Izbor savjetnika novog predsjednika Zorana Milanovića ovih dana služi javnosti kao najdostupniji indikator onoga što se može očekivati od njegova mandata. Tako je imenovanje Jadranke Žarković na mjesto savjetnice za obrazovanje izazvalo žestoke reakcije zbog njezine bliskosti s desničarskim organizacijama. No tu je vijest odmah istisnula informacija da savjetnik za ekonomiju postaje Velibor Mačkić, pa su neupućeni lako mogli pomisliti da je posrijedi nekakva krupna štetočina. Selekcija ranijih njegovih ideja i poruka o hrvatskoj ekonomiji i politici trebala je ukazati na to da u najmanju ruku imamo posla s opasnom, a i naglašeno populističkom figurom domaće ekonomske scene.
A koje su točno Mačkićeve izjave i teme pritom stavljene u prvi plan? Prvo, ne nužno kronološkim redoslijedom, ustvrdio je da rad nedjeljom treba regulirati u korist radnika i šireg društva, ne samo poslodavaca. Drugo, da je turistička ekonomska monokultura pogubna po razvoj i održivost Hrvatske, pa nije riječ o spasonosnom rješenju nego o zamci. Treće, da zamisao o pomicanju granice radnog vijeka na 67 godina života nije pravedna te da je Hrvatska kao socijalna država već izrazito neefikasna. Ima toga još što je kazao i što mu je sad izvučeno iz arhive, o fiskalnoj politici ili tržištu, no zadržat ćemo se na ovih par viđenijih naglasaka.
Moglo se uočiti da je prodor takvog stava u vezi ekonomske politike u najviša tijela vlasti unio nervozu među one kojima paše neoliberalna orijentacija Hrvatske 21. stoljeća. To su titulari krupnog kapitala i njihovi znanstveni i medijski jataci, naviknuti na nesmetano soljenje pameti radništvu i narodu općenito, a gdje se žrtvu uvjerava da trpi samo za svoje dobro.
Milanović je imenovanjem Mačkića dodao izvjesnu mjeru socijaldemokratskog začina svom imidžu, sad kad nije zaokupljen diktatom kapitala kojem je popuštao dok je bio premijer. Ali ne treba u perspektivi podcijeniti ni mogući praktični doprinos takvog kontraškog osvježenja u dugo netaknutoj vladajućoj žabokrečini.
