vjerojatno najogavniji među plakatima je onaj s hrvatskom kovanicom s fetusom te natpisom "Muzemo! I vašim novcem komadamo djecu", koji je prijavljen. Čelnik Vigilarea Vice Batarelo napisao je kako je ovo "Bitka za Zagreb... ili patriot ili komunista". "Nikada nisam ovako otvoreno za nekoga poticao jer nisam niti u jednoj političkoj stranici, ali moramo zajedničkim snagama stati iza Škore i zaustaviti ponovni dolazak otvorenih komunista i rodnih luđaka na vlast. Soros se mora zaustaviti! Sada ili nikada. Škoro, daj sve od sebe. Svi smo sada iza tebe. Tko nije za Škoru pomaže komunistu Tomaševiću. Točka", agitira po Facebooku Batarelo. A Facebook je i tu objavu označio kao lažnu.

U kampanju protiv Tomislava Tomaševića na Facebooku aktivno se uključila i stranica "Zagrebačke dubioze" s plaćenim i u više navrata kao netočnim označenim sadržajima. Prema Facebookovim podacima, kao adresa stranice navedena je Kapucinska ulica 47 u Zagrebu, gdje se nalazi crkva Župa svetog Mihaela Arkanđela. Oni dijele članke različitih medija, ponajviše Imperijala, za koje je Faktograf već ranije utvrdio da lažiraju biografske podatke te montiraju snimke članova Možemo!. Tomaševića i Možemo! već duže vrijeme napada i portal Slobodni Zagreb iza kojeg, kako je otkrio Index, stoje braća Hrvoje i Marijo Macan, vlasnici portala Priznajem.hr, koji je također uključen u kampanju protiv Možemo!. Neki drugi, poput emisije "Bujica" Velimira Bujanca, otišli su još dalje. Portal Faktograf je netočnom označio snimku s "Bujice" na kojoj Tomašević navodno napušta Gradsku skupštinu kad se glasalo o proglašenju poznatog branitelja Vukovara, general-bojnika Blage Zadre, počasnim građaninom Grada Zagreba.

Desnica se dakle digla na zadnje noge kako bi mobilizirala svoje birače. Škoro je u to ime nedjeljne lokalne izbore čak nazvao referendumom na kojem će građani Zagreba odlučiti žele li da ih iduće četiri godine vodi jednoumlje zeleno-lijeve koalicije, ali – kako kažu ankete – prilično uzalud. Čini se da Škorine verbalne eskapade više mobiliziraju Tomaševićeve birače da u nedjelju izađu na izbore, nego njegove. Ljudi neće samo slušati što se govori, nego i tko govori.