Osamdesete su kao desetljeće obilježene mnogobrojnim preokretima, a u pogledu tijela jedan od naznačajnijih je bila pojava AIDS-a. 30 godina kasnije, stvoren je ovaj plesni spoj Erosa i Thanatosa, prikazujući tijela rastrgana između senzualnosti i igre zavođenja s jedne strane te potencijalne opasnosti koje su sada Drugi mogli predstavljati s druge strane.
Thomas Lebrun, važna figura suvremenog plesa u Francuskoj, u tri sola i jednom duetu, uz glazbenu podlogu britanskog i američkog novog vala britkom emocionalnošću secira utjecaj AIDS-a, koji je nasilno i iznenada obuzdao entuzijazam i zanos te generacije. U sklopu Queer Zagreb Sezone, ova se izvedba održava netremično nakon obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a. Predstava je na rasporedu 9. prosinca u 20 sati, a ulaznice su dostupne pola sata pred početak predstave na mjestu izvedbe, Zagrebačkom plesnom centru, Ilica 10.
Nakon izvedbi u dijelima Bernarda Glandiera, Daniela Larrieua, Christine Jouve i Christine Bastin, Thomas Lebrun je osnovao svoju organizaciju Illico 2000. godine. Od tada razvija raznoliki opus, a teme koje se ponavljaju u njegovim radovima su spol, ljubav i seksualnost, predstavljajući proces usidren u stvarnosti, ali i usmjeren i na prenošenje znanja, dok mu se u radu pridružuju umjetnici svih pozadina i godina. 2011. stvara solo Six order pieces u suradnji sa šestoro umjetnika s područja plesa no i kinematografije i videa, a 2012. stvara svoju verziju 'Djevojke i smrti' (La jeune fille et la mort) sa sedam plesača u rasponu od 26 do 62 godine, s opernom pjevačicom i gudačkim kvartetom. 2012. napušta regiju Nord-Pas de Calais kako bi postao direktor centra Choréographique national u Toursu.
